Pročitaj recenziju
Fanovi MGSa, pogotovo oni koji imaju PSP, nestrpljivo su čekali kada će Hideo Kojima, izbaciti prvu ozbiljniju MGS igru na maloim konzolama. Znajući da Hideo po tradiciji nove nastavke MGSa objavljuje na Sonyevoj konzoli, PSP se činio kao logičan izbor, kako zbog tradicije tako i zbog hardverskih mogućnosti koje PSP posjeduje. Odgovor od Konamija bio je brz: Na PSPu će izaći MGS, i neće se zvati Solid nego Acid, i što je najvažnije – igrat će se kartama. Kako funkcionira taj nadasve originalan ali nelogičan potez da se MGS, okorjelu akcijsku igru, ubaci u žanr Turn Based strategije, pročitajte ispod.
Metal Gear Acid (MGA) je nekakav spin-off MGS serijala te kao takav potpuno odudara od svega što ste vidjeli u MGS svijetu. Kao prvo, Hideo Kojima je redateljsku palicu prepustio svojem dugogodišnjem suradniku Shintu Nojiri, ali je zadržao mjesto producenta da Shinta nešto ne zahebe. Kao drugo pošto se ovaj metal gear zove Acid a ne Solid nema apsolutno nikakve veze s nijednim jedinim elementom MGS igara, osim što je glavni lik još uvjek Snake. Ono što ipak ima malu poveznicu s MGSom je priča, koja je, po tradiciji MG igara, vrlo dobra, iako ne dostiže nijedan MGS. Ipak, poveznica je isključivo na kvalitativnoj razini, tako da od starih likova ovdje nećete vidjeti nikoga.
Priča počinje u nekoj zadnjoj zabiti u Americi, gdje se naš junak, Solid Snake, odmara od napornih dana ubijanja i izvršavanja prljavih poslova za svoju državu. Iz udobnog ljuljuškanja u stolici budi ga general Roger, zahtjevajući od snakea da još jednom spasi svoju državu. Ovaj put, teroristi su zaposjeli mali otok Lobito, i zahtjevaju da im se pruži tajni znanstveni projekt «Pitagora». Kao prijetnju oteli su avion pun putnika koji će, ako zahtjev ne bude ispunjen, uništiti zajedno sa mnogobrojnim nevinim putnicima. Da bude još gore, u avionu se nalazi Vigo Hach, najozbiljniji kandidat za novog američkog predsjednika. Eh, i da, otmicom aviona upravljaju dvije lutke-ubojice. Kad pomislite da ne može čudnije igra će vas iznenaditi u pravom MGS stilu, izvrčući radnju do granice probavljivosti. Bilo kako bilo, igrina priča je jedna od njenih jačih strana (iako do sad zvuči priglupo)te će vas tjerati da otkrijete više. Za razliku od ostalih MG naslova, ovdje priča nije prikazana atraktivnim animacijama nego takozvanim «pokretnim slikama», statičnim slikama na kojima se neki predmeti miču.
Također, izostala je glasovna sinkronizacija likova, pa ćete tako dok netko govori čuti samo pi-pi-p-i-pi zvukove i vidjeti stiliziranu sliku lika koji trenutno priča. Sve to malo smanjuje napetost i imam dojam kako su se autori doista mogli više potruditi po tom pitanju. S druge strane, glazba u igri je za svaku pohvalu, slična onoj u MGS2 . Dok ste skriveni, čut će se umirijuća glazba i spori ritam, a čim vas vide ritam se ubrza i sve se mjenja.
