Najveća enigma Sniper Ghost Warrior serijala je njegov opstanak do danas. Igre koje ju sačinjavaju kvalitetom se kreću od tužnih do osrednjih, ali su ipak financijski dovoljno uspješne da zasluže nastavak. Poljskom CI gamesu svakako treba odati počast što ne odustaju i polako, ali sigurno donekle rafiniraju vlastitu formulu. Contracts 2 je po tom kriteriju najbolja igra u serijalu, no to samo po sebi ne govori previše, pa ajmo vidjeti što novo donosi te kakav je u usporedbi sa snažnom FPS konkurencijom.

Prije svega, priča Contractsa 2 nastavlja se nedugo nakon događaja u prošloj igri kada je naš veseli snajperist Raven usmrtio predsjednika fiktivne države Kuamar. No, znate kako kažu – iza svakog moćnog muškarca stoji žena, pa u ovom slučaju vlast nad državom preuzima njegova žena Bibi Rashida koja je zapravo i veći tiranin od pokojnog supruga.  Na Ravenu je da odradi svoj posao do kraja i eliminacijom ključnih meta jednom za svagda stane na kraj ovoj diktaturi.

I to je to. Cijela priča sažeta u jednom paragrafu. Početak svake misije ima dodatni briefing koji pojašnjava tko je meta, a Raven tu i tamo tijekom misija priča s nadređenim. Vi ste snajperist i trebate skinuti nekoliko glava, više od toga ne očekujte i igri realno više od toga ne treba.

Struktura, ali i broj misija te mapa je sličan kao i u prošlom nastavku. Točnije, Contracts 2 nudi 5 mapa od kojih svaka ima 4-6 misija u kojima je obično cilj nekog ubiti, nešto sabotirati ili nešto ukrasti. Mape su obično sačinjene od nekoliko otvorenih područja kojima je moguće pristupiti na barem dva različita načina. Sve skupa nije nešto dugotrajno i ovisit će uvelike o tome koliko ste vični šuljanju te koliko ste metodični u čišćenju svih neprijatelja.

Priča Contractsa 2 je samo izgovor da vas igra pošalje na snajperski ubilački pohod.

Kao što sam spomenuo, mape Contractsa 2 imaju otvorenih područja i samim time dozvoljavaju određeni stupanj slobode pristupu misijama. Odabir se svodi na šuljanje raznoraznim neprijateljskim bazama i ubijanje neprijatelja izbliza, njihovu dalekometnu eliminaciju snajperom ili najčešće kombinaciju navedenog.

Igra tu slobodu oduzima u misijama gdje je potrebno usmrtiti ključnu metu u nedostupnom dijelu mape na kilometarskoj udaljenosti. Unatoč ograničenju, ove misije su uvjerljivo najzabavniji dio igre i sama srž onoga što i podrazumijevamo poslom za super-snajperista kao što je Raven. To su one misije gdje će biti potrebno pažljivo pronaći metu, pobrinuti se da je stacionarna, zaračunati putanju metka i brzinu vjetra prije nego se usudite opaliti.

Igra donosi 5 mapa s tek 4-6 misija koje je moguće završiti u desetak sati.

U slučaju pogotka, osjećaj zadovoljstva je neizmjeran, pojačan slow-mo kutevima kamere koja prati metak sve dok glavu vašeg protivnika doslovno ne pretvori u kašu. Zadovoljstvo se dodatno pojačava ako zaigrate na jednoj od težina koje igru pretvaraju u sniper-simulator te eliminiraju pokazatelje koji olakšavaju čitav proces nišanjenja.

Često je najviše pozornosti potrebno posvetiti tome da vam se meta koja je u nekom interijeru pojavi ispred nišana i da pritom zastane dovoljno da ju skratite za glavu. U tom aspektu Contracts 2 vuče inspiraciju iz Hitmana pa je određene aspekte okoliša moguće iskoristiti kako bi to postigli.

Gađanje meta na ekstremnim udaljenostima je daleko najzabavniji dio igre.

