Ima nešto čudno i čudljivo u ljudskoj naravi da nam koncept misterioznih umorstava predstavlja vrhunac intrige. Najjednostavnije je to obrazloženje zašto kriminalistički žanr uživa toliki uspjeh u popularnoj kulturi i zašto je prisutan kamo god se okrenete. Među najčitanijim štivima današnjice redom su krimi priče skandinavaca Nesbøa i Larssona, a na TV-u se vrti tristopedesetsedma sezona CSI-ja nakon koje slijede Narcos, True Detective i slični. Ni svijet videoigara nije iznimka, attivske su se igre danas uglavnom smjestile u niži rang izričaja na mobilnim platformama. Osvježenje je stoga da smo na PS4 konzoli dobili jedan visokobudžetni krimi-triler čiji se tvorci ne slažu da je L.A. Noire bio zenit detektivskih igara.

Hidden Agenda je svojevrsni nasljednik odličnog horora Until Dawn. Naime, njegovi su tvorci primijetili kako su ljudi tu igru igrali tako da su slušali savjete drugih osoba sa strane pri donošenju krucijalnih odluka. U ovoj igri te osobe po strani postaju vaši suigrači, a za to ne trebate pet dodatnih gamepada nego se svi mogu uključiti u igru koristeći svoj pametni telefon. Doduše u igru se ne možete ubaciti kad god vam se prohtije nego samo u glavnom meniju kada se cijela ekipa „regrutira“.

Ovo ne znači da je Hidden Agenda isključivo multiplayer igra jer ju možete igrati i solo u običnom story modu, čisto radi priče. No, ako želite potpuno iskustvo, za to je namijenjen kompetitivni mod za koji je potrebno minimalno dvoje igrača. U kompetitivnom modu neki igrači dobivaju tajni zadatak da sabotiraju ostale kako bi priča završila u korist negativca. Sabotiranje se najčešće odvija kroz takeovere, odnosno krađu odluka. Ako se ne slažete s odlukom koju je odabrala većina igrača, možete im staviti veto i odlučiti umjesto njih. No, to možete učiniti samo ako takeovere zaradite, tj. ako ste brzi kada igra od vas traži da pronađete tragove, ili da izvedete hitne QTE sekvence.

Ako se ne slažete s odlukom koju je odabrala većina igrača, možete im staviti veto i odlučiti umjesto njih.

Ovaj koncept nije osobito kompleksan, ali u tome je i poanta Hidden Agende. Gameplay je takav da ga instantno može shvatiti i netko tko nije igrao niti jednu videoigru u svom životu. Gledano iz perspektive pristupačnosti, ovakav dizajn gameplayja je pun pogodak. Naravno, iskusnim gamerima Hidden Agenda će gameplay mehanikom biti pomalo isprazno iskustvo. Ako vas npr. smeta što u Telltaleovim igrama imate jako malo kontrole, ili što je u Heavy Rainu sve u QTE sekvencama, onda Hidden Agenda nipošto nije za vas jer ovdje ne upravljate likovima već samo birate kako će se radnja odviti.

S obzirom da se igra svjesno prezentira kao interaktivni film, nije pogrešno očekivati od nje kvalitetnu priču. Dobra je stvar stoga što Hidden Agenda u većini segmenata ima napetu i intrigantnu radnju koja vas ne pušta dok ju ne razotkrijete u potpunosti. Kratkog je trajanja, svega sat i pol po prelasku, ali ima faktor privlačnosti kada je u pitanju ponovni prelazak.

Hidden Agenda u većini segmenata ima napetu i intrigantnu radnju koja vas ne pušta dok ju ne razotkrijete u potpunosti.

Priča se vrti oko serijskog ubojice koji terorizira policiju tako što im postavlja zamke u kojima stradaju civili. Radnju pratite s dva lika, policajkom Becky te odvjetnicom Felicity i većinu vremena istražujete identitet ubojice. Međutim, prava drama slijedi kada ubojica shvati da ste mu na tragu, a i vi posumnjate tko bi on mogao biti. U raspletu priče postoji nekoliko krajeva i fascinantno je kako vas igra izaziva da nadmudrite lukavog ubojicu – ako ne pri prvom prelasku, onda u sljedećem.

Iako se Hidden Agenda poigravanjem s interaktivnošću dobro drži kao kriminalistička igra, po samoj priči vidi se da tvorci igre nisu vrhunski dramaturzi. Uvod u priču mogao je biti i elegantniji umjesto da vam odmah servira hrpu likova kojima ne stignete zapamtiti ni imena, a kamoli razaznati tko je tko. Ne pomažu ni vremenski skokovi i šaltanja između prošlosti i sadašnjosti. Igra očekuje da biografije likova iščitavate na mobitelu, što i nije najsretnije rješenje jer morate pauzirati igru (svim igračima) tako da ne propustite vidjeti što se događa na ekranu.

 Uvod u priču mogao je biti elegantniji, umjesto da vam odmah servira hrpu likova kojima ne stignete zapamtiti ni imena.

Najveći grijeh je u tome što nema ponavljanja po poglavljima. Najveći utjecaj na kraj priče imaju izbori u zadnjih 15-ak minuta, no igra vam ne daje slobodu da ponovite samo tih 15 minuta da biste vidjeli drugačiji kraj nego za njega morate sve ispočetka. Nešto manji grijeh je u tome što su pojedini izbori u igri nedorečeni, pa čak i kontradiktorni. Primjerice, odaberete opciju „spasi osobu“, a vaš lik ju ubije. Dobro, spasio ju je od patnje, ali ja nisam odabrao opciju „spasi osobu tako da ju ubiješ“. Kontradiktorni su i neki završeci, tipa kad igra završi tako da vaš lik iz nekog razloga ne kaže tko je ubojica, iako to zna.

Hidden Agenda koristi se istim pokretačem kao i Until Dawn, što znači da je grafička prezentacija na zavidnoj razini. Lica likova iznimno su detaljna i gluma je vrlo uvjerljiva zahvaljujući fantastičnim facijalnim animacijama. Za dobar dio posla ovdje je zaslužan i novosadski studio 3Lateral koji je odradio 3D skeniranje likova. Iako su animacije odrađene vrhunski, nisu bez mane jer se u nekim dijelovima igre primijeti tranzicija iz jedne animacije lica u drugu. Primjerice, lik slaže rečenice po prijašnjim izborima igrača, a taj niz nije prirodan nego nakon svake rečenice vidite da lica likova „bljesnu“ i naglo promijene položaj jer se dogodio prijelaz na iduću rečenicu.

Takve stvari prihvatljive su za iskustvo od 150 kuna, koliko Hidden Agenda i košta. Vrijednost ove igre je u priči koju možete podijeliti s drugim igračima, ali i proživjeti samostalno. Ne radi se tu o vrhunskom narativu, ali je kao kriminalistički triler zabavan u postavljanju izazova. U većini detektivskih igara ubojica je statičan lik, no u Hidden Agendi to je netko od vaših suigrača. Time je u svijet videoigara uspješno ubačen element koji je prethodno bio rezerviran za društvene igre, zbog čega je neke propuste u ovom slučaju lakše zanemariti.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?