Desetljeće i pol trajala je agonija fanova South Parka. Desetljeće i pol igranja očajnih naslova baziranih na popularnom animiranom predlošku. Desetljeće i pol čekanja na kvalitetnu interaktivnu obradu uvrnutog svijeta Treyja Parkera i Matta Stonea. No, novi, dugoočekivani uradak je napokon pred nama i s velikom srećom mogu ustvrditi kako je čekanje gotovo. Dobili smo ono što smo priželjkivali. Dobili smo sjajan RPG. Dobili smo igrivu verziju jedne od najapsurdnijih, najbolesnijih i najurnebesnijih modernih satira. Dobili smo South Park: The Stick of Truth.

Gotovo je nevjerojatno kako je The Stick of Truth prva South Park igra u čijem je razvoju gore navedeni autorski dvojac izravno sudjelovao. Jer tko može prenijeti svijet, humor i likove South Parka u interaktivan proizvod bolje od ljudi koji su i osmislili ovaj popularni serijal? Ne znam, no pretpostavljam da je odgovor – nitko. Zaista, Parker i Stone su očigledno dali sve od sebe prilikom pisanja scenarija za The Stick of Truth, a upravo je taj scenarij i njegova briljantna realizacija jedna od najvećih, ako ne i najveća odlika ovog RPG-a.

Za bolji uvid u igru, snimili smo vam i malo gameplaya pa usput i prokomentirali neke od osnovnih mehanika igre.

Naravno, nemojmo zaboraviti kako se ovdje ipak radi o ljudima kojima su rasizam, seksizam, religija, silovanje, pedofilija, pobačaji, genocid i slične crne i kontroverzne teme omiljeni predlošci za zajebanciju. Pa, ako ste ovaj tjedan isključili sposobnost samostalnog zaključivanja, nedvosmisleno ću naglasiti kako ovo definitivno nije igra za mlađe ili konzervativnije pojedince, kao ni osjetljive pjesničke dušice. No, iako sastavni dio South Park formule, humor u The Stick of Truthu ipak nije isključivo vezan uz ratne zločine i seksualne prijestupe. Igra sadrži i dosta sprdanja na račun poznatih glumaca, glazbenika i političara, organizacija, nacija, pokreta, videoigara, filmova, glazbe i pop kulture općenito.

South Park: The Stick of Truth screenshots

Drugim riječima, ako vam traganje za seksualnim lutkama na napuhavanje s likom Antonija Banderasa i mlaćenje devetogodišnjakinje bejzbol palicom zbog akcijske figurice Justina Biebera zvuči zabavno, The Stick of Truth bi još mogao razvući osmijeh preko vašeg sumornog lica. A jednom kada mu to uspije, taj osmijeh neće iščeznuti sve dok se po ekranu ne počnu penjati creditsi.

Ako mislite da idealiziram, to samo znači da još niste imali priliku zaigrati ovaj naslov. Jer najjednostavnije rečeno, South Park: The Stick of Truth je jedna glomazna, groteskna parodija svega što možete zamisliti koja baš nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. I opet, ovdje se ne radi o pretjerivanju vašeg skromnog autora jer ovaj uradak se bez imalo takta i pardona ismijava svemu njemu milom i manje milom, a na kraju krajeva ne ostaje dužan ni samome sebi. Naime, Obsidianova kreacija posjeduje toliki stupanj samosvjesnosti da konstantno pleše po tzv. četvrtom zidu i parodira svoje vlastite tvorce, mehanike, sadržaj, likove i ideje. No, upravo to čini igru najvjernijom interaktivnom adaptacijom South Park svijeta i upravo zato ću je se sjećati još godinama.

Igra posjeduje toliki stupanj samosvjesnosti da konstantno pleše po četvrtom zidu i parodira vlastite tvorce, mehanike…

Jedan banalan primjer tog humora na račun gameplay mehanika jest slušanje Buttersa kako govori da se osjeća “puno iskusnije” nakon što svjedoči vašem monstruoznom ubojstvu nenaoružanog beskućnika s, ni više ni manje nego – gorućom katanom. U drugoj ćete pak situaciji konstantno pronalaziti zvučne dnevnike čiji se autor u čudu pita “kakav jebeni kreten radi ove zvučne dnevnike koji mu samo odvlače pažnju”. Ovakvih je urnebesnih dogodovština zaista mnogo i grijeh bi bio odavati išta više.

South Park: The Stick of Truth screenshots

Protagonist The Stick of Trutha jest neimenovani i samozatajni devetogodišnji dječak koji se iz misterioznih razloga doselio s roditeljima u South Park. Prije samog početka igre svog ćete lika moći kreirati uz neka ograničenja. No, ubrzo nakon što krenete u svoju zaista epsku misiju ponovnog zaposjedanja “štapa istine” koji kontrolira svemir, igra će vam na raspolaganje dati pregršt opcija u pogledu frizura, kapa, odjeće, oklopa, rukavica, tetovaža, brada, naočala i ostalih dodataka. Osim estetskih, većina tih predmeta ima i neke praktične vrijednosti, a isto vrijedi i za oružja i mnoštvo magičnih nadogradnji koje možete kombinirati s gotovo svakim komadom opreme.

