Nakon gotovo četiri godine razvoja dlakavi je eksperiment zvan Biomutant ugledao svjetlo dana. Postapokaliptični svijet pun boja i zelenila, brza i interesantna kung-fu borba te brdo opcija u kreiranju lika zvuče kao nepogrešiva kombinacija za najzabavnije RPG iskustvo. No, je li developer Experiment 101 pogodio zlatnu žilu ili je u ovom eksperimentu ipak nešto pošlo po zlu?

Priča za uspavljivanje

Krenimo ispočetka. Svijet Biomutanta razoren je ekološkom apokalipsom, a na životu ga još jedino drži Drvo Života kojemu prijete četiri mutirane zvijeri zvane Worldeaters. Nakon izumiranja ljudske rase ovaj su svijet su nastanile mutirane životinjice koje se ujedinjene u šest plemena međusobno bore za prevlast. Neka se plemena bore za uništenje Drveta kao i drugih plemena, dok se druga zalažu za mirno rješenje u spašavanju Drveta i ujedinjenju ostalih plemena. Izbor je na igraču kojim će putem krenuti i kojoj će se strani prikloniti, premda se priča ne razlikuje baš previše što god vi odabrali.

Narativni elementi vrlo su nespretno prezentirani. Kroz cijelu igru vodi vas narator koji vam prevodi piskutave nerazumljive glasiće sugovornika, a po potrebi komentira događaje oko vas. Učestalost komentara naratora, kao i njegovih usiljenih fora, na sreću možete smanjiti u opcijama izbornika. Već nakon sat vremena možete naslutiti kako je naracija užasno spora i dosadna, a vaša potpitanja ili odgovori nemaju baš nikakvu težinu kao ni utjecaj na cjelokupnu priču. Uz to, priča ima čitav niz nelogičnosti o kojima ćemo malo kasnije

Opcije bez bitnih promjena

Nakon impresivne uvodne animacije možete složiti svog mutiranog čupavca do gotovo najsitnijeg detalja. Tako možete birati između šest rasa, poigrati se s genetskim kodom u vidu pet atributa i četiri otpornosti, izabrati jednu od pet klasa glavnog lika te odabrati boju i uzorak krzna. Postoji velik broj kombinacija i što god odabrali nećete pogriješiti jer kasnije sve što ste odabrali možete preokrenuti gotovo naglavačke.

Nakon kreiranja glavnog lika igra vas u otvoreni svijet uvodi dužim tutorialom kojega nije moguće zaobići. Igra nudi opciju moralnog kompasa zvanog aura, odnosno na temelju svojih odgovora i djela skupljate svijetle ili tamne poene koji utječu na vašu auru. Ovisno o svjetlosti ili tami aure igraču se otključavaju određene moći (Psi-Powers), ali opet ne brinite jer čak i auru možete vrlo lako prešaltati ako se predomislite tijekom igre.

U Biomutantu imamo hrpu opcija, ali ne i posljedica. U bilo kojem trenutku možete se lako prebaciti između dobra i zla.

Interakcijom sa Psi-shrineovima ili pomaganjem zatočenicima možete zaraditi Psi-pointove koje koristite za otključavanje raznih Psi-powersa. Možete se poigrati i raznim mutacijama kroz Biogenetics dio moći koje otključavate Bio pointsima. Psi-powersa i Biogeneticsa ima mnogo, a u isto vrijeme možete koristiti samo četiri, tako da je s moćima situacija slična kao i s prilagodbama glavnog lika – postoji velik broj kombinacija.

Kung-fu poslastica?

Bacimo se malo na možda najzanimljiviji detalj cijelog Biomutanta – borbu.  Ona nalikuje na borbu u Devil May Cry igrama te donosi frenetičnu kombinaciju udaranja iz blizine, napucavanja iz daljine, Biogeneticsa i Psi-powersa. Zamislite da u jednom trenu baratate kung-fu potezima kombiniranim s dvoručnim mačem, u drugom trenutku ledite neprijateljima tlo pod nogama, a već u trećem rešetate preživjele s duplim pištoljima. Zvuči uzbudljivo? I jest, dok se u to ne umiješaju raznorazni bugovi.

Borba je zabavna – kad se ne morate boriti protiv bugova.

