Igrali smo Watch Dogs Legion, izvodili parkour u štiklama

Neobičnom magijom streaminga nedavno smo posjetili futuristički London u igri Watch Dogs Legion. Ondje smo proveli otprilike tri i pol sata regrutirajući nove članove u hakersku skupinu DedSec. O tim dogodovštinama pričat ćemo u našem podcastu gdje ćemo vam prikazati i gameplay koji smo snimili, no dok taj podcast bude objavljen evo napismeno prvih dojmova o Watch Dogs Legionu.

Londonu nakon Brexita u svijetu Watch Dogsa ne ide baš najbolje jer netko orkestrira bombaške napade i za to krivi organizaciju DedSec. Igraču se daje zadatak da razotkrije napadače te iznese istinu na danje svijetlo, a u tu svrhu treba privući korisne operativce – bauštelce, huligane, liječnike, policajce, zaštitare… DedSec je tu kao politička stranka – napravit će sve za tebe samo da se učlaniš. Treba izbrisati kriminalni zapis? Obavljeno. Treba se riješiti nekog rivala? Hakeri će to!

Dakle, u WD Legionu nema glavnog lika i za priču se zbog toga malo teže zainteresirati. No, zašto je uopće potrebno vrbovati druge ljude u DedSec? E pa korisno je imati svoje ljude na različitim pozicijama. Primjerice, ako imate odvjetnika u timu, on vam može brže izvući vaše suborce iz zatvora. Ako imate zaštitara, on se može neometano kretati po lokacijama na kojima se kreću zaštitari. Svaki lik, ili bolje rečeno svaka klasa lika, ovdje ima nešto svoje specifično – jedinstveno oružje (npr. Dominatorica ima palicu), unikatnu vještinu (huligan poziva prijatelje u pomoć) ili uniformu koja donosi pogodnost (građevinac se neometano kreće gradilištem). Angažiranje različitih likova stoga postaje element otključavanja dodatnih vještina i pogodnosti bez skupljanja XP-a.

Potraga za kvalitetnim kadrom za tim DedSeca jako mi se svidjela. Proces angažiranja mi je malo upitan, jer za sposobnije likove morate obaviti sporednu misiju da bi vam se lik pridružio. I tu ne vjerujem da će 100 različitih likova imati 100 različitih misija. Svejedno, regrutiranje ljudi različitih profila nije neka usput dodana mehanika – to je stvar po kojoj se Legion doista razlikuje od prethodnih igara u svom serijalu. Segment skrivanja mu je proširen te sada pomalo podsjeća na Hitmana i njegovo prerušavanje u odore. Uz to su ubačeni i neki potpuno novi dodaci u hakiranju te uz određeni gadget možete postati nevidljivi na nekoliko sekundi ili odmah sakriti protivnike koje eliminirate.

Moram priznati da me ta raznovrsnost u pristupu prilično zabavila. Neprijateljima sam zaglavljivao puške, dronovima iz zraka bacao teret po njima i slao robotske pauke da ih zaskoče iz zasjede. Ipak, glavna petlja gameplaya i dalje je pomalo repetitivna – ima tu vožnje pa hakiranja i malo napucavanja, a onda svega toga još malo u drugačijem rasporedu. Ne očekujte stoga veliku originalnost u misijama; moram reći da sam među onima sporednima vidio čak i doslovne poštarske misije u kojima treba nositi paket od točke a do točke b.

Srećom, London je atraktivan i ima svojih usputnih zanimacija. Možete tako žonglirati loptom, igrati pikado i napiti se u prvom pubu. Prepun je futurističkih motiva, poput samoupravljajućih automobila, ali vjerno predočava i povijesne znamenitosti, a tu je još i mogućnost slušanja klasične glazbe. Jedino što nećete vidjeti nikoga da vozi električne romobile po gradu, to je valjda zabranila privatna vojska Albion.

Grafički igra izgleda vrlo lijepo, s hrpom lokvica vode po cesti na kojima se vide raytracing refleksije. Nema napretka bez lokvica! No, slično kao i AC Valhalla, Legion pravi tek djelomičan korak prema novoj generaciji konzola jer se tehnička zastarjelost primijeti na pojedinim segmentima, npr. dizajnu i animacijama likova kada im je kamera fokusirana na lice. Ipak se tu treba sjetiti činjenice da bilo koji lik može preuzeti ulogu protagonista. Svaki ima svoju glasovnu glumu što je odlična vijest, i iskreno me zanima postoji li neki limit koliko likova možemo dovesti svojoj ekipi. Za sada taj limit nisam vidio.

Evo nekih sitnijih zapažanja o kojima imam pozitivan dojam:

• AI se zna ponašati nepredvidivo, što može biti i dobro i loše; s pozitivne strane to djeluje prirodno kad na ulici vidite potjeru ili sudar koji vi niste izazvali
• čini mi se da se točke za brzo putovanje (stanice metroa) ne moraju posebno otključavati nekom aktivnošću, dovoljno je samo da ih pronađete
• sama mapa nije mi djelovala ogromno u smislu da će mi trebati mjesec dana da ju istražim, više je fokusa stavljeno na pojedine lokacije nego na cjelokupnu kilometražu; npr. stambeni kompleksi ili gradilišta imaju po 5+ katova
• igra mi je djelovala prilično ispolirano i nisam vidio mnogo bugova iako se radi o verziji koja je još u razvoju

A ovo su stvari oko kojih sam skeptičan:

• dobro je što svaka klasa lika ima svoju unikatnu vještinu, no broj hakerskih mogućnosti koje se mogu otključati nije baš naročito velik
• neke puzzle mehanike već se ponavljaju iz Watch Dogsa 2 i mogle bi biti pomalo naporne
• maštovitost misija je pod upitnikom, tu postoji ogroman potencijal kojega Watch Dogs nikako da realizira, ali da budem fer – igrao sam svega dvije glavne misije
• novčana valuta ima upitnu vrijednost – jedino na što sam trošio novac su odjeća i modni/kozmetički dodaci

Sve u svemu, ideja igranja s različitim likovima za sada funkcionira odlično u Watch Dogs Legionu. Priča će vjerojatno patiti zbog manjka pravog protagonista, ali nije da su prethodna dva junaka spašavali svoje priče sami po sebi. London je za ovaj serijal dobrodošla promjena, kao i pomak prema futurističkom ugođaju. I sve djeluje dosta dobro posloženo, bez puno praznog hoda. Hoće li tako doista ostati i u konačnoj verziji, to ćemo još vidjeti. No, meni je prvi dojam itekako pozitivan. Toliko da Legion sada iščekujem nestrpljivije nego Valhallu.