Kad se iz Like vratim u Zagreb. Mislim, Zagreb je u kurcu. Zadar i cili onaj jug također, na jedan svoj način, i ono, uvijek se iživciram kad sam doli više od par dana.
Ali Lika.
Brate tek to je u kurcu, i to ne do mjere da živcira već rastužuje. Korupcija, plaće, životni standardi, obrazovanje, nezz. Valjda to potječe od toga što su sve male sredine pa se nekako upakira jedno s drugim, al ne znam, ekipa srednju može birati između keramičara i željezničara, s tim da u željezničku upadaju samo ovi izuzetno dobri đaci. Rodica bi mi htjela u medicinsku koja je stvarno bogu iza nogu, jebote 3 i nešto ure će svaki dan gubiti na putovanje do škole i natrag, kakav je to mladi život štajeto.
Ma ono. Grad, iole veći, je uvijek po meni bolji za pubertetsko razdoblje, zbog mogućnosti fkors. Dobar je život na selu al ne kad dođe obrazovanje ili šljaka u pitanje, pogotovo u današnje vrijeme.
A tek monopol doli.
Frajer je tu firmu (XYY) godinama ilegalno vodio i iskorištavao ljude, plaće im kasnile po 3 mjeseca itd. Ako bi imali masu prekovremenih ili ako bi zaslužili povišicu zbog boljeg radnog mjesta, frajer bi im donirao bonove za hranu u obližnjem supermarketu...
...kojeg on također drži.
Onda je propao i raspustio hrpu ljudi pa ga je zamijenio jedan drugi. Taj je svima, od šljakera na željezničkoj pruzi do nekog nadređenog u uredu dao plaću 2000 kn. Svima. Bez obzira na to koliko radili.
I što je najgore, ljudi su bili sretni jer im je ta lova redovito pristizala, za razliku od ovog prijašnjeg koji bi za božićnicu dao 50 kn i slično, kao, da bude lakše jer plaću nisu dobili po par mjeseci ljudi.
Jasno da me onda moji gledaju u čudu kad pizdim da bi negdje odavde (A SVI ZNATE KOLIKO PIZDIM, SEBI SAM ODAVNO DOSADIO A I DRUGIMA OVDJE H3h3H3) je ono, dolje je stvarno užasno po nekim kriterijima.
Malo je jadno kad te usreći tuđa nesreća, al šta sad. Cijeniš više ovo. Sve. Nešto. Bok.