Marvel’s Spider-Man 2 je najbolja Sonic igra ovog mjeseca. Svaka čast Seginom plavom ježu, no Spider-Man je uhvatio toliko brz tempo da mi se čini kao da je PlayStation 5 konzola rađena baš za tu igru, a ne obrnuto. Njihanje između zgrada u prvom Marvel’s Spider-Manu čini se kao usporena snimka pokraj ovoga što smo dobili u nastavku. Osjeti to i sam Spider-Man pa u jednom trenutku referencira kultni Top Gun citatom: “I feel the need… the need for speed!”

BRZI GONZALES MORALES

Jedna od glavnih metoda ubrzanja igre je uvođenje wingsuit odijela. Ne bi ovo trebalo biti revolucionarno – ima skoro dva desetljeća kako je serijal Just Cause popularizirao wingsuit, a danas ga možemo pronaći u gotovo svim Ubisoftovim igrama. Međutim, nevjerojatno je koliko se dobro wingsuit uklapa u mehanike Spider-Manovog kretanja. Genijalna je to poveznica između njihanja, odskakivanja i trčanja po zidovima.

Rječnikom Tony Hawk’s Pro Skater igara, wingsuit je ovdje poput manual trika – stvar koja veže sve drugo u još duži i brži slijed. Insomniac je tu mehaniku itekako razradio pa ju možete nadograditi na više razina. Primjerice, možete otključati bolju upravljivost wingsuita ili postići dodatno ubrzanje ako prije otvaranja wingsuita zaronite dok ste u zraku. U svakom slučaju, rezultat je iznimno ugodno i uvijek zabavno kretanje po New York Cityju.

Rječnikom Pro Skater igara, wingsuit je ovdje poput manual trika – stvar koja veže sve drugo u još duži i brži slijed.

Dobro je da je tako jer Marvel’s Spider-Man 2 ima dizajnersku odluku koja možda nije po volji svih igrača. Brzo putovanje po mapi ovdje je većinu vremena onemogućeno i pritom ne mislim zaključano kao u prvoj igri dok nađete stanicu podzemne željeznice. U Marvel’s Spider-Manu 2 za otključavanje brzog prebacivanja po mapi morate prvo za pojedinačne regije odraditi po 3-4 sporedne aktivnosti u njima.

Inače bi me ovo stvarno živciralo, ali bilo mi je lakše prihvatiti to jer je samo kretanje po svijetu čisto zadovoljstvo. Isto tako mislim da je zaključavanje fast travela iza sporednih misija dobra odluka jer u ovoj igri brzo prebacivanje djeluje moćnije nego igdje drugdje. Kao prvo, nemate unaprijed definirane točke gdje će vas igra prebaciti nego se pojavljujete baš na onom dijelu mape gdje ste postavili kursor.

Marvel’s Spider-Man 2 ima najbrži fast travel koji sam ikad vidio u igrama. Za dvije sekunde ste gdje god poželite!

A kao drugo, Marvel’s Spider-Man 2 ima najbrži fast travel koji sam ikad vidio u igrama. Za dvije sekunde ste gdje god poželite! Još impresivnije: nema tu nikakvog zatamnjenja ekrana – mapa koju gledate iz ptičje se perspektive preobrazi se u 3D okoliš i iduće sekunde već imate kontrolu nad Spider-Manom. Zato imam osjećaj kao da je PlayStation 5 stvoren specifično za potrebe ove igre.

LIJEČENJE SVIJETA

Marvel’s Spider-Man 2 u svojoj priči nastavlja već načetu temu žongliranja herojske odgovornosti i privatnog života. Peter Parker se muči s pronalaskom i zadržavanjem posla pokraj obaveze zaustavljanja kriminala. Povrh toga još ima i obavezu podučavanja mlađeg Spider-Mana, odnosno Milesa Moralesa koji se također pati sa usklađivanjem herojskog posla te školovanja. Premda je ta tema već prožvakana u prethodnim igrama, ovdje ne djeluje ponavljajuće jer joj godi dinamična izmjena dvaju likova. Koliko god Peter i Miles imali slične probleme, okruženi su različitim ljudima i u drugačijim su životnim fazama.

