Kako bih vam najbolje ukratko opisao Mark of the Ninja? Pa, prvo što mi pada na pamet je reći vam kako je to Shank u kojemu igrate kao nindža. No reći takvo što nakon odigrane igre je jednostavno nedovoljno i kako se ispostavilo – u jednu ruku sasvim krivo. Kao igra istog developera, Mark of the Ninja ima tek neke dodirne točke sa Shankom i njegovim nastavkom, ali je u biti mnogo kompleksniji i zahtjevniji naslov koji će vam zasigurno pružiti više zabave i užitka nego što biste to u početku očekivali.

Mark of the Ninja zaslužuje jedan brzopotezan udarac u glavu odmah na početku upravo zbog toga što to isto radi svojim igračima te ih bez ikakvog uvoda odmah ubacuje u akciju. To je nešto što bi mene osobno, da nisam bio zadužen za pisanje ove recenzije, odmah odbilo od daljnjeg igranja. Neću reći da sam do kraja ostao u potpunosti nezadovoljan igrinom pričom, ali neki elementi jednostavno nisu na razini. Objašnjenje tko, što, kako i zašto neće vam se u potpunosti prikazati do samoga kraja igre, a ja bih rekao da ćete čak i kad saznate sve osjetit mnogo manjkavosti u priči. Primjerice, jako je slabo objašnjen razlog zašto jedna paravojska napada nindže odmah na početku igre, a takav manjak objašnjenja može djelovati frustrirajuće dok napredujete kroz igru. Bar ako volite priče u igrama.

Mark of the Ninja se osim toga ne fokusira previše na likove pa će vam drag postati jedino glavni lik i to zbog zle sudbine koja ga na kraju neizbježno mora zadesiti. Začudo, kao veliku manu igri ne uzimam to što protagonist nema ime, kao što sam to uzeo u slučaju I Am Alivea, budući da se ovaj naslov u potpunosti uspješno oslanja na izvrstan gameplay dok se Ubisoftovo čudovište, nažalost, nema na što osloniti.

Mark of the Ninja screenshots

Velika sličnost sa Shankom očituje se u vizualnom stilu igre koji opet podsjeća na rukom crtani animirani film. No ako ste igrali Shanka, razliku ćete uvidjeti u tome što su površine po kojima se krećemo u igri potpuno dvodimenzionalne, dok se kod Shanka ipak mogla vidjeti nekakva dubina na tom polju. Predmeti i likovi unatoč tome daju dojam volumena što je zapravo vrlo lijepo odrađeno i savršeno se uklapa u višeslojne pozadinske pejzaže kroz koje se naš protagonist kreće. Animacije svih poteza, kako naših tako i neprijateljskih, odrađene su na maestralnoj razini pa ako se i dogodi da se neki pokret ponovi on će svaki put biti iznova atraktivan. Cutscene su također vrlo lijepe, a tematikom i izgledom dosta podsjećaju na animiranu seriju Samurai Jack (ako pratite Cartoon Network, znat ćete). Stvarno, o vizualnoj strani igre mogu se napisati cijeli tomovi hvale, ali stati ću na tome da samo zbog vizuala preporučam igru likovnim umjetnicima u usponu. Čini se kao odlična inspiracija.

Kad se šuljate u prostoriji punoj neprijatelja zahtijevati ćete apsolutnu tišinu, kako od igre tako i od ukućana.

Glazba… hm, glazba… pa poneki tonovi odzvanjanja nekakvih japanskih instrumenata su tu tijekom nekih cutscena, ali glazba ne dominira. Unutar igre vrlo je tiha, a nekad i nepostojeća budući da je to tako jednostavno trebalo biti radi tematike i stila igre. Kad se šuljate u prostoriji punoj neprijatelja zahtijevati ćete apsolutnu tišinu kako od igre tako i od ukućana, a na višim razinama čak i od susjeda. Dakle po soundtracku igru nećete upamtiti, ali ostali zvukovi poput prigušenog trčanja, zvonjave, pucanja svjetala i naravno eliminacije neprijatelja su izvedeni na zadovoljavajućoj razini vrlo bitnoj za gameplay dok je glasovna gluma vrlo dobra. Iako glavni lik neće progovoriti ni u jednome trenutku igre, sporedni likovi su vrlo razgovorljivi, a rečenice koje izgovaraju zvuče uvjerljivo, živo i profesionalno.

Mark of the Ninja je sami gameplay od minute jedan do minute napišibroj. Atraktivni, prelijepi i zabavni gameplay koji će vas na trenutke pogurnuti do ruba stolice kako bi se što bolje fokusirali na akciju koja je odrađena na jedan sasvim drugačiji način. Naime, kad kažem akcija ne mislim na odrubljivanje glava, komadanje neprijatelja, bezglavo trčanje naprijed i ostale kolofdjutijevske simptome, već na akciju u totalno apstraktnom smislu gdje je šuljanje napeto, izazovno i gdje takav način igranja podiže razinu adrenalina do opasnih granica. Kad ste to zadnji put osjetili? Prije, onako, milijun godina s nekim davnim Splinter Cellom? Da, mislim da mi je prognoza približno točna.

