Prije nekoliko dana, odnosno prošli tjedan, po drugi put završio sam igru i podsjetio se da od svih FPS-ova Killzoni su mi u samom vrhu. Sami početak igre sugerira i dijeluje kao nekakav benchmark PS3 konzole, no ubrzo postaje jasno da se radi o vrlo dobroj igri, štoviše jednoj od najkompletnijih pucačina koje sam zaigrao. Iako igra boluje od nekakvog sitnog laga, na koji se mnogi žale, sa istim nisam imao previše problema i nesmetano sam uživao u ratovanju sa Helganima. Ono što me je dosta zasmetalo i povremeno izazivalo zijevanje i dosadu, su OORAH momenti (US Army hura za neznalice) i likovi koji su dosta bezlični i sa niti jednim se nisam uspio emotivno povezat da se uživim u njihove ciljeve i njihov identitet. Srećom sve ostalo je na visini, pa je imerzija ipak na vrhuncu. Atmosfera koja vlada igrom je baš posebna i unikatna, vidi se da gradi svoj vlastiti identitet i da nema uzore u konkurenciji, te vjeruje u fino napisanu priču. Neprijatelji, odnosno Helghani su valjda najbolji neprijatelji/antagonisti ikad. Baš je savršeno napravljena Guerrillina verzija futurističko nacističkog Reicha. Jasni su uzori, no impresionira koliko je dobro sve to stvoreno da dijeluje tako autentično. Likovi su daleko bolje i maštovitije prezentirani nego li je to slučaj sa ISA trupama koje ste i vi član. Sa strane Helghana priča, konflikt sa Vektanima i njihova prezentacija su vrh vrhova. Zato sam pomalo nesretan što se malo računa vodilo o kompleksnosti glavnih protagonista.
Samo napucavanje je izvedeno odlično i atmosfera rata napravljena maestralno i pod dojmom sam da je ova igra spada u tom segmetnu među najbolje ikada koje sam zaigrao. Baš sam nekako dobio želju istrijebiti Helghane kao da je to moj sukob. Borba s njima je pun pogodak, što zbog odlično koncipiranog gameplaya i kontrolama (korištenje zaklona i izvirivanje iz istog te postavljanje eksploziva putem SIXAXIS tehnologije je vrh), što zbog adekvatnog izazova koje pruža AI neprijatelja. Način na koji koriste zaklon, pa često promjene putanju kretanja ili bacaju granate vama pod noge, kada se otkrijete i pokušavate naciljati im glavu. Isto tako rula osjećaj, kada vas napadaju ne samo iz vodoravnih smjerova, nego često to čine i iz okomitih, odnosno drugih razina. Samo napucavanje je najveći biser kampanje, no da bi se povremeno odmorili od njih, ima tu dosta dijelova poput kontroliranja tenkova, mechova, vozila i raznih rail shooter mašinerija koje će odvuč od monotonosti i samim time obogatila SP kampanju koje je taman toliko duga da nebude kratka (završio je za sedam sati, iako se nisam previše pomučio i prilično sam preletio kroz igru). Oružja imaju odličan balans i dojma sam da su jako realna i daju odličan osjećaj, no nekako su i nemaštovita. Kao što sam rekao napočetku sve počinje kao nekakva reklama, kao prezentacija moći PS3, no kako vrijeme odmiče igra i samim time priča postaje sve bolja i zanimljivija. Zadnje dvije misije su ono najbolje od Killzona i tu sam se podsjetio na ono "drevno" FPS iskustvo i OS (stara garda) igre u kojima ipak treba nešto taktike i dosta opreza kako bi se prešao zadnji stadij igre koji pruža nešto izazivnije protivnike, teže rješive položaje ili samog Bossa.
Odlična igra sa odličnom atmosferom, vrhunskim napucavanjem i savršenim ratnim settingom. Da je tu uletjela dobro okarakterizirana ISA sa boljim likovima ili boljom karakterizacijom i prezentacijom istih, ovo bi bila TOP pucačina i zaslužila bi najviše ocijene. No i ovako ću ju uvrstit u sam vrh sjajnih šutera, jer sa toliko vrlina koje igra ima to i zaslužuje. Povremeno igra izgleda nevjerovatno čak i za trenutne standarde i saznjanje da je to dobri stari PS3 upogonio. Obavezno štivo za one koji misle da FPS žanru nije mjesto na konzolama.
