Isprobali smo Nintendo Switch 2 i provjerili: je li veća konzola = bolja konzola?

---

Prije lansiranja konzole Nintendo Switch 2, diljem svijeta trenutno se održavaju manifestacije Nintendo Switch 2 Experience na kojima se može isprobati sama konzola s postavom prvih igara. U Europi su te manifestacije do sada održane na dvije lokacije – u Parizu i Londonu. Mi smo posjetili londonski Switch 2 Experience te vam među prvima u Hrvatskoj i okolici prenosimo dojmove o Nintendovoj novoj konzoli te njezinim budućim igrama.

Switch 2 imao sam prilike koristiti otprilike dva i pol sata. Zaigrao sam desetak različitih igara te iskusio neke nove načine igranja koji će biti mogući na Switchu 2. Nažalost, nije ovo bilo mjesto ni prilika da se Switch 2 doživi u potpunosti te nisam mogao isprobati baš sve što me zanimalo.

Nije tako bilo dozvoljeno provjeriti potencijalno najvažniju stvar – magnetsko spajanje Joy-Con 2 kontrolera na samu konzolu. Na svim izloženim modelima Switcha 2 kontroleri su bili neodvojivi od same konzole. Čak i kad se igralo s Joy-Conima na držaču, isti su bili “zaključani” tako da ih nitko ne bi pokušao odvojiti. Isto tako, sve su konzole i kontroleri bili spojeni žicom. To je s jedne strane shvatljivo jer na ovako velikim i javnim događanjima uvijek postoji rizik da netko ukrade komad hardvera koji još nije javno dostupan. S druge strane, pri isprobavanju zbog toga nije bilo moguće dobiti dojam koliko čvrsto magneti drže konzolu i kakav je osjećaj spajanja i razdvajanja kontrolera.

Napokon u rukama

Konzolu ipak jesam držao u rukama te sam ju slobodno mogao uspoređivati s vlastitim Switch OLED modelom. Kao što vjerojatno znate, Switch 2 će biti veća konzola od prijašnjih Switcheva, a po osobnoj bi procjeni rekao da je svojim dimenzijama dosegnuo gornju granicu prenosivosti. Da je konzola još veća, bila bi glomazna. Ovako se definitivno primijeti veća dijagonala ekrana, ali je uređaj pametno dizajniran tako da veličina nije negativno utjecala na ostale segmente. Debljina konzole je ostala jednaka, a iako se težina konzole povećala za stotinjak grama mislim da se to ne osjeti zbog toga što se težina dobro rasporedila kroz veću širinu konzole.

Kao netko kome se šake uvijek grče dok držim originalni Switch, mislim da će mi povećanje same konzole dobro doći. Manjim šakama možda neće biti tako, ali bi svima mogle koristiti uvećane tipke na Joy-Con 2 kontrolerima. Tijekom igranja nisam osjetio da su me tipke “bockale” ako ih pritisnem sredinom palca, kako je to znalo biti na prvom Switchu. Što se analognih palica tiče, mislim da je osjećaj korištenja vrlo sličan Switchu. Hod mi se učinio gotovo identičan onome na prvom Switchu, baš kao otpor i visina samih palica. Jedino su same “gljive” ovaj put veće.

Što se ekrana tiče… a i tu je veličina nekako glavna prednost. 7,9 inča se čini kao stvarno optimalna dijagonala s kojom bi se trebali riješiti svi problemi slabije čitljivosti sitnog teksta. Osim toga, jako se lako na novom ekranu uoči uvećana rezolucija od 1080p. Ako ste vlasnik Switch OLED modela, definitivno ćete primijetiti i povratak na LCD. I neću vam lagati – u pogledu živosti boja i kontrasta slike, Switch 2 je ipak korak unatrag naspram Switch OLED-a. Tu ne pomaže ni podrška za HDR. Ipak, rekao bih da Switch 2 za svoj rang definitivno ima sasvim solidan ekran. Odričete se ljepših boja i boljeg kontrasta, ali zato dobivate pregledniji ekran glađeg i oštrijeg prikaza slike. Nažalost, nije bilo dopušteno podešavati osvjetljenje tako da ne mogu komentirati je li tu došlo do kakvog poboljšanja ili pogoršanja u odnosu na prvi Switch.

Mario Kart World

Naravno, nisam došao gledati i odmjeravati Switch 2 – odmah sam se bacio na igranje. Prva igra na redu bila je udarna ekskluziva: novi Mario Kart World. U ovoj prezentaciji nije se naglašavala vjerojatno najveća novost igre, a to je vožnja po otvorenom svijetu. Umjesto toga, dobio sam priliku zaigrati nekoliko utrka u novom formatu.

Odmah na startu utrke naletio sam na poveću gužvu s 24 vozača na stazi. Definitivno je trebalo malo probijanja kroz rulju, što nije bio slučaj u Mario Kartu 8. Doduše, novi format utrke nema veze s brojem vozača na stazi nego s time da više ne postoje “krugovi”. Vozio sam tako nekoliko staza koje su bile spojene u neprekidnom nizu. Počeo sam tako na gradskoj stazi, a onda se ona gotovo neprimjetno u jednom trenutku transformirala u stazu s dinosaurima.