Fokus je dakle na stealth igri, šuljanju i prikradanju neprijateljima. Svako trčanje, prihvaćanje za određene objekte, korištenje opreme ili nespretno ubojstvo stvara zvukove čiji se intenzitet razlikuje približno onako kako bi se razlikovao i u stvarnom životu. Zvukovi tako čine vrlo važan aspekt igre i jedan su od elemenata na koje ćete morati jako paziti ako želite ostati skriveni tijekom igranja. Igra svjetla i tame također je u fokusu, a iako će vam tama i skrivanje u njoj najčešće odgovarati, nekad ćete se radi što lakšeg izvršavanja eliminacije morati pokazati neprijatelju i iskoristiti tu vidljivost u svoju korist. Dio igre koji se odvija tjekom olujne noći u tom je elementu posebno zanimljiv budući da kratki odbljesci munja djeluju kao izvrsno sredstvo distrakcije i stvaranja panike.

Mark of the Ninja screenshots

Neprijatelji u igri, iako pomalo otupljene inteligencije, vrlo su agresivni te pri kraju čak i u znatnoj prednosti pred vama. Ipak, većina njih ima neke slabe točke koje biste za jednostavan prolazak pojedinih razina trebali rano otkriti. No iskoristiti slabu točku neprijatelja neće biti dovoljno već su brzina izvođenja akcije, pažnja na detalje, pravilno tempiranje i brzi refleksi ono što će također igrati veliku ulogu u izvršavanju ubojstva. Ali Mark of the Ninja može biti izazov i za one prave “igrače iz sjene” budući da ga možete proći bez ijednog, ili tek s malim brojem izvršenih ubojstava.

Većina neprijatelja ima slabe točke koje treba otkriti za jednostavan prolazak pojedinih razina.

U oba načina igranja – potpunoj dominaciji ili izbjegavanju konflikta, od velike su važnosti igrine kontrole koje su srećom vrlo fluidne i responsivne. Svaki vaš potez igra će uredno registrirati pa nećete doživljavati neugodne situacije preranog ili pak zakašnjelog izlaska pred ratobornog neprijatelja. Osim toga kontrole su po defaultu genijalno raspoređene pa vašoj tipkovnici neće trebati gamepad kao alternativa – sve su tipke blizu, a podjednako ćete koristiti primarne i sekundarne kontrole ovisno o tome gdje su vam prsti u ključnom trenutku.

Igra se dakako ne bazira samo na šuljanju i ubojstvima već i na zagonetkama koje osim u standarnom dijelu igre možete sresti i kod posebnih bonus levela unutar misija u koje ulazite udaranjem u ogromni gong (ne brinite, nećete nikoga alarmirati). Takve su bonus razine vrlo inteligentno koncipirane i iznimno teške pa ćete često morati igrati na kartu pokušaj-pogreška dok nešto ne napravite kako treba. No, tvorci u ovome slučaju nisu mislili na sve ili se barem tako meni čini. Posebne sposobnosti i napravice glavnoga lika, koje stječete kroz kampanju, dosta će vam olakšati prolaz neke bonus misije čak i ako ne idete po zadanom planu rješavanja zagonetke.

Mark of the Ninja screenshots

Te posebne sposobnosti i napravice nagrade su za trud igrača tijekom obavljanja svake pojedine misije. Prikupljeni bodovi, svitci i obavljeni dodatni zadaci donose čast kojom se kupuju novi potezi ili naprave, a obavljanjem tri od neke vrste posebnih zadataka otključavate posebna odijela koja mijenjaju stil igre. Osobno sam najčešće koristio Path of the Hunter odjeću budući da tihe eliminacije u tom odijelu ne predstavljaju nikakav problem.

Mark of the Ninja je laka preporuka za svakog ljubitelja side-scrolling igara, za svakog obožavatelja stealtha i za gotovo svakog gamera koji želi probati nešto izvan standardnih okvira današnjih igara. Cijena od 15 eura vrlo je pristupačna, a za osam do deset sati koliko ćete provesti u detaljnom prelasku igre u potpunosti se isplati. Otključavanjem New Game + opcije nakon prvog prelaska čuvaju vam se stečene sposobnosti, ali i ojačavaju neprijatelji pa se igrin vijek dodatno produžuje. Doduše, možda će vas od daljnjeg igranja odbiti nepostojanje nekakvog kooperativnog moda, ali osobno ja to ne vidim kao manu pošto je stealth koordinacija između dva igrača vrlo težak zadatak, a siguran sam da ne želite izgubiti dugogodišnja prijateljstva poradi mogućih nespretno izvedenih situacija.

Što se tiče mana u tehničkom dijelu, osim ponekog rušenja igre koje će se najvjerojatnije ispraviti do konačnog izlaska igre na PC-u, nisam iskusio nikakve probleme pa vam mogu zagarantirati potpuno ispolirano iskustvo kojemu ćete se jednog dana definitivno vratiti. Ostalih mana i problema koji bi naštetili igrivosti zapravo i nema pa je unatoč sitnim manjkavostima priče ovo i dalje igra vrijedna vašeg vremena i novca. Mark of the Ninja je vrlo zabavan, napet i atraktivan naslov te može s pravom nositi titulu male igre koja ponosno stoji pokraj nekih velikana stealth žanra.

Planirate ju kupiti kad stigne na Steam? Odigrali ju već na Xboxu? Javite nam se s vašim komentarima i ocjenama.