Uz malo bolji gameplay i scenarij, South of Midnight mogao je postati hitom godine. Ili, u najmanju ruku, svojevrsni kultni klasik. Rijetke su avanture koje će vas audiovizualnom prezentacijom uvući u svoj svijet u roku od nekoliko minuta, ali ovo je jedna od takvih igara. Vizualna prezentacija, glazba, epizodni format i lokacija – dekadentni američki jug u kojem se u jednakoj mjeri miješaju realizam i mračne bajke – odreda su originalni i vrhunski realizirani. Nažalost, South of Midnight istovremeno ima nekolicinu ozbiljnih problema koji ga u tom nastojanju ozbiljnije koče. Oni se prvenstveno tiču sustava borbe i nezanimljive glavne priče. Ide to ovako nekako…

Seoce u kojem živi mlada Hazel živi pogađa poplava te odnosi njezinu kuću, zajedno s majkom. Hazel ju odlučuje spasiti, no ubrzo saznaje da je pripadnica tzv. Weavera –posebnih ljudi koji su u stanju vidjeti niti od kojih je svijet satkan i, u slučaju da se potrgaju, ponovno ih isplesti. To se obično događa u slučaju velikih ljudskih patnji i nije bezazleno. Na tim se mjestima počinju pojavljivati i opsjedati ih svojevrsni demoni – Hainti. Osim što će tražiti majku, Hazel će stoga na putu pokušati pomoći ljudima (i bićima) koja je zadesila slična nesreća, te tako otkloniti prijeteću situaciju.

Ako ste upoznati sa žanrom južnjačke gotike, onda znate da na Američkom Jugu barem patnji ne manjka – alkoholizam divlja na sve strane, siromaštvo je životni standard, a obitelji su kompletno disfunkcionalne. Ni nasilje ni ubojstva unutar istih nisu rijetkost. Ta se činjenica u South of Midnight koristi da bi se ispričalo više odličnih epizoda u kojima istražujete različite manje-više nepovezane slučajeve.

Tako ćete, na primjer, u jednoj epizodi istraživati nestanak mentalno zaostalog brata, u drugoj će vam se na putu ispriječiti aligator koji je narastao na veličinu manjeg otoka, u trećoj ćete istraživati slučaj nestale djece koju je navodno vještica odvela u svoju jazbinu u planini i sl. Lokacije koje posjećujete mijenjaju se jednako brzo kao i sami slučajevi – u jednom momentu ste u sunčanoj dolini, u drugom tumarate ukletim zaraslim brdima. A sve je to popraćeno predivnom, odlično optimiziranom, grafikom. Igra je pritom relativno linearna, ali nudi i određeni stupanj istraživanja lokacija (nešto u maniri Uncharteda) i u tom smislu ima dobar tempo.

S druge strane, glavna priča o potrazi za majkom kvalitetom nije ni blizu spomenutim epizodama. Budući da majka veliki dio igre uopće nije prisutna, njezin se lik (i odnos s Hazel) razvija pomoću kratkih cutscena, koje će se vrtjeti nakon što naiđete na neki od otuđenih predmeta iz kuće. U njima kroz sentimentalne monologe saznajete razloge zašto njezin odnos s Hazel možda nije bio bajan kao što je trebao. Sve u svemu, dosta slabo.

Drugi istaknuti problem South of Midnighta možemo pronaći u borbi za koju bi se u najboljem slučaju  moglo reći da služi svojoj svrsi. Na početku mi se činilo da će situacija biti bolja; imate tu različitih kombinacija moći i vještina (koje je moguće unaprjeđivati skupljanjem materijala kroz istraživanje) te više vrsta neprijatelja. Međutim, brzo postaje očito da se sve borbe s Haintima odvijaju u malim zatvorenim arenama, u kojima vas neprijatelji napadaju u valovima, a upotrjebljene taktike se ne mijenjaju. Brzo to dosadi jednom kad uvidite formulu. A nisu ni kontrole najpreciznije.

Naposljetku, nije čest slučaj da izdvajam glazbu u recenzijama videoigara, no ovdje bih rekao da bi bila greška to ne učiniti. Ne samo da popratne akustične kompozicije u South of Midnight odlično dočaravaju dekadenciju Juga, imate i unikatne segmente u kojima se kroz stihove detaljnije pripovijeda priča, odnosno objašnjavaju slučaji koje trenutačno istražujete. Postignuti efekt je doista neuobičajen za videoigre i treba pohvaliti inicijativu.

Sve u svemu, South of Midnight je  solidna, čak vrlo dobra avantura s neiskorištenim potencijalom da bude i odlična. Ima tu doista fantastičnih elemenata, no formulaičnost gameplaya i slaba glavna priča strše u toj mjeri da ova vrlo kratka igra, u trajanju od svega deset sati, na momente ipak djeluje rastegnuto.