Ušetaju Zelena Beretka, snajperist, vozač i špijun u nacističku bazu… Zvuči kao nekakav vic, no navedeni su likovi specijalni komandosi zapadnih saveznika čiji je zadatak potiho praviti kaos iza neprijateljskih linija. Svojevremeno je serijal Commandos žario i palio pod palicom Pyro Studiosa tijekom kraja 90ih i početka 2000-tih godina, kada i slične igre taktiziranja u stvarnom vremenu. Drugi i treći dio su 2022. dobili svoja remastered izdanja, a izrada novoga nastavka (zapravo prequela) pripala je novom timu Claymore Game Studios.

Ponovno je ovdje riječ je o taktičkoj strategiji izometrijske perspektive, u kojoj upravljate šačicom operativaca višestruko nadjačanih od strane neprijatelja. U svakoj misiji cilj vam je sabotirati neprijateljske baze na raznorazne načine, a da pritom svi vaši komandosi prežive. Svaki od njih ima specijalne vještine kojima se ističe i samo njihovim pomnim kombinacijama možete ostvariti uspjeh. Usput ćete se intenzivno družiti s tipkama F5 i F8 za brzo spremanje i vraćanje spremljene pozicije jer je zaista lako učiniti krivi korak.

Ovoga puta riječ je o prednastavku, vremenski smještenom u 1940. i 1941. godinu, na vrhuncu moći sila Osovine. Vodeći član ekipe je Jack O’Hara (tj. Green Beret), krupna mrcina koju regrutira neslužbeni vođa Thomas Hancock (Sapper) u specijalnu jedinicu zaduženu za kaos iza neprijateljskih linija. Nažalost, nisam osobito sretan s tim narativnim dijelom igre. Iako postoji određeni dijalog između likova, sve je to usputno i nema neku narativnu dubinu kakvu je npr. imao Desperados 3 (također prequel).

Iako postoji određeni dijalog između likova, sve je to usputno i nema neku narativnu dubinu.

No to nije ni najveći problem priče ovoga dijela. Kronološki je igra ograničena na prvu polovicu Drugog svjetskog rata. Izgleda da su komandosi bili vrlo aktivni u početku jer valja strpati 14 misija u te dvije godine. Valja smisliti koji bi to bili zadaci, jer u ranijim igrama misije su pratile važnije događaje Drugog svjetskog rata i dojma sam da su igrači zbog toga više bili upućeni u zbivanja unutar same igre. Ovdje je više riječ o naoko nasumičnom setu misija koje riješiš i odmah zaboraviš.

S druge strane, vjerojatno i bitnije, gameplay uglavnom nije podbacio. Međutim, treba istaknuti da ovdje imamo pokušaj spajanja modernih mehanika s onim starim. Točnije, imao sam osjećaj da samo igram neku novu igru Mimimi Gamesa prerušenu u kostim Commandosa. Tako je izbačen sustav inventoryja iz starih naslova, a oprema svakog vašeg operativca prezentirana je uvijek u donjem dijelu ekrana, te raspoređena po brojčanim tipkama tipkovnice. To je generalno učinilo igru dosta pristupačnijom širem dijelu publike, kao i činjenica da imate zapravo nekakav tutorijal na početku te odabir između triju težina igranja.

Izbačen je inventory iz starih naslova, a oprema svakog vašeg operativca sada je prezentirana u donjem dijelu ekrana.

Svaki komandos ima opcije bliskog i tihog neutraliziranja protivnika, bilo da je to smrtonosnim zahvatom ili ne, glasnu opciju pucanja iz vatrenog oružja, nekakav način privlačenja pažnje protivnika itd. Kako bi ostali neprimijećeni, morate ostati van neprijateljskog vidokruga u čijem ste području na otprilike dvije trećine vidljivi bilo da pužete ili da hodate, dok ste u zadnjoj trećini i dalje nevidljivi ako pužete. Takve mehanike usavršio i modernizirao je sada zatvoreni Mimimi Games koji je jedini ovaj žanr održavao na životu, a u ovom se slučaju nešto izgubilo.

Vjerujem da mnogima upravo nedostatak inventoryja nije dobro sjeo, a to je samo dio razlika naspram starih Commandosa. Sada više ne možete pokupiti i koristiti protivnikovo oružje nakon što ga sredite. Nadalje, prije je samo Špijun uz odgovarajuću odoru mogao odglumiti Nijemca, dok to sada mogu svi.

U starim dijelovima nije svaki komandos bio dovoljno jak da vuče protivnikovo tijelo u obližnji grm, a nije svaki ni mogao onesposobiti protivnika golim rukama. A ovdje svi mogu sve. Jedino se izbacila mogućnost vezanja ošamućenog protivnika, pa ako želite biti milosrdni i ne ubijati protivnike, jedino rješenje vam je da ih ošamutite i brzo odvučete u kakav grm ili hrpu plahti, kako vam se ne bi probudili.

