Mad Max - Ludi Max je zabavni, čistokrvni akcijski naslov nakrcan eksplozivnim scenama i adrenalinskim potjerama. Akcija je napravljena zadovoljavajuće no igru muče mušice klasične za žanr, pretežno slaba priča i slabi likovi. Max je karakterno usmjeren prema originalnom predlošku lika kao šutljivi Ozie i taman sjeda u svoju ulogu no osim njega nema pamtljivijih uloga. Prezentacijski gledano, "pustara" u kojoj se odvija radnja je predivna, oluje su divlje i opasne, zvukovi V8 motora neukročeno urlaju, atmosfera je oktanski nabijena pa opet Maxu nešto fali, ono nešto što ne dolazi do izražaja kroz nezanimljive questove i neke naporne zadatke. Srećom igra izgleda prelijepo i vrti se savršeno, a kroz svoju ludu akciju dovoljno zabavlja i na duže staze.
8/10 Murdered: Soul Suspect - Zanimljiv pogled u zagrobni život gledan kroz oči detektiva iz Salema, Ronana. Svidjela mi se priča iako je vrlo predvidljiva, ali je bilo fora gledati glupog Ronana kako kopča elemente priče 20 minuta nakon mene. Zanimljiv način interakcije s duhovima i opsjedanje općenito, no ti elementi su slabo iskorišteni. Kretanje je "pijano", kamera divlja, igri ne fali bugova, "clip mode" gameplay ponekad ne funkcionira i općenito je služio developerima da si olakšaju dizajn, ali bar možeš opsjedati mačke. Osjeti se neki šarm, ponajviše u pozadinskim pričama duhova. Rekao bih da ima dušu, iako oštećenu.
7/10 Oxenfree - Preporuka svima koji vole miks avanture vođene dijalozima i napetog trilera koji je prošaran neobičnim "dosjei x" trenucima. Likovi su uvjerljivi, radnja je zlokobno dobra, atmosfera je savršena i bez obzira na ograničene vizuale kroz odlične audio efekte uspjeva zastrašiti igrača. Uz navedeno, osobno najači adut su mi perfektno napisani dinamični dijalozi. (u kojima sudionici prekidaju jedni druge, unose dosta emocija itd) Prilično kratko, volio bih da traje dulje, no kraj ostavlja otvorena pitanja za ponovne prelaske.
8.5/10Firewatch - Oku ugodna avantura koja najbolje paše kao opuštanje nakon napornog dana. Da nije toliko kratka možda bi poslužila i za koji dan više. Kroz živopisne dijaloge i zanimljiv zaplet igra lukavo krivo navodi likove i samim time igrača te nas podsjeća koliko često čak i potajno želimo promjenu u svakodnevnici. Polagano se gradi napetost no na kraju ostane pomalo nedorečen završetak. Osobno ne zamjeram toliko trajanje niti taj "običan" završetak ljeta, nego skoro pa potpunu neiskorištenost gameplaya, opreme i interakcije sa divljinom zbog čega na trenutke zna biti dosadno. Šarmatna grafika, ugodna glazba i priča koja je malo dublja nego što se čini na prvu su aduti zbog kojih se Firewatch igra, no meni je ipak ostao pomalo "zagoren" okus.
7/10Starcraft II Trilogija - Blizzard je opet dokazao da je sposoban napraviti odličan svemirski RTS. U njihovom prepoznatljivom stilu dobra priča ispunjena je akcijom i preokretima, gameplay je fluidan i balansiran, glazba vrhunska, grafika i više nego oku ugodna, a CGI animacije mame uzdahe. Naravno tu je i iznimno nemilosrdni MP uz poneke klasične skirmish modove. Na sve 3 kampanje nemam nikakve zamjerke osim možda što priča postane predvidljiva jer sve vodi ka happy endu. Svejedno GG.
9/10Oddworld: New 'n' Tasty - Prerada klasika koja me nostalgično katapultirala u djetinjstvo i prve uspomene uz videoigre. Šteta što osjećaj nije potpun jer osim što je prerada vizuale podigla na modernu razinu upravo zbog raznovrsnije palete boja i efekata neke lokacije poput Rapture Farmsa pomalo gube svoju zlokobnost i mračnost. Svejedno, bio je užitak odigrati ovo. Simpatični Abe u mojoj režiji nije spasio dovoljno svojih pa sam dobio "loš" kraj i vjerujem da ću se još vraćati ovom naslovu.
8/10The Deadly Tower of Monsters - Platformer koji za temu uzima filmove strave i užasa B produkcije iz prošlog stoljeća i šprda se na račun istih. Većinom zabavno, no nažalost ima dijelova gdje humor djeluje isforsano. Grafički ugodno, no više truda se moglo uložiti u glazbu. Klasično za žanr kamera zna ponekad biti najveći neprijatelj. Toranj nije pretjerano izazovan, srećom tu je hardcore mode i co-op za 4 igrača. Naslov kojeg vrijedi probati zbog neozbiljne priče i unikatno blesavog dizajna protivnika.