Kasnije priča izvlači nove teme: izlječenje i iskupljenje. U Peterov se život vraća njegov najbolji prijatelj Harry Osborn, navodno izliječen od bolesti koja ga je godinama pritiskala. Harry se želi iskupiti Peteru za vrijeme koje su izgubili nudi mu posao i na trenutak sve izgleda idilično. A onda se u gradu se pojavljuje misteriozni lovac Kraven sa svojom grupom treniranih plaćenika. Kraven je bacio oko na zlikovce New Yorka, a među njima i Martina Leeja, s kojim Miles Morales ima neriješena posla.

U Peterov se život vraća njegov najbolji prijatelj Harry Osborn, navodno izliječen od bolesti koja ga je godinama pritiskala.

Ubrzo se stvari zakompliciraju, pogotovo kad Peter shvati kako Harryjevo čudesno ozdravljenje nije došlo s ovog svijeta. Teme izlječenja i iskupljenja potom se provlače kroz više različitih grana priče, a jedna od njih je Spider-Manovo hrvanje s činjenicom da su neki zlikovci nepopravljivi i da njegova borba protiv kriminala nikad neće biti gotova. Ima tu zanimljivih uvida u ljudsku psihu superheroja, a čak i sporedni likovi poput Mary Jane dobivaju nešto više pozornosti.

Struktura priče je dobro posložena, a trajanje glavne radnje od nekih 20-ak sati je optimalno. Nijedan dio nije rastegnut ni ubrzan, tempo je fino pogođen i zabavno je sve to pratiti. Jedino me razočaralo što Marvel’s Spider-Man 2 ima onaj sindrom središnje igre. Nije zamišljena da bude kraj serijala, a kad se sve završi likovi su otprilike tamo gdje su bili i na samom početku. Daleko od toga da se ništa značajno ne dogodi u ovoj igri, samo se u širem pogledu dosta toga anulira. Ispada kao da je ovo poglavlje priče bilo nužno samo da u nekom sljedećem ne postavljamo suvišna pitanja.

Što se manje zamarate detaljima priče i postavljate pitanja, to će vam biti bolje.

Kad smo kod suvišnih pitanja, mislim kako Marvel’s Spider-Man 2 ovog puta traži da još manje razmišljate o priči. Što se manje zamarate detaljima i postavljate pitanja, to će vam biti bolje. Jer ako krenete razmišljati, npr. gdje su policija i vojska na ulicama kad se čini da je nastupio sudnji dan, lako ćete uočiti neke rupe i nelogičnosti u toj priči.

Što je bolje od filmičnog?

Često je filmska akcija vrh letvice u usporedbi za igre pa je cinematičnost iliti filmičnost visoko vrednovan epitet. Međutim, koreografija borbe u Marvel’s Spider-Man 2 je toliko nevjerojatna da prvi put mislim kako je nadmašila čak i onu filmsku. Ono što Spider-Mani izvode u ovoj igri izgleda bolje nego u filmovima!

Jedan od razloga za to je proširena paleta napada s dodatnim finisher potezima. Kad se oba Spider-Mana zajedno bore u istoj sceni (ili u tandemu s drugim likom), igra sjajno režira finishere tako da se nadovezuju na gameplay. Primjerice, ako neprijatelja šutnete u zrak, drugi će lik doskočiti i dokrajčiti ga svojim napadom.

Ono što Spider-Mani izvode u ovoj igri izgleda bolje nego u filmovima!

Sve se to odvija automatski i možda je šteta što igrač sam nema slobodu samostalnog aktiviranja combo poteza. No, kontrole su ionako natrpane raznim potezima i odmah na samom startu igre imate otprilike 30-ak komandi koje možete koristiti u borbi. Automatiziranjem grupnih napada ovako se ostvarilo tečnost akcije koja dodatno podiže adrenalin u borbama.

