Često u razgovoru čujemo kako više nema svježih ideja u igrama ili da je prošla godina bila razočaravajuća. Istina je da mnogi naslovi slijede poznate obrasce, neki se oslanjaju na nastavke i prerade, no to nije cijela slika. Sve više igara nezavisne produkcije dokazuje suprotno, donoseći originalne koncepte i svjež pristup zabavi. Prošle godine iznenadio nas je Balatro, a ove godine pažnju želi privući Blue Prince – strateška igra koja već u svojoj demo verziji ostavlja dojam nečeg drugačijeg. Odmah se u toj avanturi osjeti određena doza neizvjesnosti i znatiželje, što me dodatno zaintrigiralo da isprobam punu verziju igre.

Premisa igre je prilično jednostavna. Kao mladi pranećak, postao sam potencijalni nasljednik velikog planinskog imanja, zajedno s impozantnom vilom Mt. Holly i njezinim čak 45 soba. No, prije nego što nasljedstvo postane moje, postoji jedan uvjet. Moj praujak Herbert Sinclair ostavio mi je zadatak da pronađem sobu 46, za koju se tvrdi da se negdje nalazi unutar zidova same vile. Ako je ne uspijem pronaći unutar godinu dana, cijelo nasljedstvo propada. Bez prevelikog spojlera, ovaj kratki uvod je tek početak onoga što vas sve čeka. Prave prepreke, iznenađenja i tajne tek slijede iza svakojakih vrata.

Naravno, ništa ne može proći bez komplikacija. U pitanju nije obična građevina s klasičnim rasporedom prostorija. Ono što je danas hodnik, sutra može postati spavaća soba, a prekosutra nešto sasvim drugo. Igra vas ne vodi za ruku, ne daje nikakve upute, ne objašnjava pravila, ne pokazuje kamo biste trebali ići niti nudi ikakve savjete ili dodatne zadatke. Sve što otkrijete, otkrit ćete sami, kroz pokušaje i pogreške.

Poznato, ali drugačije

Premda na prvi pogled može djelovati kao još jedan simulator hodanja, Blue Prince već nakon prvog dana ruši taj stereotip. Igra je roguelite formata, ali nema tradicionalnog protivnika nego si sami postajete vlastiti neprijatelj. Pojedini potezi zahtijevaju pažljivo planiranje i strateško razmišljanje, gdje donošenje odluka postaje borba s samim sobom, a sumnja u vlastite poteze postaje neizbježna.

Svaki dan vam započinje u predvorju vile, a ispred vas nalaze se troja vrata koja vode prema dubljim dijelovima kuće. Nakon što otvorite jedna, dobivate izbor između tri nasumično ponuđene sobe, a svaka od njih može biti sljedeći korak na vašem putu. Neke prostorije imaju samo jedan ulaz i izlaz, dok druge mogu imati čak i četiri prolaza. Slično pijunu na šahovskoj ploči, svaki korak je nepovratan, a raspored koji odaberete oblikuje vaš napredak tog dana.

Nakon što otvorite vrata, dobivate izbor između tri nasumično ponuđene sobe, a svaka od njih može biti sljedeći korak na vašem putu.

Osim što si možete zatvoriti vlastiti put, svaki prolaz kroz sobu izuzetno je važan jer troši jedan od vaših 50 dozvoljenih koraka. Ne doslovnih koraka, nego ulazaka / izlazaka iz pojedinačne prostorije. Svako otvaranje nove sobe traži pažljivo razmatranje – jer dan morate okončati nakon što iskoristite sve korake. Međutim, nisu sve prostorije iste. Neke mogu sadržavati hranu ili trenutke odmora koji vraćaju izgubljene korake i omogućuju vam da si produžite dnevnu ekspediciju.

Nijedan dan u Blue Prince nije isti, ali zato je svaki idući zabavniji od prijašnjeg, pod uvjetom da imate i malo sreće. Stvari mogu brzo krenuti u krivom smjeru, što postaje frustrirajuće i iscrpljujuće kada se ništa ne poklapa onako kako želite. Mehanika je dobro osmišljena, ali ubrzo postaje ponavljajuća čim shvatite osnovne trikove na kojima se igra temelji. Početak je jako spor, a kasniji dani mogu biti demotivirajući, pogotovo kad znate što biste trebali učiniti, ali vas igra pokušava sabotirati tako što vam nasumično daje sobe koje vama ne odgovaraju.

Ali, to nije sve

Prostorije u igri nude jedinstveni sadržaj, izazov i nagrade ovisno o njihovoj boji. Dok su neke tek prolazni hodnici s vratima na drugoj strani, druge mogu donijeti ključne resurse poput ključeva, novčića ili dijamanata. Opservatorij vas, primjerice, može vas nagraditi ovisno o broju pronađenih zvijezda na nebu, dok zelene sobe često kriju korisne predmete i pristup vrijednim alatima. Sobe s crtežima omogućuju vam da promijenite ponudu sljedećih soba ako vam početni izbor ne odgovara.

Ključevi su neophodni za otvaranje zaključanih vrata, a njihov broj raste kako napredujete kroz vilu. Novčići se mogu koristiti za kupnju korisnih predmeta u trgovinama, dok dijamanti otvaraju pristup većim, značajnijim sobama s više izlaza i strateških opcija. Ipak, nisu sve prostorije prijateljski nastrojene. Neke zahtijevaju veći broj dijamanata u trenucima kada ih jednostavno nemate. Mračne sobe dodatno otežavaju odluku jer ne otkrivaju što se iza njih nalazi dok ne otvorite vrata.