Sukladno najavama, South Park: The Stick of Truth se igra kao klasični Paper Mario RPG-ovi uz par promjena. Konkretno, vaše će vrijeme biti podijeljeno između lutanja relativno otvorenim svijetom, pronalaženja skrivenih kolekcionarskih predmeta poput Chinpokomona i Facebook prijatelja, rješavanja jednostavnih zagonetki pomoću nekolicine alata, magija i suboraca, obavljanja raznoraznih misija te borbe sa zaista šarolikim neprijateljima. Potonji variraju od relativno “normalnih” učenika i predškolske djece preko klišeja poput vukova i štakora, pa sve do pedofila, srednjovjekovnih mongolskih ratnika, izvanzemaljaca, gnomova fetišista, naci-zombija i mnogih drugih.

Uspješno izvođenje bilo kojeg napada, čarolije i obrane od vas će zahtijevati pravovremenu reakciju.

Same bitke se odvijaju na poteze, no nemojte misliti da se sve svodi na tzv. grindanje i lupanje po tipki za napad. Naime, uspješno izvođenje bilo kojeg napada, čarolije i obrane od vas će zahtijevati pravovremenu reakciju. Bilo da u određenom trenutku trebate pritisnuti neku tipku, sumanuto lupati po nekoj drugoj tipki ili izvoditi raznorazne manevre s ostatkom kontrola, borba u The Stick of Truthu nikada neće biti dosadna. To pogotovo vrijedi ako se odlučite na igranje na najvišoj, trećoj po redu razini težine. No, pohvalno je da vas čak i na srednjim postavkama ovaj naslov poprilično uspješno sprječava od stalnog korištenja jedne, najefikasnije serije napada, skupljanja napitaka i ostalih potrošnih predmeta “za neki teški fajt” koji nikada neće doći i sličnih loših navika s kojima ste si često sami pokvarili iskustvo igranja. To uglavnom postiže konstantnom rotacijom tipova neprijatelja, a povremeno pribjegne i nekim egzotičnjim metodama.

Jedna od njih tiče se tzv. dragon shout mehanike koja očigledno parodira Skyrim, a bazira se na punjenju manom, tj. plinovima i ispuštanju istih na neprijatelje. Naime, igra anulira vašu preveliku opreznost oko zaliha mane time što će se vaš lik doslovno usrati u gaće i propustiti potez ako konstantno odbijate koristiti njegove mistične moći. Ovo je rješenje izuzetno originalno i inteligentno osmišljeno, a također nimalo ne odskače od svog animiranog predloška.

South Park: The Stick of Truth screenshots

The Stick of Truth također nagrađuje taktiziranje izvan borbe. Najbolji primjer toga vidjet ćete rano u igri kada vam na školskom hodniku put prepriječe četiri neprijatelja. Umjesto sumanutog uletavanja u konflikt, odmjerenom strijelom možete pogoditi zvono koje će pasti na glavu jednog protivnika. Potom ste u mogućnosti razbiti obližnju lampu i ispustiti svoje magične vjetrove kako biste (ne baš) kontroliranom eksplozijom raznijeli još dvojicu.

Naposljetku, zadnjeg nesretnika možete omamiti još jednim napadom na daljinu i navaliti na njega dok je ošamućen. Bit ćete nagrađeni jednakom količinom iskustvenih bodova kao da ste u direktnoj borbi pobijedili svu četvoricu, iako se u biti niste previše namučili.

Da rezimiram, zamislite sljedeći scenarij: borite se protiv ogromnog nazi-zombi pobačenog fetusa oboružani metalnim vibratorom koji baca munje. Leđa vam čuva hendikepirani devetogodišnjak s govornom manom koji u žaru bitke svira proste pjesmice na lutnji i povećava vašu efikasnost u napadu. Kao da to nije dovoljno, obučeni ste kao maloljetna transseksualna verzija Konana Barbarina. Vi ste na potezu. Sipate u sebe kombinaciju crne kave i metamfetamina, dobivate na brzini i u istom krugu dva puta prdite gorostasnom abortusu u oko. Zajeb. Pobačaj spada u neživu klasu, dakle otporan je na sve napade klasificirane kao “odvratni”.

Sipate u sebe kombinaciju crne kave i metamfetamina, dobivate na brzini i u istom krugu dva puta prdite gorostasnom abortusu u oko.

Deformirano humanoidno čudovište sa svastikom na ruci uzvikuje “SIEG HEIL” i kreće sumanuto mahati divovskom pupčanom vrpcom po prostoriji. Vama pažnju odvlače zvukovi japanskog popa u pozadini te ne uspijevate pravovremeno reagirati na quick-time event. Vaš krhki paraplegični prijatelj biva pogođen i nokautiran tom mrtvom nakupinom tkiva i osušenih arterija te postaje vaš kvadraplegični prijatelj.

I sada, dok su vam sve te slike još svježe u glavi, pogledajte me u oči i recite da ovo nije najbolja igra ikada.

