Uvijek mi je zanimljivo vidjeti kad indie studiji osmisle neke zanimljive smjerove za postojeći žanr, pogotovo za one koji ciljaju na specifičnu publiku. Definitivno nam je trebalo takvo nešto u podžanru roguelike deckbuildera – Slay the Spire je postavio šprancu koja je već na rubu izlizanosti.

Balatro je nova kartaška igra koja već sad vuče ljude na usporedbu sa Slay the Spireom, ali sigurno je ne bih stavio u isti koš s naslovima koje bi mnogi nazvali kopijama. Ovdje je riječ o igri koja ne traži inovacije u proširivanju opcija ili dodavanju kompleksnosti. Dapače, pokazuje da možeš smisliti nešto friško za žanr kad malo suziš obzore i svedeš gameplay na najjednostavnije.

Glavna pravila ove igre praktički se svode na poker… ali luđe! Dobro, malo banaliziram, ali ako znate pravila pokera onda ste već napola spremni za Balatro. U principu se prati onaj roguelike nacrt po kojem morate proći kroz što više rundi s određenim nadogradnjama, a sav napredak se resetira kad budete poraženi.

U Balatru se ne borite protiv neprijatelja, već morate skupljati što veće iznose žetona, ponekad u težim uvjetima. Količina žetona koju osvojite ovisi o kombinaciji karata koju bacite na stol. Logično da par dvojki donosi dosta manje nego ful (full house). No, onaj začin igre je u raznim nadogradnjama i moćima koje možete otključati za vaš špil. Postoje npr. planet karte koje nakon kupnje množe žetone osvojene od nekih kombinacija karata. Tako možda onaj par dvojki nakon dovoljno vremena postane jači od fula.

Tu su još i tarot nadogradnje koje mogu povećati moć individualnih karata. Na primjer, možete damu u vašem špilu nadograditi tako da donosi puno više čipova – ali postoji 25% šansa da će karta eksplodirati u vašoj ruci.

Glavna pravila igre se praktički svode na poker… ali luđe!

Na kraju treba spomenuti i Joker karte, koje će možda i najviše utjecati na vaša igranja Balatra. Jokeri oblikuju kako će vaš špil izgledati jer vam donose bonuse za jako specifičan način igre. Mogu biti jednostavni, poput jednog koji povećava količinu čipova od skale ili dva para. Ali, mogu biti i totalno ludi – takvi Jokeri su najveći začin koji Balatro skriva u rukavu.

Postoji Joker zvan Four fingers, koji vam dopušta da stvorite skalu sa samo četiri karte, umjesto regularnih pet. Među dražim Jokerima mi je Ride the Bus koji vam povećava broj s kojim vam se umnožavaju žetoni… ali samo ako igrate karte koje nemaju lice! Čim odigrate kralja, damu ili dečka taj multiplier broj se vraća na nulu. Velik rizik, nema što – ali u tome je čar!

Ove različite vrste karata i nadogradnji čine svako igranje (ili špil) posebnim. To je odlika svake dobre roguelike igre – da vas tjera na zanimljive stilove igranja. Rijetko kad u Balatru pamtim one špilove koji su bili samo okej u svemu.

Jokeri oblikuju kako će vaš špil izgledati jer vam donose bonuse za jako specifičan način igre.

Čak i ako sam tad imao bolje rezultate, puno više zabave su mi donijeli oni otkačeni špilovi. Onaj put kad sam tvrdoglavo samo igrao parove ili kad sam trebao izbjegavati jednu boju karata kao kugu – to su stvari koje su najzanimljivije. U principu se gameplay svodi na tih nekoliko elemenata, stoga je možda iznenađujuće što smatram da je kompleksnost igre taman kakva treba biti.

Mislim da je jasno da su tvorci ciljali na nešto jednostavno, brzo i lagano. Da je Balatro išta kompleksniji, mislim da bi se tempo poremetio. Jedan od velikih razloga zašto bi na kraju igranja rekao “Ajmo još jednu!” je zato što sve teče na toliko brz i jednostavan način.

Sama prezentacija se isto drži minimalizma, što vjerojatno neće zasmetati većini jer im u igranju ludog pokera ni ne trebaju vrhunski vizualni efekti. Možda ne bi bilo loše da je dodano barem nešto dinamičnosti na ekranu… ili neki finiji efekti kad npr. dobijete ludu kombinaciju karata.

Mislim da je jasno da su tvorci ciljali na nešto jednostavno, brzo i lagano.

Moguće da samo kukam oko ničega jer cijenim estetiku u kartaškim igrama, ali ta statičnost Balatra je nešto što bih osobno promijenio. Čak i po screenshotovima možete vidjeti da kadrovi nisu nešto čime se igra može hvaliti.

Iskreno mi je poprilično teško dati konkretnu ocjenu Balatru, čisto zato što je jedna od onih igara koja je toliko specifična da se ne može jednostavno svesti na jednu brojku. Još jedna veća zamjerka koju možda mogu dati je to što ne bih rekao da se može igrati toliko dugo u jednom sjedenju, pogotovo u usporedbi s nečim kao što je Slay the Spire. Opet, ni to možda nije nekome problem. Vidi se da su i developeri ciljali na kraće, ali češće periode igranja.

Mogu još reći da bi vam Balatro mogao služiti kao fin uvod ako ste okolišali s ulaskom u ovaj žanr. Nema ovdje nekog početnog brda kompleksnosti kojeg morate proći, pogotovo ako ste barem upola upoznati s pokerom. U isto vrijeme, ovo bi moglo biti savršeno za one koji su se već dovoljno nagledali Slay the Spire klonova.

Ponekad nam treba ta igra koja pojednostavni žanr i fokusira se na esencijalne elemente. Uzmite ocjenu s dozom rezerve. Odlučio sam dati ovakvu brojku jer igra nema neke ogromne ambicije, ali je iznimno dobro realizirano to što se htjelo napraviti. Više bih volio da se fokusirate na ono što sam htio dočarati tekstom, a to je da je Balatro jedna mala igra koja se na dosta specifičan način probila na scenu roguelike kartaških igara.