Bleeding Edge je jedna od onih igara koje želim voljeti. Želim reći da je ovo izvrsna igra, da je definitivno vrijedna igranja i da ju ne smijete preskočiti. Nažalost, ne mogu preporučiti ovaj naslov svima. Bleeding Edge je sasvim solidna igra, ali nisam siguran ima li na tržištu mjesta za još jedan multiplayer “live service” naslov. Jednostavno rečeno, Bleeding Edge dosta stvari radi dobro – ali većinu tih stvari druge igre rade bolje.

Radi se ovdje o akcijskoj igri iz trećeg lica u kojoj se dva tima od četiri igrača šamaraju i pokušavaju ispuniti određene zadatke, praktički kao Overwatch u kojem se većinski udarate umjesto da se pucate. Jedna od ključnih odluka koju ćete morati donijeti jest biranje heroja s kojim ćete se boriti. Ovo područje je jedno od uspješnijih u igri. Likovi imaju određenu šašavost i liče na cyberpunk uličare, na dobar način.

Imate metalca koji koristi gitaru kao sjekiru, vudu doktora koji može kontrolirati protivnike, ženu koja ima metalne noge i izgleda kao futuristička kokoš… Ovi raznovrsni luđaci su zbilja vrhunac ovog naslova. Sviđa mi se i sami grafički stil igre. Boje su toliko izražene da izgleda kao da iskaču s ekrana. Takav stil pomaže istaknuti i onu šašavost likova koju sam već spomenuo. Apsolutno sjajan aspekt jest kvaliteta animacija koja doprinosi fluidnosti akcije.

Likovi imaju određenu šašavost i liče na cyberpunk uličare.

Bleeding Edge je tip naslova u kojem je svaki šamar bitan, stoga sam sretan koliko je osjećaj borbe dobro pogođen. Napadi likova toliko su ekspresivni i puni energije, nisu ovo samo dosadni zamasi mačevima. Čak i lik koji koristi mač se dobro rastegne jer napravi dva salta u zraku dok vas napada. Drugi heroji isto tako izražavaju svoju osobnost putem jednostavnih napada. Pravi primjer bio bi onaj metalac s gitarom, koji njom udara tolikom jačinom da sam mu odmah povjerovao da je hardcore.

Međutim, ako likovi u igri imaju dušu, onda su mape i modovi potpuna suprotnost. U igri zasada ima pet mapa i samo dva moda. U jednom modu morate skupljati power cellove i dostaviti ih, dok u drugom samo morate braniti zone neko vrijeme.

Rekao bih kako mape u ovoj igri jednostavno ne funkcioniraju. Kao prvo, ne pomaže što su estetski dosta dosadnije u usporedbi s likovima. Imate jednu mapu koja je pustinja, jednu koja je kanalizacija – ali većinu ovih ću zaboraviti do idućeg tjedna. Mape se osjećaju nekako isprazno i beživotno. Uz to moram reći da su jednostavno prevelike s obzirom na modove i sami dizajn gameplaya. Nema dovoljno područja koji guraju igrače u zanimljive sukobe, a samo četiri igrača po timu često znači da je 60% mape pusto.

To može biti dosta frustrirajuće jer igra zahtijeva i dosta visoku razinu timskog rada. Pošto nema dovoljno područja koja tjeraju da se timovi skupe, često se igrači odvoje i umru kao budale. Modovi također ne dodaju jedinstvenosti igri. Osim što ih ima svega dva, ovo što imamo je poprilično površno i neoriginalno. Još jedan problem je taj što su mečevi previše dugi, naročito kad uzmemo u obzir da same mehanike nemaju dovoljno dubine.

Mape izgledaju isprazno i beživotno.

Bleeding Edge bi trebala biti igra koja pruža neku površnu zabavu i lijepu akciju, ali mečevi se ponekad oduže. Bacimo li pogled na one heroje kad je u pitanju i gameplay, oni su svi raznovrsni kad su u pitanju mehanike i svaki od njih nudi nešto novo. Podijeljeni su na tri uloge: tank (koji mora primiti štetu umisto ostatka tima), support (koji podržava tim štitovima i ostalim moćima) te damage (kojima je zadatak nanijeti što više štete protivnicima).

Sviđa mi se kako heroji nude jedinstvene stilove igranja, čak i kad su u istoj ulozi. El Bastardo i Buttercup možda jesu tankovi, ali na različite načine ispunjavaju svoje zadatke. El Bastardo voli biti usred protivničkog tima i crpiti njihove živote kako bi zaštitio sebe, dok Buttercup želi usporiti neprijateljske tankove i lancem privući ključne damage heroje. Uz to, dubinu herojima dodaju i različiti modove koje možete iskoristiti.

Sviđa mi se kako heroji nude jedinstvene stilove igranja, čak i kad su u istoj ulozi.

Modifikacije vam omogućuju da svom borcu date više moći u određenom području. Na primjer, nindža Daemon ima moć kojom postane nevidljiv. Jedan mod Daemonu omogućuje da bude nevidljiv sve dok ne napadne, dok drugi mod poveća štetu koju nanosi nakon što napusti nevidljivost. Modifikacije dopuštaju igračima da još donesu još više odluka kad je u pitanju igranje s herojima. Međutim, unatoč tome što su likovi zanimljivi, gameplayu kao da nedostaje nešto.

Ne znam točno zašto, ali kad zaigram Bleeding Edge osjećam kao da mu fali kompleksnosti. Možda su jednostavno potrebnije neke zanimljivije kombinacije udaraca, ili pak interesantniji zadaci i mape. Trenutno je Bleeding Edge zabavan, ali nekako nemam potrebu za igrati još dosta sati kao što tvorci igre možda očekuju. Ovom osjećaju pridonosi i to što igra zapravo nije besplatna. Bleeding Edge trenutno ima cijenu od 30 eura na Steamu, što je apsolutno ludo s obzirom da igra ima nekoliko modova i samo 11 heroja.

Trenutno je Bleeding Edge zabavan, ali nekako nemam potrebu za igrati još dosta sati kao što tvorci igre možda očekuju.

Ne mogu vjerovati da je razvojni studio Ninja Theory odlučio izbaciti igru s ovakvom cijenom. Overwatch je imao 21 heroja i više mapa kad je izašao i svejedno je bio kritiziran za manjak sadržaja. Bleeding Edge osim glavnih modova nudi samo solidan tutorial mod i tu je praktički kraj. Imate različite skinove, da – ali svejedno je apsurdno platiti 30 eura za nešto što se osjeća ovako isprazno. Dakako, to je sad već Microsoftova stvar jer igru možete zaigrati i u sklopu Xbox Game Passa, ali svejedno mislim kako bi igri više odgovarao free-to-play format, prvenstveno jer nema single-player komponentu i trebat će joj što više igrača da ostane na životu.

Na kraju je Bleeding Edge solidna igra za koju se bojim da neće uspjeti zbog već natrpanog tržišta. Ovaj akcijski naslov ima pozitivnih aspekata kao što su heroji i sam sustav borbe, ali mislim da ne nudi ništa s dovoljno dubine da se istakne. Uz to, trideset eura je jednostavno previše za tražiti s obzirom na manjak sadržaja. Prava je šteta što ovo nije besplatna igra – ovdje ima dosta potencijala i zanima me kakav će Bleeding Edge biti u doglednoj budućnosti.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.