A sad malo o najvažnijem aspektu neke igre: Gameplayu. Opisati Gameplay ove igre je Vrlo teško, pa gotovo i nemoguće, ali ja ću svejedno probati. Igra je po žanru Turn based strategija. Glavni dio gameplaya su karte, kojih u cjeloj igri ima oko 200-tinjak, pa vam neće biti dosadno istraživati osobine svake od njih. Karte su podjeljene na 5 vrsta: karte oružja(omogućuju pucanje po neprijatelju), karte akcije(omogućuju nekakvu akciju, npr tučnjava ili smanjivanje cjene karata), karte objekata(dozvoljavaju da navučete oklop ili stavite priušivač na pušku), pomoćne karte(dozvoljavaju da npr jednokratno izbjegavate metke sa prednje strane i sl.) i specijalne karte. Da bi uopće ušli u borbu, morate imati špil od točno 30 karata. Karte skupljate tako da ih kupujete osvojenim bodovima koje dobijete na kraju svakog levela. Kad skupitešpil, možete krenuti u borbu. Tijekom svakog vašeg poteza na dnu ekrana prikazano je 6 karata koje su nasumično izabrane iz špila. Svaka karta ima svoju vlastitu opciju i opciju kretanja. Tako naprimjer oružna karta za AK47 ima opciju pucanja po najbližem protivniku ili opciju micanja 4 polja u bilo kojem smjeru. Također, svaka karta ima svoju «cjenu», a što je cjena veća, to ćete duže čekati da neprijatelj završi svoj turn. Najslađa fora su specijalne karte, a svaka od njih nosi ime nekog lika iz prijašnjeg MGSa (1,2,3). Npr. ako aktvirate kartu ninje iz mgs1 nakratko će se pojaviti animacija iz MGS1 koja pikazuje ninju, i tada će se snake prišuljati protivniku i sasjeći ga katanom. Također svaka ta karta sadrži citat lika kojem je posvećena i detaljno opisuje njegovu prošlost u nastavku igre iz kojeg potječe. Uglavnom specijalne karte daju poseban štih i stvar su koja će se posebno svidjet starim fanovima serijala. Tijekom micanja ili odabiranja karte, kamera je smještena iznad snakeovih ramena i gleda na akciju s ptičije perspektive, ali čim krene neka akcija kamera se prebacuje na lika koji izvodi akciju i radi odličan posao održavanja atmosfere. Uglavnom, gameplay je zabavan i garantirano vam neće biti dosadno.
Eh, ali postoji jedna ogromna mana. Naime, igra nije baš «user friendly». A kad kažem da nije, onda to i mislim. Na početku jedva da dobijete ikakvu pomoć od igre, a kamoli da shvatite većinu oznaka koje se u njoj pokazuju. Bar 3 sata će vam trebati da pohvatate sve niti i da se ufurate u igru. Prvih sat vremena vjerojatno ćete izvoditi bedastoće bez ikakvog saznanja o čemu se tu radi. Najviše živcira kad vam igra nakon 5 sati igranja napokon objasni npr. o čemu ovisi postotak pogodaka Kalaša, a vi cjelo vrjeme krivo pucali i shvatite da ste prijašnje razine mogli preći puno lakše. A tu dolazimo do druge najveće mane ove igre, a to je njezina težina. Naime, ova igra je nevjerojatno teška. Prvih par levela bit će vam super, ali kad malo dalje odmaknete previše postaje previše.Dobro, vjerojatno će iskusnim TRstratezima ova igra biti nešto lakša, ali takvih ionako nema puno. Ljudima koji nisu dovoljno upoznati sa žanrom trebat će mnogo vremena za navikavanje, kao što je uostalom trebalo i meni. Trajnost igre je ogromna, jer vam za jedno prelaženje normalnog nivoa koji ima jedva 10 soba treba oko 2 sata, a kada neki level i završite, možete to pokušati i ponovo ali s nekim specijalnim ciljem, npr da vas nitko ne vidi, da nikog ne ubijete itd. Također kad pređete par levela dobijete multiplayer mod za dva igrača koji osobno nisam isprobao, ali se čini ok i produžuje trajnost igre.
Ako se gledaju grafike, MGA i MGS2 su tu negdje, što dovoljno govori o njenoj kvaliteti. Doduše, samo na prvi pogled, jer grafika ima svojih slabih strana. Modeli likova izgledaju odlično, možda malo manje detaljno nego u MGS2, efekti su također na razini, pogotovo eksplozije koje izgledaju vrlo ljepo. Stvar koja zna iživcirati je vrlo nestabilan frame-rate, koji zna jako pasti ako je na ekranu malo iše akcije. Posebno je ubojita kombinacija granate koja razletava dva protivnička vojnika, koji PSP dovode do granica izdržljivosti.
Tehnički se ova igra ne može preporučiti nikome sa stopostotnom sigurnošću da će se igra nekome svidjeti. Mješavina TBSa i sneakera na kraju se ispostavila dobrom, iako će MGS fanovi vjerojatno biti pomalo razočarani. Ako vam se ideja sviđa, ali niste sigurni u kupnju, rađe pričekajte nastavak koji je već u prodaji u japanu, a koliko čujem mnogo je unaprjeđeniji od jednice. Sve u svemu ako ste snake fan i želit imati baš sve Metal Gear igre, a pritom i posjedujete PSP, nemate šta razmišljati.
