Jeste li ikada doživjeli da zbog neke igre teško razmišljate o bilo čemu drugom i jedva joj se čekate vratiti doma? Došli u stanje gdje vas igra tjera na “još samo pet minuta” do dugo u noć? Doživjeli da neka igra živopisno ostane u vašim mislima godinama nakon što ju završite? Ako jeste, čestitam jer ste po svemu sudeći zaigrali neku vrhunsku igru. Osjećaji su to kakvi bi se mogli isčitati u recenzijama iznimno visoko ocijenjenih igara i ako i niste odmah otišli do dna da vidite ocjenu za Hades – spoiler upozorenje, ovo je jedna od tih igara.

Akcijski rougelike RPG Hades bilo je moguće zaigrati već neko vrijeme kroz early access, a već sam prije dvije godine u svom osvrtu za igru imao samo riječi hvale. Otišao sam toliko daleko da sam je čak i tada nazvao jednom od najboljih akcijskih igara i to ću uvelike potvrditi u ovoj recenziji konačne verzije.

Hades je na prvi pogled lako otpisati kao još jednu u nizu mnogobrojnih rougelike igara i ne dati joj pozornost koju zaslužuje na račun izometrijske perspektive. Priznajem, i ja sam među prvima upao u zamku razmišljanja kako se takva igra ne može mjeriti s jednim Devil May Cryem ili sličnim visokobudžetnim akcijskim naslovima iz trećeg lica, ali me Hades uspio u potpunosti razuvjeriti.

U doba drevnih bogova

Prva prepreka s kojom se slične roguelike igre susreću jest priča. Obično takvi naslovi imaju tek intrigantnu premisu, a rijetko koja se uopće trudi utkati čitav, za žanr specifičan sustav progresije u nekakav smislen narativ.  Hadesu to, s druge strane, ekspertno polazi za rukom.

Radnja čitave igre čvrsto je ukorijenjena u grčku mitologiju, ali je ispričana uz značajan stupanj artističke slobode. Igrača stavlja u ulogu Zagreusa, sina grčkog boga mrtvih – Hada. Kao što možete zamisliti, imati boga mrtvih za oca i živjeti u podzemlju nije baš najsretnija okolnost pa Zagreus silno želi pobjeći te se pridružiti svojoj braći i sestrama – bogovima Olimpa.

Hades je jedna od rijetkih rougelike igara koja gameplay isprepliće s vrlo zanimljivom pričom.

Početak igre igrača baca u njegov prvi pokušaj bijega, a kad on neizbježno završi smrću, Zagreusa vraća u “House of Hades” i tu otkrivamo kako je zanimljiva premisa daleko razrađenija nego što igra prvotno daje naslutiti. Osim što je sama roguelike mehanika kontinuiranih umiranja i ponovnih pokušaja besprijekorno objašnjena, Hades za svaku smrt igrača “nagrađuje” novim spoznajama o igrinoj priči.

Hadova kuća je napučena raznim likovima kao što je sam kralj podzemlja, legendarni ratnik Ahil, troglavi pas Cerberus i brojni drugi koji pri svakom Zagreusovom povratku imaju nešto zanimljivo za reći. Nekad će to biti zanimljiva spoznaja o njima samima, nekad informacija o podzemlju ili nekom drugom liku, a ponekad komentar na događaje u Zagreusovom posljednjem pokušaju bijega. Tu su i raznorazni bogovi s Olimpa koji često komentiraju okolnosti našeg junaka, ali mu i u tijeku igre aktivno pomažu u svakom pokušaju bijega.

Igra se diči iznenađujućom količinom dijaloga uz zaista odličnu glasovnu glumu.

Količina jedinstvenog dijaloga je zaista impresivna i gdje bih drugdje priču ispričanu portretima likova ocijenio lijenom, ovdje je izvrsna i živopisna glasovna gluma čini izuzetno zanimljivom. Zagreus je vrlo zanimljiv i iznenađujuće slojevit protagonist čiji se motivi za bijeg vrlo brzo pokažu značajno dubljim od običnog bunta protiv vlastitog oca. Sve što ću reći je da je priča protkana mnogobrojnim iznenađenjima te ju se svakako isplati izgurati do samog kraja – nekoliko puta.