Još jedna dobra odluka developera je da su izbacili kružni meni za gadgete, a samim time i svako pauziranje ili usporavanje vremena usred bitke. Svi posebni napadi sad se koriste kombinacijama tipki – držite L1 ili R1 te glavnim tipkama birate napad. Spider-Mani su ovoga puta značajno sposobniji za bitku s više protivnika odjednom pa novi Venom napadi mogu istovremeno oštetiti po šest protivnika i više, što je dobar osjećaj moći pod prstima.

Izbačen je kružni meni za gadgete, a samim time i svako pauziranje ili usporavanje vremena usred bitke.

Svi napadi na raspolaganju ostavljaju dojam pune kontrole nad likom. Iako igra ima režirane finishere, često se događa da i sami bude zaslužni za poteze koje ćete snimiti i pogledati na ponovljenoj snimci. Meni nije bilo ništa draže nego kad jednog protivnika šutnem na drugog pa obojica padnu sa zgrade. Naravno, dočekala ih je sigurnosna mreža na tlu, jer svi znamo da Spider-Man ne ubija 😉 .

A tek boss bitke… tu “filmično” više nije dovoljan izraz. Marvel’s Spider-Man 2 ovdje malo izigrava Uncharteda. Ima jedna boss bitka koja uključuje potjeru gdje vozila lete po zgradi. Očito su i developeri uvidjeli sličnosti s Unchartedom pa Petera možemo čuti kako komentira “Oh crap!”. Mislim da su boss bitke dobro dizajnirane i vrlo napete… jednom kad se zapravo dogode.

Očito su i developeri uvidjeli sličnosti s Unchartedom pa Petera možemo čuti kako komentira “Oh crap!”.

Tu biste se mogli malo razočarati jer obračuni s poznatim protivnicima nisu baš česti. U prvih deset sati imate svega dvije boss bitke u sklopu glavne priče. Koliko god da je mehanika borbe vrhunska, bez pravilno raspoređenih boss bitki postane malo ponavljajuće udarati jedne te iste prašinare. Situacija postane malo bolja u drugoj polovici igre, samo ne baš na razini prve igre i Sinister Six trenutka koji ostaje nenadmašen.

Ako ništa, jako je blizu da bude nadmašen kad se pojavi Venom. Ciljano vam o njemu želim otkriti što manje toga, ali ga moram pohvaliti jer je napravljen zastrašujuće dobro. Prije nekoliko tjedana na internetu je objava britanskog PlayStationa postala meme nakon što su napisali “Počastite se s 19 inča Venoma”, referirajući se na statuu kolekcionarskog izdanja igre, ali očito aludirajući na prljavu konotaciju. Venom je u igri puno veći od tih 19 inča i definitivno se možete počastiti njegovom razornošću.

Venom djeluje zastrašujuće i definitivno se možete počastiti njegovom razornošću.

Igra se za čitavo odugovlačenje s boss protivnicima na kraju iskupi kroz Venoma, koji nije tretiran kao samo još jedan negativac u nizu. Borbe s njime zasluženo su iscrpljujuće, a svaka njegova pojava popraćena je odgovarajuće mračnom glazbom.

Girl gets it done

Dio igre u kojem Marvel’s Spider-Man 2 nije napravio nikakav pomak jesu dionice skrivanja i tihog eliminiranja protivnika. Taj segment je kao nekakav easy mod baziran na 0 ili 1 načinu funkcioniranja. I dalje imate jasan indikator kad se kojeg protivnika možete eliminirati bez da to drugi primijete. Sad je to još i lakše jer možete sami ispucavati mreže po kojima Spider-Man šeće i vreba protivnike.

Dio igre u kojem Marvel’s Spider-Man 2 nije napravio nikakav pomak jesu dionice skrivanja i tihog eliminiranja protivnika.