Ne ostavlja to neki drastičan utjecaj na gameplay, ali je zanimljivo promućkana formula. Više se ne možete tako osloniti na dijelove staze koji vam leže ili za koje znate neke trikove. Kako u biti ne ponavljate krug, stalno vozite prema nekim novim zavojima i dionicama. I zbog toga je utrkivanje dinamičnije nego prije. Samo još ostaje za vidjeti kako će se to odraziti na dinamiku power-up predmeta. Što se njih tiče, nisam vidio ništa što bih prepoznao kao novo, ali ruku na srce odvozio sam tek nekoliko staza. Je li vrijedno 80 dolara? Teško je suditi nakon ovako kratkog isprobavanja tek jednog dijela igre, taj dojam ostavljam za recenziju.

Donkey Kong Bananza

Druga Switch 2 ekskluziva koju sam zaigrao bila je nova Donkey Kong igra u 3D-u. Tu sam prvi put koristio novi Switch 2 Pro kontroler te za početak ostao ugodno iznenađen njegovom ergonomijom. Podsjetio me na nekakvu laganiju verziju Xboxovih kontrolera, a ostavio mi je puno kvalitetniji osjećaj tipki pod prstima nego Pro kontroler za prvi Switch koji mi je bio jako plastičan. Nažalost, nije bilo dopušteno koristiti stražnje tipke na kontroleru koje na pritisak nisu pružale taktilan osjećaj kao da sam ih stvarno pritisnuo. Također još jedna žalosna vijest – ni ovaj Pro kontroler nema prave trigger tipke.

Što se Donkey Konga tiče, iznenadile su me dvije stvari. Prvo, dobar dio mape ovdje je potpuno uništiv. I rekli su mi prezenteri iz Nintenda da svi tuneli koje igrač iskopa trajno ostaju na mapi, dakle neće se s vremenom poništiti. A često se ovdje kopa jednako koliko se i skače, pa nije u potpunosti istina da je ovo platformer. Prvo što sam išao provjeriti jest koliko duboko mogu iskopati rupu te sam otkrio kako je igra računala baš na to jer nakon 15-ak sekundi kopanja naletio sam na neku tajnu prostoriju.

Druga stvar koja me iznenadila jest ta da sam u prvih 15 minuta igre vidio prilično veliku količinu poteza koje Donkey Kong može izvesti. Imate dvije vrste udaranja (pred sobom i pod sobom), možete uzeti gromadu pa ju baciti ili njome udarati, možete uzeti kamenu gromadu pa surfati po njoj, možete se kotrljati, penjati… Donkey je u ovoj igri stvarno sposobniji nego ikad prije. A to je tek prvih 15 minuta. Naravno, ne možete sve razbijati golim šakama, nego postoje i specifični materijali koje morate pokupiti da biste razbili betonske protivnike i dijelove levela.

Nažalost, Donkey Kong Bananza je bila i prva igra na kojoj se primijetilo usporavanje, tj. trzanje. Većinom je to usporavanje bilo prisutno u cutscenama i prilikom otvaranja 3D mape, što je utješna vijest, ali trzanje se događalo u docked / TV modu, što nije obećavajuće. Ako ništa, ostala su još tri mjeseca do lansiranja igre – stignu to ispraviti, nadam se.

Joy-Coni kao miš(evi)

Isprobao sam i tri igre koje koriste novi Mouse Mode Joy-Con 2 kontrolera. Dakle, kad na kontrolere spojite dodatnu bazu, isti se mogu koristiti kao miš. Isprva je to čudno, no mogu reći da radi bolje nego sam očekivao. Za takav način rada koristile su se podloge za miš, ali isprobao sam praćenje i na nozi, tj. trapericama, te nisam imao nikakav problem s kontrolama.

Prva igra koju sam isprobao za ovaj način igranja bila je Drag X Drive, Nintendova multiplayer košarka u kolicima. Tu koristite oba Joy-Cona za simuliranje guranja kotača i bacanje lopte prema košu podizanjem kontrolera u zrak. Igrao sam ovo 15-ak minuta (tutorial + jedan meč) i moram priznati da je bilo malo zamarajuće. Za skretanje lijevo ili desno potrebno je koristiti spore kretnje ili kombinirati kočenje za okretanje na mjestu, dok je za kretanje prema naprijed potrebno uzeti veći zamah. Iako jesam bio MVP svoje utakmice sa šest koševa, dobar dio vremena sam letio u prazno. Za razliku od Rocket Leaguea, ovdje nema kamere koja prati loptu, a kameru ne možete okretati vlastoručno, čini mi se. Rezultat je u konačnici pomalo dezorjentirajući, a Drag x Drive je jedna od onih igara koje Nintendo napravi specifično za neki gimmick nove konzole i ta ideja više nikad ne bude ponovljena ni proširena.

