Usprkos prvim vlastitim lošim utiscima i jednom od najjačih globalnih kmečanja u zadnje vrijeme oko jedne igre, jako sam zadovoljan nakon kompletiranja kampanje za koju mi je trebalo točno
30 sati i 2 minute, uz dosta istraživanja i veliku većinu rješenih side misija i dodatnih gluposti. Još imam par stvari za kompletirat poput QR kodova, fixers misija i sve one zabavne misije na tripovima (koje sam namjerno ostavio za kasnije). Dakle imam još sigurno utrošit kakvih desetak sati da kompletiram igru kako bi je htio. Kada padne cijena ide regejmanje uz online zabavu, za koju sam čuo da je odlična. Prvo da razješim osobni generalni dojam koji sam dobio nakon 30 sati igranja. Ova igra nije GTA i srećom to se ni ne trudi biti. Ubisoft jednostavno ni da deset godina samo radi na oživljavanju svijeta kojeg Rockstar ima svakom svojom novom igrom, nebi uspio napravit. Baš sam ispitivao par situacija koje standardno radim u svakom GTA naslovu i ovdje su reakcije kudikamo tromije, lošije ili ih nema. Kompleksnost ove igre je velika, zabavna, impresivna i pohvalna, ali kada uspoređujemo sa Rockstarovim svijetom, je razlika nebo i zemlja. U GTA-u svaki čovjek živi svoj život, uđe u auto, vozi druge osobe, izlazi iz auta, razgovara na telefon, svađa se s drugim prolaznikom, krade, biježi, ubija, itd. da ne nabrajam. No ovdje u svakom automobilu likovi nikad ne izlaze iz istoga, a kamoli da voze još jednu osobu u autu, isto tako, ne komuniciraju s vama kada dođete ispred njih ili u kontakt (bilo naguravanje, bilo šora), dok je u Grand Theft Autu to sasvim normalna stvar. Tu se najviše vidi ta ogromna razlika, kao i u kvaliteti i koheziji svih elemenata koji čine jednu vrhunsku open world igru.
Leakana verzija igre posvađala me s mozgom i sasuo sam drvlje i kamenje po Ubisoftu i zbog gameplaya i zbog velikih tehičkih poteškoća. Na sreću po izlasku igre sve te neprilike su bile riješene osim stutteringa, kojeg sam ipak naknadno tweakom riješio. U uvodu kao i u ovoj rečenici prije dosta sam rekao o tehikalijama i nije sve idealno, no ipak je riječ o prvoj W_D igri i nerealno je očekivat bilo da će sve proći glatko. No na putu su i patchevi koji bi trebali popraviti ionako podnošljivo stanje. Ono što nije podnošljivo i što me je mučilo kroz cijelu igru je vozni model, na kojeg se jednostavno ni uz najveći trud i toleranciju nisam mogao priviknuti. Nije nesnošljiv kao u Sleeping Dogsima, ali nije ni sreća za jednu ozbiljnu open world igru. Postoje nekoliko automobila koje je čak kolko toliko dobro upravljat, no čisto iz njihovih "tromih" voznih karakteristika. Situacija na tipkovnici je tragikomična, a ni na gamepadu nije nešto bolja. Sensitivity (skretanje) je jednostavno preagresivno, a sve bi bilo kudikamo bolje da to isto skretanje ima nekakav lagani deadzone (postotak praznog hoda prije nego kontrolama skrenete). No poznavajući Ubisoft nije bolje bilo niti za očekivati. No šteta, jer je automobil glavno prijevozno sredstvo i jednostavno ste prisiljeni dosta vremena provesti u istome. Kod dosta ljudi sam čuo da hvale vožnju na dva kotača, što je apsolutna besmislica i svatko ko je iole malo više vozio motore u GTA igrama ili pak u nekim drugim igrama, uvidjet će da ja ovo čista lošost, rekli bi meni neki dragi forumaši - za zatvor. Šteta jer je Chicago vrlo dobro rekreiran i ima jako puno zanimljivih lokacija gdje bi jedan vozni model ala Driver ili GTA IV savršeno pasao, no to je utopija, a ovo je realnost. No dobro, dosta o voznom modelu, krenuo bi sada na neke pozitivnije stvari u igri, koje su iznenađujuće dobre.
