ATV je stvarno kul stvarčica. Naravno, prije negoli sam probao voziti, njihovo postojanje mi je bilo jednako bitno kao i činjenica da mravi nemaju osjećaje. Malo, a ide. I nije teško za voziti. Nakon kratkog uhodavanja i navikavanja na naginjanje u zavojima, definitivno ćete poželjeti raditi neke gluposti tipa driftanje u nid-for-spid-andergraundovskoj maniri. Ne brinite, želja će vas vjerojatno proći nakon što nekoliko puta padnete, raskrvarite se i shvatite da se i na tom malom plastičnom sranju možete ozlijediti jednako kao i na motoru ili kartingu. Eto, zato je tu Pure. S obzirom na nedostatak konkurencije, Pure će (ma kakav bio) zasigurno privući dosta igrača. Black Rock Studios su već iskusni u izradnji utrka (Moto GP i ATV Offroad Fury), što samo povećava očekivanja u vezi igre. Doduše, Pure je više extreme sports igra, jer kao što već sigurno znate, velik naglasak u igri je na trikovima koje izvodite ne bi li napunili boost bar i jednostavno izgledali kul i urbano pred gledateljima. A takav je i dizajn cijele igre. Sve od menija i likova do staza i trikova izgleda potpuno stajliš. Puristi nikako neće biti zadovoljni. Ono čime bi svi trebali biti zadovoljni jest grafika. Čisti eye candy. Detaljne teksture, pokreti likova, AA, efekti vode i osvjetljenja su odlični, no za jednu igru koja se gotovo isključivo odvija u blata-do-koljena okruženjima, iznenađujuće je čista. Vozač i ATV će se tek neznatno zablatiti, što zapravo i nije neka mana, jer ćete rijetko imati vremena gledati bilo što osim staze.

A staze su prilično maštovite i raznovrsne. Sveukupno ih je 12, pa ćete u kasnijim stadijima igre poželjeti nešto više raznolikosti. Sve su lijepe i sadrže nekoliko velikih skokova, no nemojte baš još zapišati gaće od ushićenja – nije sve tako bajno. Kao prvo, vrlo je teško od prve pobijediti utrku, prvenstveno zbog činjenice da se svaka staza sastoji od velikog broja različitih ruta. Nije to loše, dapače, ali problem je u tome što se te rute previše razlikuju, pa ćete nekim rutama dobiti znatnu prednost, dok ćete drugima jednostavno stići na začelje. Time vas igra tjera da naučite sve staze, što prvih nekoliko pokušaja zna biti izrazito frustrirajuće. Također, želite li možda pogledati iza da biste vidjeli gdje je protivnička gamad, razmislite ponovno, jer se kamera okreće prilično sporo, pa će vam za pogled unatrag i vraćanje kamere trebati gotovo dvije sekunde. Dvije sekunde u koje je gotovo nemoguće ne imati bliski okršaj sa drvetom, ogradom ili povećim kamenom. Zar nitko od testera nije primijetio da je okretanje kamere potpuno beskorisno?

Što se tiče modova igranja, sav fokus otišao je na World Tour Mode ilitiga karijeru. Sva sreća, ovdje nema one debilne priče koja je bila forsirana u ATV Offroad Fury-ju. Ovdje je World Tour raspoređen u 10 turnira. Valjda ne treba napominjati da igra postaje progresivno teža svakim sljedećim turnirom. Doduše, igra je prilično izazovna i u prvim utrkama, dijelom zbog već navedene razlike u puteljcima na stazama, a dijelom zbog agresivnog AI-ja. Iako ne postoji model oštećenja (pa ni vizualnog), protivnici će se itekako truditi izbaciti vas sa staze i sprječavati vas u namjerama prestizanja. A s obzirom na to da je na stazi istovremeno 16 vozača, stvari znaju postati prilično kaotične, pa ponekad (pogotovo na startu) nećete moći izbjeći žestoko naguravanje i padanje sa ATV-ja. Zanimljivo, broj vozača je isti za sve tri vrste utrka – Race, Sprint i Freestyle. Ako ste igrali neke od posljednjih Need fo Speedova, sprint utrke vjerojatno neće biti ono što očekujete – utrka od točke A do točke B. Naime, ovdje su sprintovi potpuno ista stvar kao i… pa, Race utrke, osim što su staze puno kraće, a naći ćete jedno, eventualno dva mjesta za izvođenje trikova, čime ove utrke postaju još frenetičnije od Race utrka (kvragu, kako ovo debilno zvuči).