7/10Gabriel Knight: Sins of the Fathers HD - Verzija iz 2013. godine definitivno treba poslužiti kao školski primjer svima kako se radi kvalitetan remaster. Predivni crteži i glazba (iako ponegdje glazba ne odgovara atmosferi), zanimljivi likovi i voodo priča, izazovne zagonetke, sve je na nivou, čak i humor. Glavni lik Gabriel mi je savršen, kao da gledaš kako se Johhny Bravo i Matthew McConaghy spajaju u jedno. Čas odvažan i karizmatičan, čas ljigav i blesav. Zabavna igra, topla preporuka svim fanovima pnc avantura.
8.5/10 Samorost 3 - Sadrži sve elemente zbog kojih volim Amanita Design studio, simpatičnu pričicu, predivne crteže i lokacije, maštovite likove i pregršt toplih zvukova. Simpatično i privlačno no zamjeram im cijenu, poznavatelji njihovih avantura neće izvući više od 4-5 sati nažalost.
8/10 Layers of Fear - Psihološki triler koji me na trenutke podsjeća na roman "Slika Doriana Greya" ali na izopačeniji način. Kvalitetna horor atmosfera koju Unity engine efektno dočarava. Nema klasičnih protivnika, sve se oslanja na skriptirane no jezive momente i polagano otkrivanje pozadinske priče o nasilnom događaju. Dosta kratko. Nemam nekih zamjerki, ali nekako mi nije za veću ocjenu
7.5/10 Fahrenheit Indigo Prophecy - Davno igrao original ali nisam nikad završio. Ispravio sam to u ovoj sramotno nazvanoj "remastered" verziji koja nije skoro ništa dodala, a neke stvari nisu ni popravljene. Svejedno, svidjela mi se zakulisna okultna priča iako radnja pri kraju totalno "poblesavi" i svidjela mi se karakterizacija likova, pogotovo Lucas i njegova unutarnja borba. Jedna od prvih igara koja je započela trend "interaktivnog filma". Zanimljivi dijalozi i istraživanje sa Carlom i Tylerom rulaju.
8/10 Assassins Creed III - Iako ima snažnu povijesnu podlogu za priču ista me se nekako nije dojmila, pružajući sto puta viđene motive a i sami likovi nisu ostavili neki utisak. Par zabavnijih misija no one izvan animusa mi djeluju nekako nepotrebno mada Desmond dobiva klimaktički završetak. Nisam imao problema s optimizacijom ali bugova ima, a tu su i dosta loše kontrole pa gameplay ponekad izgleda "pokvareno". Također stvarno neznam čemu toliko blještava bijela pozadina pri svakom loadingu. Nije toliko loša igra, ali kao i većini trojka mi je najslabiji dio AC serijala.
6/10 Assassins Creed IV: Black Flag - Ubisoft se polagano gubi i ne zna želi li ozbiljni AC ili zabavnu piratsku igru. Srećom, krajnji rezultat je zabavna gusarska avantura. Uživao sam lutajući morima sa Kenwayom i Blackbeardom, razbijajući valove i brodove, ispijajući rum i dešifrirajući mape s blagom. Pomorske bitke su zabavne, a mapa je nakrcana s dovoljno aktivnosti da se da izmamiti i veći broj sati. Solidna priča, no još bolje konačno karizmatičniji glavni lik. Dijelovi izvan animusa dođu kao Ubisoftova šprdnja na vlastiti račun, no pridnose općenitoj "vrckavoj" atmosferi.
8/10Batman: Arkham Knight - Ispod površine tehničkih nedostataka krije se odlična igra. Klasična "Batmanovska" priča, novi i stari likovi (Joker opet krade cijeli šou) cijela hrpetina gadgeterije a i mašinerije ovoga puta. Protiv batmanova tenka nemam ništa protiv dapače uživao sam u lomljavi i solidnoj destrukciji u gradu. Prikrao se i pokoji zanimljiv slučaj i backstory, a igra nudi i podosta izazova što od riddlera što od ostalih modova. Season pass toliko malo pruža pa skoro pa je sramotan. Svejedno mislim da je ovo kraj Arkham trilogije kakav i treba biti.
8.5/10Jotun - Izometrični sidescroller koji igra na borbu protiv velikih divovskih bosseva, na pomalo sličan način kao i nedavni Titan Souls. Lijepa rukom crtana grafika iscrtava priču o palom ratniku na putu do vječne slave u Valhallu ali na putu stoje Odin i ostali iz nordijske mitologije. Borba sa divovskim bogovima je odlična, mada onaj drugi dio, istraživanje, zna biti prilično monotno. Na trenutke sam se gubio pošto lik često bude sićušan na ekranu.
