Da oživimo temu.
Tek prije par tjedana nabavio Wii, pa konačno odigrao zadnji nastavak Zelde. Vrijeme mi je pred zadnjeg bossa bilo 60 sati i 54 minute, što Skyward Sword ipak ne čini najduljom Zeldom u serijalu - Twilight Princess je imao nešto veću trajnost. No, čini se na neki način sadržajnijim. Veličina svijeta je dobro pogođena, dakle nema uopće nekih praznijih dijelova koji su se znali potkrasti prethodniku tako da ovdje sve djeluje zgusnutije i ispunjenije, a time i bolje. Grafički stil, kao mješavina The Wind Wakera i Twilight Princessa, izvrsnog je dizajna - kako vanjskih dijelova tako i dungeona - dok objekti u daljini izgledaju poput slike vodenim bojama što ostavlja bolji dojam od zamućivanja koje je bilo prisutno u The Wind Wakeru. Što se tiče glazbe, melodije su vrlo ugodne za slušanje kao i zvučni efekti koji doista doprinose ugođaju u području u kojem se nalazimo, no sam soundtrack ipak nije najbolji u serijalu - Ocarina of Time, pa i The Wind Waker su po melodijama bolji. To što sinkronizacije nema nekako i ne smeta. Podsjeća na prošla - mnogima i bolja - vremena igranja, a i bolje je tako nego da dobijemo lošu sinkronizaciju. No, sumnjam da bi Nintendo tako nešto dopustio, pa možda u idućoj Zeldi budemo čuli likove kako govore. Igrivost je besprijekorna, kao i uvijek, a sada još i bolja. Igra je linearnija, no time i fokusiranija s obzirom na priču. Zagonetke su doista odlično osmišljene i raznovrsne tako da nema dojma kako činimo istu stvar kao i prošli put. A i dobro su raspoređene, jer dosta toga ima za napraviti i izvan samih dungeona čiji je dizajn barem jednako dobar kao u Twilight Princessu iako su veličinom manjih dimenzija. Posebno bih izdvojio Lanayru Mining Facility, Fire Sanctuary i Ancient Cistern kao najzanimljivije za istraživanje. Progres s mijenjanjem vremena u određenom radijusu jedna je od najboljih dizajnerskih ideja u igri i nikad neće biti zaboravljen. Neke zagonetke su klasične - tipa pomakni kutiju ili aktiviraj prekidač - no većina je inteligentno osmišljena oko odličnih kontrola koje svo to istraživanje čine zanimljivijim. Nisu baš uvijek savršeno precizne, no sve riješava bezbolna kalibracija. Zbog motion kontrola borba je postala dinamičnija, a ujedno i nešto zahtjevnija od samog riješavanja zagonetki. Tu su i zgodni RPG elementi u vidu nadogradnje opreme i oružja, no to je primjerenije većoj razini težine. Usput, ovo je vjerojatno prva Zelda u kojoj što god dobili iz otkrivene škrinje, bilo je zadovoljavajuće - rupeeji, dijelovi srca ili itemi za nadogradnju - što prije nije bio uvijek slučaj, odnosno nagrada ne bi bila uvijek adekvatna uloženom trudu. Pozitivno je i to što progres zahtjeva često korištenje dodatne opreme i oružja i izvan samih dungeona u kojima ih pronađemo. Posebno je genijalna mehanička buba, pored mača zasigurno najzabavniji i najkorisniji dio Linkovog inventara, no ni drugi nisu ništa lošiji.
Za kraj, mišljenja sam da je Skyward Sword u dugom nizu godina nastavak Zelde s najvećim brojem konkretnih noviteta i svježih ideja, te će upravo on poslužiti kao model za iduće nastavke, tako da usporedbe s Ocarinom of Time više neće biti potrebne.