Napredovanje kroz levele u The Stick of Truthu riješeno je na prilično jednostavan način. Eliminacijom protivnika skupljate iskustvene poene. Nakon određene količnine istih dobivate novi level, više HP-a i jedan bod koji možete iskoristiti na unapređivanje ili otključavanje jedne od pet vještina karakterističnih za vašu klasu. Tu su i pasivne sposobnosti koje otključavate pronalaženjem novih Facebook prijatelja, iako većina nije previše korisna. Malo me razočarala činjenica da ne možete utjecati na razvojni put svojih šest suboraca, iako i oni napreduju kroz levele zajedno s vama. No, to je nešto preko čega mogu preći.

South Park: The Stick of Truth screenshots

S druge strane, potpuno neoprostiva odluka jest ubacivanje krajnje limitirajućeg level capa koji je postavljen na 15-tom levelu. Za donekle temeljit prolazak kroz igru trebat će vam malo više od dvadesetak sati, a maksimalnih 10,000 iskustvenih poena skupit ćete nakon već 12. Drugim riječima, ako ne planirate samo proletjeti kroz glavnu priču, gotovo polovicu igre ćete provesti bez mogućnosti napredovanja, što je naprosto suludo.

Obsidianovi prijašnji projekti i velika “Downloadable Content” opcija u glavnom izborniku me dovode do samo jednog zaključka…

The Stick of Truth nije Fallout: New Vegas i nema stotine sati sadržaja, kao ni dovoljno dubine da omogući izradu radikalno drugačijih karakternih arhetipova. Samim time ovakvo rigorozno ograničenje nema smisla jer ne prisiljava igrače na vaganje svih potencijalnih nadogradnji na svakom novom levelu. Ne, jedino što radi jest iritira. I iako mi ne bi bio problem ovu odluku pripisati ljudskoj gluposti, Obsidianovi prijašnji projekti i velika “Downloadable Content” opcija u glavnom izborniku me dovode do samo jednog zaključka. Naravno, developeri očigledno planiraju (ne)pošteno naplatiti podizanje capa u budućnosti, što je odluka koja mi se nikako ne sviđa, a vjerujem da u tom stavu nisam sam.

South Park: The Stick of Truth screenshots

Kada sam se već uhvatio negativnih strana igre, zasmetali su mi i neki zbunjujući tutoriali koji su određene mehanike poput magija demonstrirali na drugačiji način nego se one zaista koriste tijekom igre. Također, iako u načelu dobra ideja, korištenje suboraca za rješavanje zagonetki nije dovoljno dobro razrađeno. To znači da se rijetke situacije u kojima zaista dobijete priliku za naređivanje svojim prijateljima izvan bitke svode na pritisak jedne tipke. To je ne samo šteta, već i veliki korak nazad u odnosu na Paper Mario igre koje su nesumnjivi uzor The Stick of Truthu.

Da se vratimo na pozitivnu notu, ovaj naslov izgleda i zvuči kao još jedan dugometražni South Park film te bi ga netko neupućen lako mogao zamijeniti za epizodu animirane serije u situacijama kada HUD nije vidljiv. Posebne pohvale idu krasno montiranim animiranim sekvencama koje nekim čudom nisu predrenderirane i vrte se u engineu igre.

Glasovna gluma je također na razini, što nije neočekivano s obzirom da su većinu dijaloga, monologa i pjesama odradili upravo Parker i Stone. Iako ne previše tehnički zahtjevan i manjeg opsega nego većina RPG-ova, The Stick of Truth je ipak iznenađujuće optimiziran za igru koja je tek izašla iz ruku Obsidiana, inače zloglasnog po apsolutno skršenim vanilla buildovima.

South Park: The Stick of Truth nije savršena igra, pogotovo ako je promatramo u kontekstu ostalih RPG-ova ignorirajući licencu na kojoj je bazirana. No, nitko ne kupuje Smarta zbog velikog prtljažnog prostora idealnog za prevoženje žita i nitko ne bi trebao kupiti ovaj naslov zbog dubokog, kompleksnog i sadržajem ispunjenog RPG iskustva. Istina, The Stick of Truth se u RPG vodama snalazi daleko bolje nego Smart u polju kukuruza, no mjesta za napredak definitivno ima, a naivno živim i u nadi da će se Obsidian na koncu posuti pepelom radi suludog level capa.

No, zahvaljujući naporima kreatora ovog serijala, The Stick of Truth je briljantno napisana i urnebesno smiješna igra prepuna ekstremno karikiranih likova, apsurdnih zapleta i degutantnih sadržaja koji gotovo bez iznimke, iznova i iznova uspijevaju nasmijati i zabaviti. Također je i jedina igra koja vam pruža mogućnost da su upustite u potragu za Isusom, utječete na unutarnju politiku srednjovjekovnog kraljevstva, izvodite pobačaje, pristupite HIV testiranju, mrcvarite izvanzemaljce samostrelom te gledate kako po vašoj naredbi dlakavi muškarac u kožnom odijelu gura besmrtne fetuse u svoju stražnjicu.

Ako to nije idealna preporuka za svakog fana South Parka, ja zaista ne znam što jest.