Ne shvaćam čemu ekipa koja je “protiv“ igrica konstantno odvaja stvarni i virtualni svijet? Tko kaže da čovijek ne može igrati igre i trenirati box, skakati iz aviona ili nešto treće. Tko kaže da uopće socijalni život mora patiti zbog igara...
To je glavni problme svih predrasuda vezani uz ovu temu.
Ono što igre, programiranje i općenito računala uče, to je da razmišljamo izvan okvira. A većina ovih “ protivnika “ ne razmišlja tako, da razmišlja izvan okvira, ne bi pravili razlike između stvarnog i virtualnog svijeta.
Kad nije bilo virtualnog svijeta, ljudi su izmislili mitologije, želiš reći da egipćani, grci i rimljani koji su bili vrhunski u raznim poljima ( a njihova dostignuća koristimo i danas ) da im je mitologija odmagala?
Ljudi oduvijek žive u snovima, snovi ( mitologija i virtualnost ) nas gura dalje da probijamo granice, da razmišljamo izvan granica. Čovijek je jednom davno vidio da ptice lete, pa zašto ne bi i bogovi letili, danas imamo zrakoplove; davno su vidjeli da ribe plivaju, zašto ne bi i mi plovili, danas imamo brodove; čovijek je izmislio mjerenja jer su mu bila potrebna za kuće, brodove, označivanje zemlje, pogledaj gdje je danas sve to otišlo, da na mobitelu imaš veću snagu i da možeš praviti složenije izračune nego itko u svojoj glavi...
Kao što je čovijek kroz cijelu povijest tražio inspiraciju u svjetovnim pojavama, tako i mi danas tražimo inspiracije u igrama. Danas čovijek ne mora se samo ograničiti na stvarnost kao ljudi nekada, danas su nam dostupni nebrojeni svjetovi, nebrojeni likovi i zapleti. Igre nam pokazuju svijetove kakvi ne postoje nigdje, koliko to pomaže ljudima pri vizualizaciji? Koliko se razvija osjećaj za lijepo, pravilno. Kolike nas igre uče poštenom igranju, koliko ljudi je razvilo kritičko razmišljanje ( zna šta valja, a šta ne ). Kolike se igre koriste kao simulatori? Bespilotne letjelice korištene u ratu se jako malo razlikuju od onih u igrama ( negativan primjer ). Ovdje su već nabrojane vještine stranih jezika i prijateljstva. Mnogim osobama sa posebnim potrebama, igre su jedini prozor u svijet. VR je napravio pomak, AR tek otvara cijeli niz mogućnosti. Ne trebaju znanstvena istraživanja da bi potvrdila sve ovo rečeno, dovoljno je da svatko malo razmisli.
Zašto uopće ljudi misle da oni koji igraju igre ili koriste tehnologije da su zaostali na raznim razinama. To je sasvim netočno i uvredljivo. Istina leži u činjenici da mi samo lakše rješavamo probleme ( jer smo se susreli sa puno problema u igrama - iskustvo ), a po meni samo se budale muče ako postoji jednostavniji način.
Mislim da sam nabrojao sasvim dovoljno razloga da svi shvate da nema potrebe razdvajati dva svijeta, nikada u povijesti to ljudi nisu radili, zašto sada to treba?
Bitno je gledati izvan okvira, a gameri znaju o čemu govorim...