Gameplay je najveća vrijednost ove igre. Zabavan, ispoliran i vrlo dobro ukomponiran u setting, priču i atmosferu koju Watch Dogs unatoč ispraznim i dosadnim promotivnim materijalima ipak posjeduje. Napucavanje je izvanredno, skoro uz bok najboljima u žanru iako je nedostižan primjerice Red Dead Redemptionu ili zadnjem Max Paynu. Kretanje i tzv. parkouranje našeg lika je u stilu Ubisofta koji već ima puno iskustva u motion capturingu (Assassin's Creed i Splinter Cell serijali) i sa novim animacijama to izleda dosta sviježe te ne sreću u tom segmentu nemate osjećaj kao da ste ovu igru već igrali što je bila česta bojazan. Primjedbe kod tog segmenta imam jedino kada se penjete na neku razinu i odlučite se vratiti po istim ljestvama, to vam naravno tvorci ove igre nisu omogućili, tako da ćete ukoliko vas nije strah morati jednostavno skočiti na nižu razinu u nadi da se ne polomite. Uz gameplay najviše sam impresioniran pristupom u igri, bilo da se radi o stealthu, bilo o rambo pristupu. Jedan i drugi pristup jednako su zabavni i odlično odrađeni. Mogućnosti na borbenoj liniji zaista su impresivne. Možete 10-ak NPC-a srediti bez da vas itko vidi i čuje ili to može biti pravi intuitivni blitzkrieg uz hakiranje koječega što će vam pomoći da se brzo i efikasno rješite sve gamadi koja vam stoji na putu. Hakiranje nije komplicirano i vrlo je zabavno bilo da se radi o bijegu od policije, upadanja u tuđu privatnost ili jednostavno mainpuliranjem okoline na urbanim "bojilištima". Level design je odličan iako nije ni mogao biti nešto drugačiji budući da se radi o rekreiranju stvarnog Chicaga. A grad je meni osobno fino sjeo, za nekakav odmor od svih onih u GTA gdje sam već sve naučio napamet. Ima dosta lokacija koje mame da se odmaknete od svih aktivnosti i okinete fine screenshote lijepog grada i njegove periferije...
Već u sredini igre sam uvidio da igra ima sjajno koncipirane misije koje imaju i glavu i rep, kvalitetom i idejom uz rame GTA naslovu, isto takva situacija je i sa side misijama, koje kada ih kompletirate po "žanru" dobijete finalne misije, nakon svakog uspješnog obavljenog zadatka dobit ćete nagradu, skill point ili nagradu u vidu otključanih oružja ili gameplay fičra. Balans perkova i zahtjevnosti u smislu neprijatelja i zadataka u kasnijem stadiju igre idu ruku pod ruku, pa sam dobio dosta dojam zadovoljštine nakon što bi napredovao i otključavao svaki novi perk. Uz jako dobre glavne misije, posebno su mi dobre criminal convoy i gang hideout misije, koje će vam dobro doći ako želite napredovati brzo, prije nego li ozbiljnije napredujete u kampanji. Glavne misije neću ni spominjat, kao ni "breach" u ctOS sustave. To sranje je 10/10. Sve spomenuto uz to "jednostavno" hakiranje je toliko zabavno da će postotak ponovnog igranja cijele igre biti jako velik - uvjeren sam. Priča mi je dosta zanimljiva i nepretjeruje u niti jednom trenutku, dovoljno intrigantna i suptilna. Ne trudi se ostaviti prejak utisak sa nekakvim mega dramama i neviđenom pričom. Zato mi je Aiden i toliko dobro sjeo, što nema patetike u njegovoj karikaturi, nego je čisto čovjek koji je jako pogriješio, no ima jaja i to je sve što mu treba da bude badaas. Ostali likovi su mi također vrlo dobro dizajnerski i karakterno pogođeni. Urnebesna scena pijanstva s T-Boneom - LOL. Igru preporučam apsolutno svim ljubiteljima open world igara unatoč nekim ozbiljnim manama, no svakako vrijedi probati, jako je zabavna i nudi jako puno sadržaja i kul momenata.
8_8