7.5/10The Witcher 3: Hearts of Stone & Blood and Wine - Dvije odlične ekspanzije s kojima se komotno da nabiti i preko stotinjak sati ako se zaviri u svaki kutak. Pregršt novih odličnih questova, novi protivnici i likovi, predivna nova regija, oprema i oružja. Tu je i gwent, novi deck a dodana nova glazba je fenomenalna. Timu kapa dolje s ovim odličnim završetkom Geraltovih pustolovina. Sad samo preostaje new game + .
9.5/10 Everybody's Gone to the Rapture - The Chinese Room je odlično skinuo atmosferu male Britanske seoske zajednice, koja kao da je niknula iz serije Umorstva u Midsomeru. Svidjela mi se mistična radnja i način na koji je prepričana. Voiceover je vrlo kvalitetan, a glazba predivna. U igri ima tragova (kodova) koji iniciraju i na povezanost sa događajima iz stvarnosti, a oko svega se razvila mala zajednica kriptografa. Nažalost, nudi vrlo malo ikakve interakcije te kao i većini igrača nevjerovatno sporo kretanja lika me ubilo u pojam.
7/10Apotheon - Ne čudi me što je dobio nadimak 2D God of War. Grčka, akropola, mitološki bogovi kao protivnici sve je tu, upakirano u dvodimenzionalni platformerski užitak. Kontrole, borba i platforming su jednostavni i igra ima dosta brzi ritam. Glazba odlično paše maštovitom dizajnu te sam imao dojam da se igra iscrtava na freskama. Iako borba nije pretjerano atraktivna ima dosta oružja pa stoga i varijacija za tamanjenje protivnika. Uživao sam, cura i ja smo se borili oko kontrolera jer je kampanja samo SP, a co-op mod je samo klasični 1vs1. Nije dugotrajan naslov, ali stvarno vrijedi odigrati.
8.5/10 Fran Bow - Čudna pnc avantura ispunjena osebujnim likovima iz mašte i podsvijesti. Prva polovica vuče na horor i dosta je depresivna (jer se radi o djeci) dok je drugi dio pravi LSD trip. Iako fale glasovi likova za potpuni dojam vrijedi probati zbog uvrnute priče, predivnih crteža ali i zbog totalnog wtf završetka koji ostavlja igrača u razmišljanju što se zapravo dogodilo.
8/10Homeworld: Deserts of Kharak - Solidna kampanja s raznolikim misijama koje nude različite taktičke pristupe i opcije no klasični skirmish modovi su skoro pa nepostojeći. Vrlo malen broj mapa i frakcija, ograničenje na broj jedinica i općenito manje opcija, sve je svedeno na kampanju. Prezentacijski izgleda lijepo no sadržajno sam razočaran i Gearbox je mogao ovo i bolje.
7/10 A New Begininng - Svidjela mi se priča o zlokobnom smaku svijeta zbog ljudskog zagađenja i pohlepe kao i predivni crteži i glazba. Likovi s druge strane su slabo pamtljivi i prepuni klišeja (beskrupoluzni zlikovac i njegov pomoćnik, narušen odnos oca i sina, treća strana koja ih pokušava pomiriti unatoč kaotičnoj situaciji itd). Dosta lagane zagonetke. Relativno kratka pnc zabava, ali ponajviše za fanove Deadalica.
7.5/10 The Room 2 - Kao i kod prethodnika oduševljava me dizajn brava i sefova i tajne koje skriva tajanstvena soba te prezentacija opčenito. Ipak, teško stoji uz bok originalu jer je igra vrlo lagana i iznimno kratka.
6.5/10Game of Thrones - Ovo mi je baš sjelo, zabavno kraćenje vremena do sedme sezone. Očekivano, Telltale opet stvara iluziju posljedica "krucijalnih" izbora i sudbina se kroji po zacrtanim pravcima, mada neki odabiri imaju kakav-takav utjecaj. Veliki dio postave glumaca iz popularne TV serije se pobrinuo da urote i spletke i u ovoj adaptaciji budu na razini.
8/10No Man's Sky - Bez trošenja previše riječi o lažnim obećanjima, tehničkim problemima i općenitom nezadovoljstvu koje je izazvao, NMS je definitivno najbolji kandidat za fail godine. Nekim čudom me zadržao nešto sitno preko 20 sati od kojih se kao zabava jedva može izvuć petina tog vremena. Ljubitelj svemira u meni smatra da je čak i ova ocjena poklon.
5.5/10 DOOM - Pakleno dobra atmosfera, nabrijana muzika, odlična optimizacija samo su neki od dokaza da se Doom vratio u velikom stilu. Žalim jedino što ne traje malo dulje i što nema malo više oružja no bez obzira na to ovo je čista FPS uživancija masakriranja demonskih hordi.
