Igrao sam Detroit: Become Human dva sata i bilo je vrlo napeto

---

Interaktivne drame. Tako nazivamo avanturističke igre koje više gledaš nego igraš, a često nose potpis Davida Cagea, odnosno Quantic Dream studija. Fahrenheit, Heavy Rain i Beyond: Two Souls spadaju među najpoznatije takve naslove, a uvijek se diče najboljom mogućom grafikom na platformi na kojoj su izašle uz najrealističnije prenesene stvarne glumce kroz koje mi kao igrač pomažemo usmjeriti tijek radnje. Iskreno, nisam veliki fan takvih igara. Ne bih rekao da ih ne volim jer sam u nekima od njih zaista uživao (Fahrenheit prvi pada na pamet), no općenito govoreći više od dobre grafike i fino ispričane priče u igrama cijenim pametno dizajniranu i programiranu igrivost, odnosno gameplay.

U interaktivnim dramama igrivi elementi često su mi djelovali nasilno i neprikladno ubačeni, kao nešto što je tu čisto da ne zaboravim da nisam u kinu nego da držim kontroler u ruci. Uz slabe gameplay mehanike kakve je teško izbjeći u ovom žanru jasno je da priča, pripovjedanje iste i audio-vizualna prezentacija nose najveći teret na leđima.

Detroit: Become Human kao najnoviji naslov s potpisom Davida Cagea nije mnogo drugačiji. Imao sam priliku zaigrati prva dva sata igre ranije ovog mjeseca u Češkoj i drago mi je da jesam. Ne samo zato jer vam sada mogu super-ekskluzivno prenijeti prve dojmove, već zato jer sam igrajući Detroit vratio vjeru u interaktivne drame koju sam nakon oduševljenja s Fahrenheitom počeo gubiti igrajući Heavy Rain i Beyond Two Souls.

Iako biste zbog posljednje rečenice mogli pomisliti da je Detroit neka potupno drugačija interaktivna drama, to zapravo nije slučaj. Igra se u potpunosti isto kao prethodne igre Davida Cagea, uključujući nespretno otvaranje raznih vrata, skeniranje prostorija za tragove koji bi mogli pomoći usmjeriti radnju i razgovarajući s raznim likovima pazeći pritom da ih ne uvrijedimo (ili pak uvrijedimo, ako tako želimo nastaviti).

No ono što mi je igrajući Detroit vratilo vjeru u ovakve igre je upravo ono što u interaktivnim dramama mora biti najsnažnije – to sveto trojstvo priče, pripovjedanja i prezentacije, a ta tri elementa su u Detroitu apsolutno odlični. A iako i dalje moramo raditi čuda s desnim analogom da otvorimo obična vrata ili mahati DualShock 4 kontrolerom da prolistamo knjigu (jer svi znamo da je to super-turbo-imerzivno), taj osnovni gameplay kretanja i interaktiranja s prostorom je zapravo poprilično bolje odrađen nego u prijašnjim igrama. Osim toga, pomaže i što je tematika vrlo interesantna.

Godina je 2038., mjesto radnje Detroit, a nova fora u svijetu tehnologije su androidi. Ove su čovjekolike mašine toliko realistične da bi ih bilo nemoguće raspoznati od stvarnog čovjeka da pokraj desne obrve nemaju nekakav svjetleći prsten. Obitelji kupuju androide u trgovinama tvrtke Cyber Life kao pomoćnike u kući, prijatelje djeci, domaćice ili čak seksualne partnere, no te čovjekolike mašine udomaćile su se u zaista svim porama ovog društva budućnosti.

Istražujući Detroit vidjet ćete da se na televiziji raspravlja čak i o tome treba li dopustiti androidima da se natječu kao profesionalni sportaši ili je dovoljno što visoku razinu umjetne im inteligencije koristimo u svrhe menadžera sportskih momčadi. Nisam na takav detalj naletio, ali siguran sam da pomažu i u rudnicima.

