Đuka u snijegu

[baDarmageddoN]

Bok, ekipa. Evo da napišem nešto o temi koju ću sada započeti (ispričavam se ako slična postoji).

Što mislim pod ovim naslovom?
Ja sam definitivno igrač koji treba prije svega dobru kampanju u igri no što to uopće znači- dobra kampanja u novije vrijeme?
Da, sada igre postaju sve više otvorenije i pružaju nam više mogućnosti i da radimo sve što nam padne na pamet ali
opet mi se čini da baš i nije tako. Ne znam kako vi ali mene dugo nije dirnula sama radnja u igri kao što je to bila ona misija
sa zrakoplovne luke iz MW2 ili misija kada shvatiš što si učinio na SpecOps The line. Nije to samo u FPSovima, ima primjera i u starim
RPGovima kao Fable-ov početak kada vidiš s kojim ciljem se boriš kroz igru ili kraj RDRa i neki dijelovi Metroa koji iznenade
kada te igra navodi na krivi put. Zašto nas više igre ne navode na krivi put toliko? Istina da je COD AW pokušao nešto takvo ali
to je toliko očito da nije vrijedno spomena. Zašto imam dojam da su likovi poput Trevora iz GTA V ili Vaas-a iz FC3 došli
u prvi plan zbog svoje preočite zloće a nema više tamnijih likova poput "Illusive man-a" iz ME serijala ili jednako pamtljivog
ali naravno likova suprotne naravi poput Cpt. Pricea iz COD serijala? Svaka čast nekim likovima iz nekih novijih igara
ali sve likove koje ja pamtim su iz nekih starijih serijala.
   Također nema više povezivanja sa likovima kao nekada osim u rijetkim igrama gdje se stvarno čovjek osjeti loše, sretno,
 tužno i uzbuđeno kada se tvojem liku nešto dogodi bilo da ga kontroliraš ili ne. Ima nekih emocija u igrama ali nekako mi je to više
ovisnost o glazbenoj podlozi ili samoj atmosferi igre, možda u nekim igrama njihov artistički dio ali nije do likova.
Nekako imam dojam da ili ja postajem sve "tuplji" na te stvari ili možda jedna igra svaku godinu- dvije napravi neku emocionalnu
povezanost sa nekim likom. Ne u smislu da kao klinci volim (jer ne volim) kada Trevor radi tipične seljačke gluposti nego da
imaš volje igrati igru da nekoga ili nešto spasiš, da osjetiš kada nekoga žrtvuješ i da ti ponekad nije lako donijeti odluku o tome.
Naravno, ima tu dobrih likova koji su kao junaci poput  Nathana Drakea, Lare i inih ali meni je to daleko ispod
dubine koju ima jedan Shepard iz ME serijala na primjer.
Da vas pitam opet, da li je to samo neki moj osjećaj da toga manjka u današnjim igrama ili sam ja stvarno otupio u vezi toga?

Mislim, ne pitam bez veze jer sam krenuo u novu godinu u nekom Retro modu gdje igram neke 10+ godina stare igre i ne mogu se
oteti dojmu da su mi njihove kampanje i likovi iz neobjašnjivih razloga važniji od ovih novih.

[metalni]

Nema tu prevelike mudrolije... sve oko nas se ubrzava, postaje hladno i bezlično.

Pogledaj novine, filmove, muziku... sve je u biti isto, tu i tamo iskoči nešto dobro i kvalitetno, ali ljudi nemaju vremena, volje i živaca da se sa tim zamaraju i onda jednostavno posegnu za nečim prostim i na taj načim utaže svoju žeđ za kulturnim sadržajem.
A čija kvaliteta neumitno opada iz godine u godinu.

Prije 20 godina, većina ljudi bi gadljivo okrenula glavu na stvari koje danas iskaču valjda i iz paštete.

[progabbeing-ixy]

@baDarmageddoN
odrastaš, ništa drugo. soz, najgore je, znam. ;____;

[9mlg9]

A i ja sam mislio da je tak, al onda sam odigrao Valiant Hearts i ne znam, dotakla me igra. Specs Ops isto, dosta sam je kasno zaigrao, prošle godine, i interesantna mi je bila. Al jebiga, masovni konzumerizam prevladava, FIFA i COD su interesantniji klincima od This War of Mine i dok je tako i dalje će se masovno štancat takve igre.

[progabbeing-ixy]

pa ne želim reći da je GOTOVO i da više nikad neće doživjeti super igre, priče, stvari i nez.
ali definitivno će biti manje toga i neće biti tako često.

ili misliš da je sasvim slučajno da je on (koji je vjerojatno prilično mlad) kao dobre primjere nabrojao igre koje su izišle u posljednjih cca pet godina?

[9mlg9]

Da, tu se apsolutno slažem s tobom.

[malimicek]

@baDarmageddoN

Igraj Life is strange. Eto ti nešto svježe i pomalo drugačije.

[c0bra123]

@baDarmageddoN

Igraj Life is strange. Eto ti nešto svježe i pomalo drugačije.

Dobra preporuka, igra jako emotivna i + dobra priča! 

[TheP]

Ne bih se složio da je baš takva suša kvalitetnih prića i likova. Dobro je tu metalni napisao, to je jednostavno nuspojava ogromne industrije.

AAA naslovi danas moraju zadovoljiti toliki broj kriterija izglasanih od strane raznih odbora/institucija da sve postaje plastično htjeli mi to ili ne.