Gledajte, nije ovo loš sustav stealtha, samo na površini ističe vrlo jednostavnu inteligenciju protivnika. Možete ih mamiti ispucavajući mrežu na objekte do mile volje i baš nikad neće podići pogled da bi istražili išta više od točke gdje ste ispucali mrežu. Prije pet godina sam koristio primjer Batman: Arkham igara koje pokazuju da protivnici ne moraju biti toliko jednostavne pameti. I to još uvijek vrijedi – ne moraju neprijatelji biti poglupljeni da bi se igrač osjećao kao vrsni predator. Ovdje to čak negativno utječe na iluziju priče jer većinu vremena napadate Kravenove plaćenike koji su trenirani da budu lovci, a na kraju nisu ništa snalažljiviji od običnih bandita.

Jedina gora stvar od toga jesu stealth dijelovi s Mary Jane. I oni su maksimalno pojednostavljeni, a u kontekstu priče to nekad djeluje neuvjerljivo. U jednom trenutku Mary Jane dobije pištolj s kojim neprijatelje rješava brže i lakše nego sam Spider-Man. Nemam ništa protiv toga da MJ bude igrivi lik uz dobro smišljene mehanike, ali ove to jednostavno nisu. Ovako igra poručuje: vidiš onog protivnika kojega je Spider-Man morao udariti 10-15 puta da bi ga srušio; e istog tog protivnika MJ riješi s tri metka iz pištolja kojega joj je dao sam Spider-Man. Očito može postojati samo jedan takav pištolj istovremeno i Spider-Man bi radije rješavao stvari na teži način.

OJ, NJUJORKU, UBILA TE TAMA

Marvel’s Spider-Man 2 ponovno ima otvoreni svijet – veći nego u prvoj igri, ali vjerojatno nećete imati takav dojam jer uvijek nastojite što brže proletjeti kroz njega. Igra se sa svojim sporednim sadržajima zasigurno trudi ponuditi nešto raznovrsno i drugačije. Značajan dio aktivnosti je novi, čak s nekoliko stvari koje se ne biste nadali vidjeti u Spider-Man igri. Na primjer, vožnja biciklom ili pomaganje pčelama pomoću dronova. Doduše, ima i reciklaže pa su neki kriminalni događaji doslovno precrtani iz prijašnjih igara te se rješavaju na identičan način.

Dodatnu raznovrsnost popratnom sadržaju daje podjela između dva Spider-Mana. Neke su misije samo za Petera, a neke samo za Milesa. Premda između njih dvojice nema velike razlike u načinu igranja, neka specifičnost u napadima ipak postoji, što je napredak naspram zadnje Insomniacove igre. Same se aktivnosti ponavljaju u svakom kvartu, tako da nakon nekog vremena postaju ponavljajuće pa savjetujem da ih ne igrate za redom nego da si njima prošarate glavnu priču.

Dodatnu raznovrsnost popratnom sadržaju daje podjela između dva Spider-Mana. Neke su misije samo za Petera, a neke samo za Milesa.

Jedan od razloga zašto biste rješavali sporedne zadatke je bogata postava Spider-Man kostima. Ima ih oko šezdesetak i ako igrate samo glavnu kampanju vidjet ćete tek trećinu dostupnih. Ovdje kostimi nemaju posebne moći, ali s nekima ipak dobijete sitne bonuse. Na primjer, kad otključate Milesov kostim iz filma Into the Spiderverse dobijete opciju da animirate pokrete Spider-Mana kao u tom filmu. Sami kostimi izgledaju fantastično i teško je kad trebate odabrati samo jedan iz ponude.

Rekao bih da se obavljanje sporednih aktivnosti isplati i dobra je stvar da ih se lako uoči i bez otvaranja mape da biste vidjeli gdje se što nalazi. U svijetu ćete tako vidjeti različite signale, npr. zeleni dim za misije izvjesnog Quentina Becka. U tom pogledu nisam imao dojam da je ovo klasična igra otvorenog svijeta gdje svako malo otvaram mapu i koristim brzo putovanje. Više bi igara trebalo koristiti ovakav pristup.

Nisam imao dojam da je ovo klasična igra otvorenog svijeta gdje svako malo otvaram mapu i koristim brzo putovanje.