Često se tu radi o onesposobljavanju ključne infrastrukture koju onda meta dođe izvidjeti i slično. Za one koji planiraju zaigrati, neću otkrivati konkretne primjere jer ih nažalost niti nema mnogo. Tim gore što i taj, à la Hitman začin snajperskog gameplaya, vrlo brzo postane predvidljiv i to do te mjere da sam zadnji atentat u igri odradio za doslovno 30 sekundi.

Osim neraznovrsnosti, veliki problem u igri je neprijateljska umjetna inteligencija koja varira između nadljudske i apsolutno priglupe. U dalekometnim atentatima moguće je ubiti samo metu i otići dalje svojim poslom bez da ubijete iti jednog normalnog protivnika.

Umjetna inteligencija protivnika je ili nadljudski sposobna ili totalno priglupa.

No, ukoliko se odlučite gledati još malo usporenih kuteva kamere i poubijati ih prije ili nakon glavne mete, računajte da će postati svjesni vaše lokacije – s nadljudskom razinom osviještenosti. Nije šala! Protivnici su na kilometarskim udaljenostima, običnim puškama sposobni uzvratiti paljbu jednako precizno kao Raven sa svojim super-snajperom. Kužim, morali su na neki način napraviti da protivnici na tim udaljenostima glavnom liku predstavljaju prijetnju, ali je to moglo biti napravljeno i na način koji toliko ne ubija realizam.

Igra će vas u određenim situacijama tjerati i na nešto intimniju infiltraciju u baze gdje nije moguće koristiti snajper. Tu su na raspoloaganju raznorazne klasične puške, pištolji, luk i strijela, ali i nekoliko gadgeta. Nažalost, iako izgleda kao nekakva klasična vojna pucačina, očito je kako tom aspektu gameplaya nije posvećeno dovoljno pažnje.

Blisko napucavanje daleko je od razine novijih vojnih pucačina.

Koristiti određena oružja je kao da pucate iz pištolja na vodu, strijele se ne zabiju u protivnike nego ih samo mlatnu po glavi i padnu na pod, a umjetna inteligencija je šarolika. Nekad ima situacija gdje vas neprijatelj primijeti sekundu prije nego ga ubijete i magično alarmira pola mape, a nekad je dovoljno samo čučati u grmu i čekati da se neprijatelji izredaju i popiju metak.

Pokušali su stvar začiniti nadogradnjama i gadgetima poput već standardnog drona, mina, daljinski upravljive puške i slično. Iako njihovo korištenje zna biti zabavno, loš AI te struktura misija nažalost uopće ne traži da njima eksperimentirate kako bi igru uspješno završili. Dovoljno je reći kako sam u igri o metodičnom snajperistu ipak bio preslobodan uletavati u baze izigravajući Johna Wicka bez ikakvih problema.

Gadgeti su donekle zabavni, ali često suvišan aspekt gameplaya.

Igra koristi CRYENGINE pa vizualno izgleda dosta dobro. Tu bih naročito istaknuo odlično osvjetljenje koje značajno doprinosi realizmu uglavnom pustinjskih okoliša u kojima se igra odvija. Snajperski gameplay je poslastica i u audiovizalnom smislu jer snajperi zvuče odlično, a već spomenute slow-motion scene stavljaju krvavu točku na i gotovo svakog ispaljenog metka.  

Uz to, igra je odlično optimizirana i vjerujem kako velika većina neće imati problema s njenim pokretanjem i na nešto slabijim konfiguracijama ali i dalje na relativno visokoj razini detalja. Ima tu pokoji, ne-tako-strašan bug, a najstrašniji među njima je mogućnost zapinjanja u određenim elementima okoliša.

U konačnici, moja kritičnost prema ovoj igri više je rezultat frustracija uzrokovanih njenim neiskorištenim potencijalom. Osim kompetentno odrađenog snajperskog elementa, igri u svakom segmentu treba još vrlo malo kako bi se približila kvaliteti očitih uzora. Developer je za izbacivanje igre taktički odabrao relativno pust period puste godine pa sumnjam kako je ovo naše zadnje druženje s Ghost Warrior franšizom. Kako stvari stoje, Contracts 2 mogu preporučiti samo zagriženim snajperistima, a imajući na umu inkrementalna poboljšanja serijala iz nastavka u nastavak, možda baš sljedeći bude onaj koji ću moći preporučiti apsolutno svima.