Noć morate provesti u šatoru, a sutradan vas čeka novi raspored prostorija.

Znatiželja tu ne prestaje jer vila skriva i pomoćne arsenale poput čekića ili povećala. Naravno, pravilo je takvo da ništa ne možete sačuvati za drugi dan / pokušaj – osim jednog predmeta na jednoj posebnoj lokaciji koja vam se pojavljuje nasumično. Svaki izazov, svaki korak i svaki predmet nestaje, a sve se resetira na sam početak. Noć morate provesti u šatoru, a sutradan vas čeka novi raspored prostorija. Savjetujem da sačuvate strpljenje, uspjeh stiže kad-tad.

Gdje su rješenja?

Možda vam se nakon svega ovoga već čini da je Blue Prince dovoljno zahtjevna igra i da jedva držite sve pod kontrolom, ali tek sada dolazimo do zagonetki. Moguće ih je podijeliti u dvije osnovne vrste. Prve se mogu odmah riješiti i pritom donose korisne materijale, dok druge obuhvaćaju cijelu kuću ili čak prelaze njezine granice.

Primjer prve vrste nalazi se na samom početku, u gostinjskoj sobi s tri kovčega i jednim ključem. Morate dobro pročitati što svaka od njih kaže, jer samo je jedna točna, dok su druge dvije prazne. Većina takvih zagonetki u sobama djeluje trivijalno i može se riješiti odmah, no s vremena na vrijeme naiđe se i na one koje zahtijevaju temeljitije istraživanje i povezivanje. Kako dani prolaze, složenost im raste, ali ne nužno i zanimljivost. U jednom trenutku počeo sam ih rješavati rutinski, bez previše razmišljanja ili uzbuđenja. Više funkcioniraju kao usputne prepreke nego kao elementi s trajnijim dojmom ili stvarnim osjećajem postignuća.

Za razliku od usputnih avantura, glavni cilj zbog kojega smo došli u Mt. Holly je prava poslastica. Kao što sam već napomenuo, skoro sve sobe nešto skrivaju i zapanjujuće je kad otkrijete što vam je sve bilo pod nosom. Ovdje igra traži vaš puni angažman, ne kao nekoga tko traži rješenje, već kao nekoga tko mora postaviti prava pitanja. Zato je bilježenje stvari jako važno. Sve na što naiđete, od simbola, poruka, papira, komadića predmeta, računala i slično, može kasnije imati smisla. Ali, to si sami morate zabilježiti – izvan igre. Ako ne zapisujete, dani lako prođu u besciljnom lutanju.

U rješavanju glavne zagonetke traži se vaš puni angažman – ne kao nekoga tko traži rješenje, već kao onoga tko mora postaviti prava pitanja.

I dok sam u početku mislio da sam dovoljno pažljiv i da mi ništa ne može promaknuti, vrlo brzo sam se našao pred zidom – doslovno i figurativno. Osjećao sam se toliko glupo da me igra tu potpuno ogolila. Međutim, upravo to je i poanta svega, od igrača se traži da shvati kako bi igra htjela da razmišlja i na tome složi motivaciju za napredovanje. Neke naizgled nebitne sitnice mogu biti ključne, i upravo kad sve sjedne na svoje mjesto, dobijete onaj “a-ha” trenutak koji je nevjerojatno zadovoljavajući i zaslužen.

Blue Prince vas i u pogledu prezentacije lako uvlači u svoj svijet, s vizualnim stilom koji je vrlo čitljiv i oku ugodan. Unatoč tome što prostorije ponekad odišu vedrim bojama, cjelokupan ambijent ostavlja dojam tjeskobe i pojačava sumorni ton. Od interakcija pa do samog sučelja, sve je jako minimalistički, s jasnim fokusom na samu igru. Glazba je stalno prisutna, lagana u pozadini i nikad previše nametljiva, ali s jasnom ulogom održavanja napetosti i stvaranja emocionalne težine.

Nakon višednevne potrage za sobom 46, mogu reći da me Blue Prince istovremeno zabavio, iznenadio i mentalno umorio, ali na dobar način. Posebno cijenim koliko je sve u igri povezano i smisleno, od svakodnevnog planiranja koraka, preko zanimljivih soba i zagonetki, pa sve do većih misterija koje se postupno razotkrivaju. Važno je odmah napomenuti priča ovdje postoji, ali nije ono za čim se žudi. Nije u prvom planu, pa čak ni u drugom – više se doima poput tihog pratitelja koji vas povremeno podsjeti da ipak postoji nešto veće što vas čeka na ekspediciji.

Teško je ne primijetiti koliko je pažnje posvećeno svakom detalju jer je i nakon 20 sati igranja jasno da je to tek mali komadić velike torte koju Blue Prince nudi. Za avanturu od 30 eura ponuđeno je dosta zabave, ali ako niste 100% sigurni hoće li vam se Blue Prince svidjeti, jeftinija je opcija isprobati igru kroz Game Passa ili PlayStation Plus pretplatu. U bilo kojem slučaju, uzmite si vremena i pristupite ovoj igri polako – to je glavni preduvjet da uživate u njezinoj nepredvidivoj i razgranatoj strukturi.