Dogodi se tako da ne možete pravilno odraditi blokiranje ili da usred specijalnog napada propadnete kroz pod. U teoriji je sustav borbe sasvim u redu, dok u praksi postoji mnogo stvari koje bi se mogle popraviti.

Jedna od svijetlih strana Biomutanta je sustav izrade oružja, od bodeža, maljeva, mačeva, pušaka, pištolja, moguće je izraditi apsolutno sve, do te mjere da na bananu možete spojiti komad čelika i dobit ćete novo oružje. Ideja je sama po sebi fenomenalna, ali postoji malena zamjerka, igra je toliko elementarno napravljena da vam svo to oružje neće ni trebati, par pištolja i mač bit će vam sasvim dovoljni za prelazak cijele igre. S velikim bossovima ionako se borite u kojekakvim mechovima.

Questovi su copy-paste užas

Naoko prekrasni izgled okoliša pada u drugi plan već nakon što završite par glavnih questova. Postoji nekoliko tipova zadataka koji se tijekom igre neprestano recikliraju. Nakon što izaberete svoje pleme, zadatak vam je pokoriti protivničko tako da osvojite nekoliko regija tuđeg plemena, a zatim i njihovu glavnu utvrdu.

Istu stvar morate ponoviti još četiri puta ne biste li pokorili svako pleme. No, najgora stvar čak nije ni u samom pokoravanju, nego u činjenici da su gotovo sve utvrde i stražarnice apsolutno identične do te mjere da su kovčezi s lootom na istim mjestima!

Utvrde koje morate pokoriti identične su do te mjere da su im kovčezi s lootom na istim mjestima.

Izgleda kao da je čak i developer shvatio koliko je ova serija zadataka besmislena i zamorna, pa nakon samo par pokorenih plemena dobivate opciju predaje ostalih.

Druga vrsta glavnih zadataka je tamanjenje Worldeatersa, četiri čudovišta koja grickaju Drvo života. Tu dolazimo do samo jedne od mnogih nelogičnosti Biomutanta, jer ako ste dio plemena koje želi uništiti svijet svejedno morate poraziti čudovišta koja također žele uništiti isti taj svijet.

Pridružite se plemenu koje želi uništiti svijet… uništavanjem čudovišta koja uništavaju svijet?

Ostatak zadataka bazira se ubijanju mnogobrojnih mutanata ili pronalaženju određenih stvari u svijetu. Vrijedi spomenuti i slagalice koje razbijaju monotoniju, s tim da su strahovito jednostavne i vrlo slične. Najtužnije je što od završavanja većine sporednih questova nemate apsolutno nikakve koristi osim možda vrlo malog osobnog zadovoljstva.

Igra se raspada

Ova recenzija bazira se na PS4 verziji igre i tehnički gledano nije baš najsjajnija verzija. Počevši od vrlo učestalog padanja frameratea, do vrlo loše napravljenog zamućenja slike, prolaženja kroz ruke, repove i glave velikih neprijatelja te propadanja u zidove. Lista bugova veća je od bilo koje igre koju sam do sada igrala na PS4 (i prije nego pitate, ne – nisam igrala Cyberpunk 2077). Biomutant na konzoli jednostavno djeluje nedovršeno, djeluje kao beta test više nego cjelovita gotova igra.

Kulminacija nedovršenosti igre nakon dvadeset i kusur utučenih sati bio mi je glavni quest koji zbog nemogućnosti pokretanja cutscene nije bilo moguće ispuniti. Čak ni nakon ponovnog pokretanja igre, reloadanja i svih mogućih čudesa igru nije bilo moguće nastaviti, pa sam nakon uloženog truda igru morala započeti ispočetka s novim likom.

Čekanje boljih vremena

Kako stvari sada stoje, Biomutant vam nije najsretnija ni najpametnija investicija. Radi se tu o dosta arhaičnom naslovu koji većinu vremena djeluje pomalo amaterski i tek se na trenutke iz njega naziru neke suvisle ideje koje su mogle rezultirati zabavnom igrom.

Nadajmo se da će developer u skorije vrijeme popraviti barem neke od većih bugova koje igra sada ima. Ako se ipak odlučite za ovo kung-fu putovanje pripremite čelične živce. Biomutant je obećavao tako mnogo, a ispunio tako malo ostavivši dubok trag razočaranja.