Iskovan u žaru borbe

Bijeg iz podzemlja nije nimalo jednostavan zadatak. Kao i u većini rogelike naslova, Hades je igra u kojoj se napreduje sitnim koracima i gdje je svaka smrt prilika za učenje. Samo podzemlje sastoji se od četiri vizualno različite lokacije, a svaka od njih ima 12 do 14 nasumično generiranih prostorija u kojima se potrebno suočiti sa svom silom njegovih opakih stanovnika.

Svaka od četiri lokacije ima jedinstven set protivnika, a kombinacije istih se mijenjaju iz prostorije u prostoriju. Individualno nisu pretjerano izazovni no kako napredujete, igra ih baca u sve većim brojevima i maštovitijim kombinacijama. Na kraju svake lokacije čekaju i opaki boss protivnici s kojima igra postane pravi mali test refleksa i izdržljivosti, a koji ekran znaju preplaviti raznim projektilima do te mjere da posrami i pokoji level u igri kao što je Enter the Gungeon.

Hades svojom težinom potiče na eksperimentiranje i pronalazak optimalne kombinacije vještina.

Zagreus je srećom dobro opremljen za izazove koji ga čekaju. Na raspolaganju ima nekoliko oružja, slabiji combo napad, specijalni napad, dalekometni projektil i dash mehaniku. Tako popisane, njegove borbene mogućnosti zvuče kao svaka druga akcijska igra, no neka vas to ne zavara. Svako od šest dostupnih oružja iznimno je zabavno za korištenje te otvara vrata potpuno drugačijem stilu igranja.

Njih, ali i Zagreusove osnovne napade je moguće nadograditi ovisno o bogovima koji će se nasumično pojavljivati u svakoj od prostorija, a traženje optimalne kombinacije navedenih nadogradnji je jedna od glavnih čari igre. Upravo je njihovo nasumično generiranje, kao i ono neprijatelja i prostorija ovdje upotrjebljeno na najbolji mogući način te je uvelike zaslužno zašto je Hades živa zaraza koja vas može tjerati na “još jedan pokušaj”. Naravno, kao i u svakoj roguelike igri, stvari s vremenom mogu postati repetitivne, ali dok se to u Hadesu dogodi on je već višestruko povratio uloženo.

Sustav progresije je izuzetno dubok, a većina nadogradnji ima značajan učinak na gameplay.

Osim božanskih nadogradnji, Hadova kuća sadrži mnoštvo dodatnih nadogradnji koje su za razliku od božanskih darova trajne te se prenose se iz pokušaja u pokušaj. Tu su i artefakti koji mogu određenim sposobnostima dati dodatno poboljšanje statistika ili zanimljive modifikatore koji će promijeniti kako određeno oružje ili sposobnost funkcionira. Sve zajedno tvori jedan vrlo dubok i osjetan sustav progresije gdje će Zagreus s početka igre biti sjena onog s njenog kraja.

Da ne bi sve ostalo na izgrađivanju Zagreusa, u tijeku igre je moguće skupiti novac i raznorazne predmete s kojima se može uređivati Zagreusova soba i ostali djelovi Hadove kuće. Iako su neki od njih isključivo kozmetičke prirode drugi imaju praktičniju svrhu u smislu gameplaya, a ponekad i nove spoznaje o priči pa su veseli poticaj za dodatne prelaske.

Fluidnost izvođenja gameplaya i zadovoljavajuća borba igrini su glavni aduti.

No sve do sada napisano po pitanju gameplaya nije prava zvijezda “showa”. Ta čast pripada glatkoći igrinog izvođenja, fluidnosti i audiovizualnom spektaklu njegove borbe. Da pojasnim: kontroliranje Zagreusa je strahovito fluidno i responzivno iskustvo, a onaj tko je bio zadužen za taj segment igre zaslužuje medalju. Od običnog kretanja do dash mehanike, sve je odlično animirano te izrazito precizno.