Tim svijetom koračamo u ulozi tri androida, a svaki od njih ima svoju priču. Connor je napredni policijski android programiran za detektivske poslove i situacije pregovaranja u vrijeme talačkih kriza. Kara je s druge strane nešto primitivniji (i vjerojatno jeftiniji) android programiran da bude prijateljica maloj djeci i obavlja poslove domaćice (ili ju barem tako njen vlasnik koristi), a Markus je u sličnoj ulozi kao Kara, samo što on na razne načine pomaže jednom starijem bogatašu koji je sada nepokretan i ima problematičnog sina.

Djelić svega toga možete doživjeti u iznenadno objavljenoj demo verziji koja je od danas dostupna na PlayStationu 4. Ako vam sve što sam dosad napisao zvuči imalo interesantno zaista bih preporučio da taj demo i skinete. Težak je svega 3GB, a dati će vam dobar uvid u ono sveto trojstvo priče, pripovjedanja i grafike o kojem sam ranije pisao. Okusit ćete i karakter jednog od spomenuta tri glavna lika – Connora, koji već u toj prvoj igrivoj sceni može umrijeti ako vi kao igrač donesete niz odluka koje vode do tog ishoda.

Dobro ste pročitali – jedan od glavnih likova može umrijeti na samome početku, no ova igra je konstruirana tako da smrt glavnih likova nije ujedno i ‘game over’, već bi se ostatak priče trebao prilagoditi novonastaloj situaciji. Iako sam izgubio jednog od glavnih likova kroz dva sata igranja novinarske verzije u Češkoj, vrijeme mi je isteklo prije nego sam mogao vidjeti kako se točno priča promijeni nakon smrti tako važnog lika. No kad malo razmislim, moguće je i da je Quantic Dream, barem u nekim situacijama, išao linijom manjeg otpora i jednostavno oživio mrtve likove u sljedećoj sceni pod opravdanjem da su popravljeni – ipak se radi o mašinama. Nadam se doduše da nisu išli na tu soluciju, djeluje kao previše jeftin izlaz iz neugodne situacije.

Da bih vam bolje predočio kako to izgleda i kako se Detroit zapravo igra snimio sam video komentar upravo izašle demo verzije u kojoj u ulozi policijskog androida Connora rješavamo talačku krizu na vrhu neke zgrade usred Detroita. Cijela scena je vrlo interesantna i napeta, a dobro pokazuje i netrpeljivost nekih ljudi prema androidima, ali i činjenicu da su androidi sveprisutni i popularni u tom svijetu budućnosti jer su korisni pomoćnici i dobri prijatelji. Neki ih vole, nekih ih mrze, ali nitko ih ne pita kako se zbog toga osjećaju – što je i logično, jer stvarne osjećaje ne bi trebali ni imati.

Ukratko, rekao bih da nam u 5. mjesecu stiže pričom najinteresantnija i grafikom najimpresivnija interaktivna drama iz Quantic Dreama do sada. Nadam se samo da će snažan početak igre koji sam zaigrao prerasti u još snažniji zaplet i smislen kraj (odnosno više njih) – jer su temelji za dobru avanturu sasvim sigurno tu. I čvrsti su. Ostavljam vas uz poveću galeriju screenshota koji će vam pokazati scene iz kasnijih dijelova igre (nakon scene iz demoa) gdje možete vidjeti Karu i Markusa u akciji.

Inače, Detroit: Become Human još je jedan u nizu naslova koji će izaći s prijevodom na hrvatski. Zoran vam je prenio tu informaciju još jučer, a ja sam mu bio izvor jer sam taj novinarski demo u Češkoj igrao s hrvatskim titlovima. Snimanje gameplaya nam nije bilo dopušteno pa nemam snimke na kojima bih vam to demonstrirao, no vani je demo verzija igre u kojoj možete provjeriti kako je igra prevedena na hrvatski. Do samog izlaska ostalo nam je ravno mjesec dana – Detroit: Become Human moći ćemo zaigrati od 25. 05.

Kako vam se čini igra?