Freestyle utrke su utrke u kojima nije bitno tko je ispred, a tko iza vas. Jedina bitna stvar je izvesti što više trikova, po mogućnosti povezanih u komboe, prije nego potrošite gorivo. A ono se, naravno, kao i boost bar, puni izvođenjem trikova. Što teži trik, to više goriva i boosta dobivate. U Freestyle modu na stazi se nalazi i određen broj power-upova – punjenje boost bara, kratkotrajno zaustavljanje potrošnje goriva, kratki filmić s golim tetama, udvostručenje broja bodova i omogućavanje specijalnih trikova (jedan od ovih power upova nije stvarno u igri, no mi se ne bismo bunili i da je) tu su da vam daju prednost nad drugim vozačima. Doduše, AI će se također pokušavati domoći power-upova, a ako moraju birati, dobro će procijeniti koji im je trenutno najkorisniji. Gamad pametna.

Igra vam nudi i izbor lika, no to je prilično nepotrebna sitnica, jer se likovi razlikuju samo po izgledu odore. I da, sami likovi su toliko izlizani da je to nemoguće. Imamo ljepuškastog plavušana, opasnu Portorikanku, američku princezu (koja, naravno, nosi rozo), crnca koji nosi košarkaški dres i meksikanca koji nosi potkošulju i redovito posjećuje teretanu. Zapravo, osim po odori, likovi se razlikuju i po rečenicama koje izvikuju tijekom utrke, no i to su sve odreda klasične gluposti u stilu „Yeah, baby!“, „Wooohoooo!“ ili „I’m the MAN!“. A da ne bi sve ostalo samo na tome, dečki su ubacili i dodatne kompletiće odjeće koje otključavate pobjedama. Dakako, pobjedama otključavate i dodatne dijelove za svoj ATV. Možete izmijeniti 22 dijela svog ATV-a, što je zbilja velika brojka, no dobar dio njih je čisto kozmetičke naravi i ne donosi nikakvu promjenu u ponašanju samog ATV-a. A upgradeanje vozila će vas vjerojatno odbiti nakon nekoliko podešavanja, jer je „garaža“ prilično loše odrađena. Koliko su slike dijelova koje upgradeate puno prevelike, toliko je prozor sa statistikama vozila iritantno mali. Osim toga, prilično je nespretno uspoređivati dijelove, jer morate pamtiti statistike svakog dijela.

Sistem izvođenja trikova je prilično jednostavan. U zrak se lansirate „flikanjem“ lijevog sticka dolje pa gore (kao u skate-u). Kad se nalazite u zraku, trikove izvodite kombinacijom jedne od tri face tipke (A, B i Y na Xbox-u, odnosno X, O i trokut na PS-u 3) i jednim od osam smjerova na lijevom sticku. Također, trikove možete modificirati pomoću L1 i R1. Na početku svake utrke možete izvoditi samo najjednostavnije (A/X) trikove, da biste njihovim pravilnim i učestalim izvođenjem dobili mogućnost srednje teških (B/O), odnosno teških (Y/trokut) trikova, a korištenjem boosta gubite mogućnost izvođenja težih trikova, tako da ćete često morati paziti koliko boosta trošite. Igra čak ocjenjuje izvođenje trikova, no ne po težini, već po tome koliko ih često izvodite i to u tri ocjene: Fresh, Tame i Stale. Češćim izvođenjem dobivate manje boosta, pa ćete se (pogotovo u Freestyle-u) morati potruditi da koristite što je više trikova moguće. Tu su i specijalni trikovi, koje zbilja možete izvesti samo na najvećim skokovima. Pomalo razočaravajuće, no tipično za Disney, oni izgledaju prilično djetinjasto i pretjerano čak i za arkadu. Od penjanja na ATV i sviranja gitare (ne prave nego onako, samo rukama… kao što svi pravi rokeri rade kad čuju neki suuuper solo) do raznih salta i ostalih gluposti. Šteta.

Ne može se poreći da je Pure zabavna igra, ali ima nekoliko mana koje je malo teže probaviti. A istini za volju, ne može se pohvaliti ni trajanjem, a replay value je ravan nuli. World Tour je solidan, no samo tri vrste utrka (pri čemu su Sprint i Race praktički ista stvar) i 12 staza stvaraju zamor pred kraj igre. Osim karijere, koja se da završiti za manje od 10 sati, malo je toga za odigrati. Koliko Pure u nekim segmentima iznenađuje, toliko u drugima podbacuje, no na kraju je ipak jedna vrlo kvalitetna arkadna utrka koja će se već na prvi pogled svidjeti velikom broju gamera. Gentlemen, start your engines. The race is about to start.

Ne zaboravite nam ostaviti i kakav komentar ispod recenzije, a ako ste za kakve detaljnije rasprave skoknite i na naš forum i pitajte što god vas zanima oko ove igre ili neke druge.