Najbolji FPS serijal na PS3 konzoli i njegov nastavak kao launch naslov PS4 konzole...
Dvojka je kao i mnogima jedan od najboljih FPS-ova svih vremena, no jedan sam od rijetkih kojima je trojka još bolja... Jedan sam od pušača tih FPS-ova u futurističkom okruženju. Jednostavno to je "my thing". Uvod Shadow Falla mi je odmah izmamio osmijeh na lice, što zbog vizuala koji su predivni i zbog likova, koji ipak nešto znače. Veliki sam zagovaratelj toga da naš protagonist iz prvog lica priča, pa je i to plus kod mene. Ono što je mene razočaralo kod igre, da umjesto igra s vremenom bude sve bolja i bolja, došao sam do toga, da mi je prva polovica igre i još malo poslije toga najbolje od igre. Osmi i deveti Chapter od sveukupno deset što ih igra ima su me toliko odbili da mi je dosta toga lijepog što sam mislio o igri jednostavno izbljedilo. Iako ta destrukcija i kaos tog nivoa na razrušenom gradu djeluje povremeno impresivno, jednostavno se ne uklapa u ovu igru i atmosferu Killzone serijala. Srećom pa su mi likovi u igri dobri do prolazni, pa nemam tu neke primjedbe. Suradnja sa Maya Echo Visari je odlična; fakat sam uživao u tim misijama. Najviše sam uživao u stealth misijama i u završnoj credit's misiji koja je spasila vrlo gorak okus dvije predposljednja Chaptera. Iako; u ta dva loša Chaptera koja ih smatram, su zapravo i najbolja napucavanja u igri. No dosta puta sam u njima poginuo, pa vjerovatno je i do subjektivne gestikulacije prilikom nemoći. Iako je ovaj naslov bio definitivni rush za Sony i za Guerrilla Games; sljedeći nastavak mora i ja vjerujem da hoće ugledat ubrzo svijetlo dana kao povratak na one staze na koje Killzone igra mora biti.
Shadow Fall je vrhunski FPS, ali osrednja Killzone igra. Iako sam ju prešao prije sedam dana, doslovce mi je trebala Killzone wikipedija kako bih se sjetio svega iz igre; jer sam većinu toga zaboravio. A Killzone igre s PS3 igraćeg sistema kada si odigrao prvi put zapamtio si za cijeli život. Ono što me još veseli, što u igri ima par naznaka u vidu novina, da postoji neobjašnja sudbina likova iz predhodne dvije igre. Tako da se veselim tom danu kada će biti najava za novu Killzone igru. Što se tiče same core mehanike gameplaya, sviđa mi se suradnja sa Droneom, odnosno OWL-om, baš zbog PS4-evog kontrolera i mogučnost korištenja touch pada. Jedna dizajnerska odluka u gameplayu me posebno oduševila. Inače kod slow mo funkcije u igrama, većinom su kod igara zastupljene pod određenim kraćim vremenskim periodom. Tu je ista stvar prisutna, samo što mi se posebno sviđa, da se to vrijeme ne računa sve dok ne gledate kroz ciljnik, pa u situaciji u kojoj uđem u prostoriju sredim prvog helghana u slow mou, dok se okrećem i krećem prema drugom, vrijeme se ubrzava i ponovo usporava kako stisnem aim down the sight i bam - baš odlična odluka koja pridonosi kulnosti. Oružja i njihove sekundarne mogućnosti su fino izvedene. Napucavanje je precizno i dobro, hit detekcija odlična. Fali malo sočnonosti iz prijašnjih igara, no zadovoljava. Šta reć na kraju? Igra za čvrstu sedmicu.