Ja sam si prebacio AAA naslove na multiplayer only pošto oni imaju redovito stabilnu infrastrukturu i podršku, a za gušt perem po Indie studijima.
Iako ni Indie više nije ono što je bio prije 10g... to su bili mali sakati studiji koji su radili 2d/pixelgraph pizdarije a danas i oni rade na višemilijunskim projektima.

Na pameti su mi trenutno Bastion, Tranzistor, Ori, The Order 1886 (vrbujte me), Pillars of Eternity, Journey...

Kako sam negdje bio procitao:
"To što smo prestali u srednjoj slušat glazbu ne znaci da više nema dobrih bendova"  \/

[progabbeing-jadran]

The Order 1886 (vrbujte me)

 

[baDarmageddoN]

ili misliš da je sasvim slučajno da je on (koji je vjerojatno prilično mlad) kao dobre primjere nabrojao igre koje su izišle u posljednjih cca pet godina?

Nabrojio sam tu neke primjere iz par zadnjih godina koji su me iznenadili među morem odigranih igara.
Neki dijelovi tih igara su me naveli na mišljenje, SpecOps me se jako dojmio jer u TPSu nisam očekivao takvu "odgovornost" mene kao igrača.

Life is Strange sam počeo igrati prije koji tjedan episode 1... Da, baš nešto što se isplati odigrati

@TheP, neke od tih igara sam odigrao. Bastion i Tranzistor nisam. Journey je mila akustična umjetnost.
A Ori mi je najbolji platformer unazad ne znam koliko godina. Počne veselo i "djetinjasto" pa te skoro rasplače
nakon par minuta i to je takav dojam ostavilo na mene da tu igru neću zaboraviti tako brzo. Nagovorio sam sestru da
par minuta odigra tu igru i sa suzom u oku mi je rekla "Mrzim te". Genijalan osjećaj
Moram dodati, ovo je i jedan od najtežih platformera kojeg sam odigrao, skoro nema mane.

Ali slažem se. Dio je sigurno na meni jer sam već stariji gamer ali koji se vrag dešava sa 90% AAA naslova, igre koje bi trebale pružati
najviše bore se samo da imaju čim veće mape, eksplozije i da nam čim više hardver napinju. Mislim, nisam ja protiv toga ali
sadržaj i neka povezanost sa likom kojeg kontroliraš mi polagano nestaje.
Polažem nade u MassEffect i još neke igre da ne izgubim vjeru u te velike studije.

[LepiSladja]

Ako igras AAA titlove rjetko ces kad dozivjet nesto stvarno novo i svjeze, ako netko ulozi u razvoj igre barem preko 3,4 milijuna dolara nece se bas kockat snecim scim nije siguran, ima iznimaka uvijek ali pravilo je bilo od pamtivjeka, pogledaj Quake 1, igra uopce nije imala neki storyline.

[DeusNIikola]

Ma sve je postalo bezlično tj. Manje vise isto. Čak i filmovi su postali takvi. Sad su odjednom pokušali sve stripove oživiti kao filmove ili serije pa i igrice koliko im je ponestalo ideja, naravno da postoji izuzetaka. A kao sto su kolege gore naveli AAA naslovi su većinom reciklaže uz pokoju novinu, a u tome najviše pati priča kao sto smo se do sada stotinu puta uvjerili.

Nezavisni developeri imaju super ideje samo sto u pravilu nemaju dovoljno resursa da to bude remek djelo (čast izuzecima). Dok se velikim izdavačima isplati izbacivati reciklirane igre jer one donesu zaradu zbog imena.

Ja se sve vise vraćam klasicima i starijim stvarima, imaju tu neku posebnu draž. Milijun puta sam se vratio Pokemonima, većinom starim igricama vjerojatno zbog sentimentalnosti, ali njima se vraćam zbog priča i toga sto uživam u njima.

Danas se prvo počne govoriti o grafici i čim ona ne zadovoljava neke visoke standarde igra većini pada u drugi plan. A to najviše potenciraju razni portali za recenzije igara.  ( pritom ne mislim na HCL jer oni nakraju od ostalih daju vise manje objektivne ocjene sa kojima se slažem u odstupanju od +/- 5% ) Takvi portali sve mi se vise čini rade po principu koliko mi platiš tolika će biti ocjena.

[baDarmageddoN]

Pa da ali koji je danas smisao postojanja AAA igara osim prodaja grafike?
Mislim, hvala Bogu što imamo indie igre ali nije to rješenje. Toliko se priča o piratizaciji ali neke igre  niti ne vrijedi
piratizirati jer jednostavno nisu dobre iz razloga što pružaju samo kratkotrajnu zabavu za što bi i demo ili beta bila dovoljna
a žalosno je to što sam u zadnjoj godini mnogo igara odigrao samo u beti jer nisam vidio neki potencijal
za mogući sadržaj kad ta igra izađe. Ta dva-tri dana su mi bila dovoljna da napravim sve što bi napravio i u igri koju
bih potencijalno platio 60$.

Mislim, hvala Bogu na povremenim igrama koje neočekivano stupe na scenu i što postoje dobre stare igre koje
čovjek može svakih par godina lijepo i sa guštom odigrati ponovo. Baš sam krenuo na SNES emulacije, COD 2, 4, NFS U2,
SpellForce, Shift, MassEffect i tako te neke "starije" igre redom da se prisjetim kako je to dok završiš igru sa voljom
i kada 15 minuta igranja na kraju ispadne par sati i izmjena dan-noć

[tothwow]

danas je tesko dobiti kalitetnu single player igru jer se vecina kompanija fokusira na mutliplayer komponente.....ali evo recimo Telltale radi odlicne price sa svojim igrama, istina nemaju bas puno akcije ili inovacije, ali je zabavno igrati dok traje :)