Jedna stvar za koju mislim da je vrijedna spomena možda se neće svidjeti svima. U igri ćete vidjeti nemali dio mape (nekih 25% ukupnog teritorija) koji je trenutno nedostupan. Pokušate li ondje otići, igra će vam izbaciti poruku da se vratite u glavnu zonu. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je taj dio mape rezerviran za buduća proširenja (koja još nisu najavljena), ali mi tako izgleda jer je taj dio grada prikazan na mapi, a iz daljine se može vidjeti kako su zgrade i ulice netipično detaljne za područje koje je nedostupno. Pa imajte na umu da vam ni Deluxe verzija od 90 eura neće donijeti sve što je ovdje u planu.

GLATKO I GLAĐE

Ni na čije iznenađenje, Marvel’s Spider-Man 2 je grafički vrlo atraktivna igra. Međutim, to što je rađena isključivo za hardver PlayStationa 5 jasnije se primijeti na drugim stvarima prije nego na vizualnoj strani. Spomenuo sam na početku da je igra značajno brža u odnosu na prethodni dio, a nekako su u Insomniacu uspjeli zadržati igru na 60 sličica u sekundi uz osnovne raytracing efekte.

Nekako su u Insomniacu uspjeli zadržati igru na 60 sličica u sekundi uz osnovne raytracing efekte.

Izvedba je jako stabilna, bez ijednog usporavanja, a želite li dodatnu fluidnost i još brži odaziv kontrola postoji i opcija igranja na 120Hz ekranu. Tijekom igranja sam imao svega jedno rušenje prije dvaju zakrpa koje će biti lansirane uz igru, a što se tiče bugova nisam naletio niti na jedan primjerak. Ne znači to da ih nema, samo da je igra dobro uglancana.

S vizualne strane moram prokomentirati izgled likova oko kojega sam podijeljenih dojmova. Miles Morales i Harry Osborn djeluju mi realistično, vrlo detaljni i dobro animirani. Peter Parker i Mary Jane toliko su se izgledom promijenili naspram prve igre, rekao bih na gore, da mi je to često uzimalo pozornost. Peter mi izgleda previše mladoliko, toliko da je to neuvjerljivo za pojedine situacije. Primjerice, vidimo ga kao profesora u školi, a izgleda kao da bi on trebao sjediti u školskim klupama.

LAKO NAJBOLJA SPIDER-MAN IGRA

Kad se sve posloži, novi je Spider-Man je čudesan proizvod. Čudesan je jer je to jedna od četiri kvalitetne igre koje je Insomniac Games lansirao u zadnjih pet godina. U vrijeme kad razvoj visokobudžetnih projekata traje pola desetljeća i više, naprosto je nevjerojatno da jedan studio u takvom roku lansira četiri odvojene igre i da su sve tehnički impresivne i dotjerane. Nisu to igre koje će redefinirati svoje žanrove, nisu igre koje će se smatrati najboljima od najboljih, ali su prilično zabavna iskustva, što je ljubiteljima Spider-Mana vjerojatno najvažnije.

Marvel’s Spider-Man 2 je tip nastavka koji je poboljšao ono u čemu je prethodna igra već bila dobra, zanemarivši pritom dijelove koji su slabiji, ali ipak prihvatljivi. U borbi i kretanju svijetom gameplay je usavršen i ne vidim kako bi ga dalje mogli unaprijediti. Igrač na raspolaganju ima idealnu količinu poteza i gadgeta; jedino što bi moglo biti bolje od toga jest treći lik s potpuno drugačijim kretanjem i stilom borbe… koji nije MJ. Možda to na kraju dobijemo i ovdje, samo kroz ekspanziju koju se praktički već može namirisati.

U međuvremenu, Marvel’s Spider-Man 2 je izvrsna igra u kojoj se najbolje zabavljate usred akcije, dok vas puca adrenalin i vi pokušavate pritiskati tipke što brže. Tek kad na trenutak stanete, možda vas zaskoči misao kako su neke stvari mogle biti bolje odrađene. Ali u konačnici nećete izgubiti san zbog toga. Brzo ćete to smetnuti s uma čim se vinete u zrak i uhvatite propuh između nebodera.