8.5/10Shadow Warrior 2 - I Lo Wang se vratio, bezobrazniji nego prije. Brzo i zabavno napucavanje uz gomilu maštovitih oružja. Šteta što je dizajn razina prilično nezanimljiv, a i one same se često ponavljaju. Zabavno, ali na kraće staze.
7.5/10Inside - Pravi mali platformerski dragulj. Zakulisna priča o kontroliranju masa me oduševila baš zato jer se neprimjetno odvija u pozadini dok igrač bježi iz sistema upravljajući uplašenim i izgubljenim dječakom. Na neki način podsjeća na još mračniju verziju Orwellove 1984. Nije za svakoga, ali će kao i Limbo pronaći svoju publiku.
8.5/10Mirror's Edge: Catalyst - Direktan nastavak na ME iz 2008/2009. Radnja smještena dvije godine nakon završetka originala i ovoga puta se najviše fokusira na Faith i njenu obitelj. Osim glavne emotivke tu je i nekoliko "kul" likova koji se previše trude biti upravo to, a ostavljaju dojam ispraznosti i plastičnosti, izuzev Dogena on mi se dopao. Ponovno jednostavan i zabavan parkour, ali i ponovno forsiranje tučnjave. Grad je ljepši, otvoreniji i nelinearniji nego prije. Smatram da Catalyst nije loš naslov i vrijedi ga zaigrati.
8/10Quantum Break - Predivna prezentacija i visoka produkcija, što igre, što serije. Priča o putovanju kroz vrijeme je solidno sklepana i napeta, likovi su zanimljivi, dionice napucavanja su također zabavne a svidio mi se i sustav moralnih odluka preko glavnog negativca, a ne protagonista. No napucavanje je nekako prelagano uz premoćne Jackove moći stopiranja vremena te je sustav bonusa praktički nepotreban, automatski sustav zaklona zna biti "nespretan", priča ima malih rupa i ostaje nedorečena i vrlo vjerovatno priprema teren za nastavak. Bez obzira na sitnije minuse općenito sam oduševljen, ali nije mi nekako za sam vrh ocjena.
8.5/10Lumino City - Kratka pnc avantura veselih boja i prilično domišljatih zagonetki. Kombinacija crteža, fotografija i malih maketa čini topao dizajn. Pomalo me podsjeća na Little Big Planet, ali puno kraće.
8/10 Victor Vran - ARPG koji neodoljivo podsjeća na posljednju Witcher 3 ekspanziju, što glavnim questom i kraljicom koja ga zahtjeva, što likom (ironično, Victoru glas posuđuje baš Doug Cockle iliti Geralt) glavnim hubom itd. Iza Vrana u obrani ipak stoji datum ranijeg izlaska od spomenutog W3. Gameplay je brz i zahtjevan u svojim kombinacijama skakanja i izmicanja velikim valovima neprijatelja i traži preciznu upotrebu magija i granata. Za oštrenje refleksa, razni hexovi mogu igru učiniti još izazovnijom.
7.5/10Broken Age - Double Fine je učinio fenomenalan posao u ovoj pnc avanturi i na vrlo inteligentan način zakamuflirao podbadanje i kritiziranje grešaka društva i raznih ideologija kroz ljudsku povijest, počevši od žrtvovanja djevica pa sve do potlačenog položaja žena u povijesti, zapakiravši to u rukom crtanu pomalo bajkovitu priču. Ne fali kvalitetnog humora, a definitivno ni zahtjevnih mozgalica. Odlična i zabavna igra.
8.5/10 Dragon Age: Inquisition - Oduševljen sam izgledom i veličinom prilično raznovrsnog svijeta, predivnom glazbom i dubinom rpg dijela vezanog za kostumizaciju lika, opreme itd. Zbog veličine kontinenta posamašna količina pješačenja je neizbježna, a i sam svijet zna biti istovremeno detaljan, ali i nekako pust. Pod dojmom sam da je Bioware pomalo razvodnio/pojednostavio franšizu kako bi privukao širu publiku. To se ponajviše osjeti u nemaštovitim questovima (žalosno da je DLC Trespasser koji je jedan od zanimljivijih, moguć tek nakon završetka glavne priče) pa osobno ni glavni quest me nije baš oduševio. Najviše su mi rulale borbe protiv velikih zmajevskih beštija, ali i povratak "starijih" likova poput Hawka ili Morrigan.
8/10Supreme Commander 2: RTS koji sam igrao tu i tamo kada je Dota 2 bila prenaporna i tako skupio debelo preko 20 sati u 2016. Mislim da solidno odoljeva zubu vremena svojim zaraznim gameplayom, velikim brojem jedinica i opcija kroz veliki broj mapa i kroz dvije solidne kampanje.
8/10GG 2016 živjeli