Srećom, da Mouse Mode nije blesavo izmišljanje pokazao mi je Metroid Prime 4: Beyond. Igra se fino vrti na Switchu u 120 sličica po sekundi, a brzo ciljanje kontrolerom u službi miša kao da je bogomdano. Zvučat će bizarno kad kažem da osjećaj igranja ove igre s kontrolama mišem nije daleko od igranja pucačine na PC-ju. Što se mene tiče, uopće nema dvojbe oko toga na koji ću način igrati Metroid Prime 4 kad izađe – jednostavno ne vidim razloga zašto bih se zamarao s ciljanjem pomoću analognih palica kad su Mouse kontrole tako prirodne i intuitivne.

E sad, što se tiče same igre, dojma sam da je 15-minutni demo koji sam igrao imao puno više akcije nego dosadašnje Metroid igre. Doduše, to je razina režirane akcije kakvu je Halo imao prije 20-ak godina. Ne očekujte nešto revolucionarno po tom pitanju, kvalitete i prednosti Metroida ionako bi trebale biti u drugim segmentima gameplaya.

Treća igra koju sam isprobao s kontrolama miša bila je nesretni Welcome Tour, onaj tech demo kojega Nintendo planira naplaćivati 10 eura. Tu je bilo dostupno tek svega nekoliko mini igara koje su trajale jedva 30 sekundi do minutu. Znači, nema šanse da ovo vrijedi ni pet eura, a kamoli deset. Polovica sadržaja ionako su “jeste li znali” trivia točke u kojima vam se pokaže tekst uz sliku ili video s objašnjenjem nekih novosti Switch 2 hardvera. Iz Nintenda mi čak nisu znali odgovoriti ni hoće li Switch 2 Welcome Tour imati ikakve online ljestvice za uspoređivanje rezultata u mini igrama. Jedna od mini igara tražila je da mašem Joy-Conima stotinu puta imitirajući udaranje udaraljkama. Rekao sam prezenteru da mi ne pada mi na pamet mahati tu stotinu puta, dosta sam vidio.

3rd Party igre, grafika i performanse

Od igara ostalih proizvođača isprobao sam Hades 2, Hogwarts Legacy i Cyberpunk 2077. Hades 2 je išao glatko, kontrole su bile vrlo responzivne i to je jedna od igara za koje su uređaji poput Switcha idealni. Doduše, vrijedi napomenuti da ta igra stiže i na prvi Switch, dok će Switch 2 vjerojatno imati bolje performanse do 120 sličica po sekundi.

O takvom framerateu mogu samo sanjati zahtjevnije 3D igre kao što su Hogwarts Legacy i Cyberpunk 2077. Obje se igre na Switchu 2 u TV modu izvode otprilike u 30-40 sličica po sekundi. U tom su rasponu igrive i ne mogu reći da mi je u ijednom trenutku to baš smetalo za gameplay. Doduše, Hogwarts Legacy je baš prikazivao gadne primjerke zrnate slike, one kakva se pojavljuje u slučajevima ekstremnog spuštanja rezolucije da bi se održao stabilan framerate u zahtjevnijim scenama. Bila je tako prikazana scena borbe dvaju zmajeva koji su izgledali kao da će se usred kretanja razmutiti po ekranu.

Puno je bolja situacija bila kod Cyberpunka 2077. Tu me Switch 2 zapravo ugodno iznenadio u vrlo kompleksnom prikazu Dogtown regije s hrpom likova i objekata. Sama činjenica da konzola pokreće nešto što nije bilo dostupno na PS4 i XBO konzolama ulijeva nadu da se na Switchu 2 mogu ostvariti impresivne stvari ako se developeri potrude.

Naravno, kad govorimo o Cyberpunku i Hogwarts Legacyju, to su u ovom trenutku igre starije od dvije godine. I to otvara neizbježno pitanje koliko će dugo Switch 2 moći držati korak prije nego podršku 3rd party igara svede na indie naslove i Nintendove ekskluzive, baš poput svog prethodnika. Je li to zabrinjavajuće? Vjerojatno nije, barem ne za kontekst da su Nintendovoj publici ionako najvažnije Nintendove igre. Međutim, u kontekstu hardverske snage je smjernica onoga što treba i ne treba očekivati. Switch 2 neće nekom magijom imati puni paritet kompleksnijih multiplatformskih igara kakve će se u budućnosti igrati na PlayStationu 5 i Xbox Seriesu. I to nije realistično očekivati, usprkos tome što će cijena Switch 2 konzole biti viša nego ulazna cijena drugih konzola.

Tek prva polovica dojmova

Kao što sam napisao na početku, neke stvari na ovom eventu nisu se mogle isprobati i procijeniti. Nisam imao pristup glavnom sučelju kontrole, novoj GameChat opciji, dijeljenju igara putem GameSharea, itd. Također nisam dobio uvid u trajanje baterije, umetanje konzole u dock, itd. A sve su to sastavna iskustva korištenja Switcha 2. Dosadašnji dojmovi onda su tek polovica priče, a drugu ćemo moći prenijeti jednom kad konzola krene u prodaju početkom šestog mjeseca.

Do tada, za sve daljnje upite i mišljenja o Switch 2 konzoli zadržite se u našoj komentatorskoj sekciji ispod ovih redaka.