No, pazite ovo – grmovi imaju svoj maksimalni kapacitet. Dovedeš li drugog ošamućenog protivnika u isti grm, onaj prvi će se probuditi. Imam osjećaj kao da su developeri time htjeli otežati igru, no onda shvatite da u isti grm možete strpati i deset protivnika – samo moraju biti mrtvi, a ne ošamućeni. Ili, ako mrtvaca bacite u isti grm gdje ošamućeni protivnik slatko spava, e tad se ošamućeni neće probuditi nego će nastavit će spavati… Interesantno!

Dovedeš li drugog ošamućenog protivnika u isti grm, onaj prvi će se probuditi.

Fanovi serijala stoga bi mogli ostati šokirani ovim promjenama koje ne slijede logiku prijašnjih igara. Ipak, pozitivna je vijest da se bit Commandos serijala nije izgubila te da je gušt preciznog čišćenja neprijateljske baze ostao prisutan. Točno vam padne kamen s pleća kada napokon riješite situaciju za koju ste se na početku kleli da je nemoguća.

Glavni novitet za ove Commandose je mehanika istovremenog djelovanja više likova, posuđena iz Desperadosa i Shadow Tacticsa. Dakle, sada možete svakom komandosu pojedinačno odrediti jednu akciju koju će uraditi u isto vrijeme kada i njegovi mu drugovi. Tako možete akcijski u istoj sekundi bocnuti dvojicu stražara i snajperom potiho srušiti trećeg koji ih je motrio. Mogućnosti su brojne, na vama je da budete kreativni. Također postoji i određena interaktivnost s okolišem pa u klasičnoj maniri možete gurnuti kamenu gromadu na skupinu protivnika.

Glavni novitet za ove Commandose je mehanika istovremenog djelovanja više likova, posuđena iz Desperadosa i Shadow Tacticsa.

Kampanja nudi 14 misija u kojima na raspolaganju imate različite kombinacije komandosa. Dakle, na jednoj imate dvojicu, na drugoj misiji trojicu, na trećoj također, ali ne istu trojicu itd. Varijacije u uvjetima su prisutne, pa ćete tako u snježnim ili pustinjskim uvjetima morati paziti na tragove koraka, na mokrim ulicama paziti na lokve, a noću je neprijateljima slabiji vid. Svaka misija je u suštini sve teža i duže će vam trebati da ju pređete, od pola sata pa do dva i više. To je nešto što vrijedi istaknuti, jer iako je sučelje lakše za shvatiti ne znači da je igra lakša. Kasnije misije doista jesu izazovne. U svakoj osim primarnih zadataka imate i sekundarne, no nisam primijetio da je izvršavanje sekundarnih imao ikakav utjecaj na išta drugo, što je propuštena prilika.

U današnjem gamingu nažalost rijetko koja igra dolazi na tržište potpuno spremna. Tehničke boljke prisutne su i u ovome naslovu, pa se neuspješna pokretanja, problemi s kamerom i statistikama na kraju misija znaju dogoditi češće nego bismo se nadali. Srećom, ništa od toga nije me dovelo do toga da mi je nastavak igranja onemogućen.

Neuspješna pokretanja, problemi s kamerom i statistikama na kraju misija znaju dogoditi češće nego bismo očekivali.

Još jedan nedostatak je što sam bio primoran pjevušiti odlične melodije starijih igara jer je zvuk u ovoj većinom neprisutan. Valjda vam ne žele ometati koncentraciju. Tamo gdje glazbe ima, riječ je o istim melodijama kao i iz svakog drugog medijskog proizvoda koji za temu ima Drugi svjetski rat. S druge strane, Commandos: Origins je vizualno jako lijepa igra uz blagi artistički štih, dok se eventualni manjak detalja na modelima likova vidi samo izbliza, u rijetkim kratkim režiranim scenama.

Inače, kod remasteriziranih verzija starijih Commandosa svojedobno smo imali aferu cenzuriranja nacističke ikonografije, koja je u originalima bila prisutna. Ovdje vas na početku odmah igra upita želite li ostati vjerni povijesnom predlošku ili da vam se takve stvari cenzuriraju, pa će svi valjda biti zadovoljni.

No, hoće li svi u konačnici biti zadovoljni finalnim proizvodom? E to je već malo kompleksnije pitanje. Dobili smo nove komandose s modernim kontrolama i mogućnostima zbog kojih su neke stare morale biti izbačene. Kao veteranu ovog serijala, glavna mana igre je ta što sam upravo prošle godine pred prvotno planirani izlazak ovoga dijela ponovno odigrao Commandos 2 i prisjetio se kakav je to biser bio te koliko se pažnje dalo detaljima. Nešto se od toga izgubilo u moderniziranju igre, ali to ne znači da igra nije zabavna. Ako vam je Commandos: Origins prvi susret s ovim serijalom, najprije bi vam mogle zasmetati tehničke boljke. Ako to zanemarimo, vjerujem da će vas srž gameplaya zainteresirati i prikovati uz ekran.