Nikad nisam imao dojam kako apsolutno ne kontroliram svaku njegovu kretnju, napad i radnju. Shodno tome, kod svakog od mnogobrojnih umiranja sam, uz sitne izuzetke, imao osjećaj kako je ono isključivo moja krivica i kako je baš idući pokušaj onaj u kojem ću nadvladati brojčano nadmoćnije protivnike.

Nadalje, Hades ima odlično odrađen borbeni audiovizualni feedback u smislu da je svaka kretnja te primljen ili plasiran udarac izrazito osjetan i zbog kojih je borba vrlo zadovoljavajuća. Određeni dijelovi okoliša se raspadaju, ekran se trese, efekti su šareni i pršte na sve strane. Ako ste imali prilike zaigrati 2D akcijski platformer Dead Cells, otprilike znate o čemu pričam.

Sve boje!

Vizualna raskoš prisutna u borbi vrijedi i za ostatak igre. Hades u tom smislu kombinira ilustrirane pozadine s 3D likovima uz uistinu bogatu paletu boja. Konačni rezultat ostavlja dojam odlično nacrtanog stripa kojemu je iznenada udahnut život. Grčka mitologija nikad nije izgledala bolje jer su likovi odlično dizajnirani, a kako sam već i spomenuo – odlično glasovno odglumljeni. Lokacije su također pravi melem za oči i iako su prostorije unutar svake od četiri lokacije vrlo slične jedna drugoj, nasumično generiranje ih koliko-toliko čini svježima iz prelaska u prelazak.

Sve navedeno je oku još ugodnije kada uzmete u obzir glatkoću izvođenja i odličnu optimizaciju na PC-u. Igra je čak i momentima gdje je ekran bio zasićen neprijateljima i efektima borbe držala stabilnih 144 FPS-a, a za čitavo vrijeme igranja se nisam susreo s niti jednim jedinim bugom.

Hades je oku iznimno ugodan, odlično optimiziran i do bola ispoliran.

Glazba i zvuk općenito prate vizuale po pitanju kvalitete. Dok zvuk igra bitnu ulogu u tome koliko je borba zadovoljavajuća, glazba zorno prati sve što se događa na ekranu. Ono što počne kao lagana ambijentalna glazba u lakšim prostorijama polako preraste u nabrijane rock izvedbe prilikom borbe protiv težih i boss protivnika. Pored silne akcije lako padne u drugi plan, ali kada na nju obratite pozornost, shvatite koliko je odlična i koliko doprinosi cjelokupnoj atmosferi igre.

Jedina primjedba koju sam imao i u ranijem osvrtu je vidljivost likova. Naime određeni elementi okoliša mogu se pozicionirati ispred Zagreusa i njegovih protivnika, a akcija je ponekad toliko žestoka i prepuna efekata da ih je u silnom dashanju lako izgubiti. Upravo ti momenti znaju dovesti do frustracija jer protivnicima pružaju prostor za upućivanje nekoliko jeftinih udaraca koji bi baš mogli značiti razliku između prolaska prostorije i povratka na početak.

Još jedan pokušaj

Hades je jedna od onih rijetkih igara koja zaista ima sve – zanimljivu priču, napetu akciju i besprijekorne vizuale. Razvojni tim Supergiant kao da je našao magičnu formulu i sve njegove aspekte stručno povezao u jednu gotovo savršenu cjelinu. Hades jednostavno postavlja novi standard za sve ono što igre rogelike podžanra mogu biti.

Kao i u osvrtu prije dvije godine, ostajem pri mišljenju kako se radi o jednoj od najboljih akcijskih igara, a ta tvrdnja je još značajnija kada shvatite kako košta sitnih 20 eura. Ako ne vjerujete meni, vjerujte kolegama iz redakcije koji kažu da im je Hades “živi seks”. Trebate li išta više od toga?

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PC. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.