Renomirani Hazelight Studios vratio se na scenu, predvođen strastvenim Josefom Faresom, tipom koji neumorno dokazuje da kauč-gaming nije mrtav. Nakon bijega iz zatvora i najluđe bračne terapije, sada nam je stigla njihova nova igra većeg budžeta, ambicioznije produkcije i još odvažnijih ideja koje obećavaju spektakularnu dinamiku. Iako je Split Fiction očekivano kooperativna igra, njezin je svijet sve samo ne predvidiv.

Priča Split Fictiona prati dvije mlade i neuspješne spisateljice, različitih osobnosti i još različitijih pogleda na svijet. Zoe je vedra i optimistična, što se odražava i u njenoj sklonosti pisanju fantazijskih priča punih čudesnih svjetova i stvorenja. S druge strane, Mio je povučena i racionalna pa njezina kreativnost teži znanstvenofantastičnim avanturama, gdje stroga pravila oblikuju tehnološku priču.

Sudbina se odlučila poigrati s njih dvije te ih je zarobila u vlastitim pričama, bez ikakve kontrole nad onim što ih čeka. Iako poznaju svjetove koje su stvorile, spisateljice shvaćaju da prepreke ne mogu svladati samostalno. Prisiljene su surađivati, jer samo zajedničkim snagama mogu pronaći izlaz iz fikcije koje su same kreirale.

Tematski igra ima zanimljivu podlogu, ali tempo i način otkrivanja za priču ključnih informacija nisu baš najsretnije izvedeni. Problem leži u tome što se dobar dio prve polovice igre odigrava bez pravog razumijevanja tko su zapravo Mio i Zoe, te koji su njihovi motivi i što ih istinski pokreće. Tome ne pomaže stalno prebacivanje između svjetova ni međusobno dobacivanje u trenucima kada bi razgovor trebao biti ozbiljniji.

Daleko od toga da će vas priča ovdje razočarati – ne bi trebala jer je pristojna. Samo, kad vidite što je ekipa izvela s drugim segmentima igre – priča doslovno pada u drugi plan.

Dvije priče, jedan kaos

Split Fiction zadržava prepoznatljiv kooperativni duh It Takes Two, ali ovaj put akcijsku letvicu podiže  još više. Donosi više manevriranja u zraku, skakanja po zidovima i stupovima, izbjegavanja prepreka, bježanja od protivnika… Već vas od samog početka igra baca u niz uzbudljivih sekvenci koje vam ne dopuštaju trenutak predaha.

Split Fiction zadržava prepoznatljiv kooperativni duh It Takes Two, ali ovaj put akcijsku letvicu podiže  još više.

Ono što ovu avanturu čini posebnom jest nevjerojatna raznolikost gameplaya. Premda je Split Fiction linearne strukture, s jasno definiranim početkom i krajem, nikad niste u situaciji da znate što vam slijedi. Svaka sekcija unutar nekog svijeta donosi potpuno novi pristup igranju i neprestano iznenađuje svježim mehanikama te promjenama perspektive.

U jednom trenutku hodate po površinama koje su inače nedostupne, koristeći gravitaciju u svoju korist kako biste otključali prolaz, dok vam je svijet doslovno okrenut naopačke. Već sljedeći trenutak nalazite se usred adrenalinske potjere gdje vam je policija za petama, a vi manevrirate motociklom kroz uske puteljke između nebodera, neprestano pucajući i izbjegavajući zamke. Istovremeno vaš suigrač očajnički pokušava dovršiti autentifikaciju prije isteka vremena, jer bi i najmanje kašnjenje moglo značiti kraj za oboje.

Igra stalno servira nešto neočekivano i nikad ne znate što vam slijedi.

Ako vam ovo zvuči uzbudljivo, to vam je tek mali djelić raznolike avanture pune iznenađenja. Igra stalno uvodi nešto neočekivano bilo kroz okruženje, pravila igranja ili inovativne zagonetke.

Dio tih iznenađenja dolazi kroz usputne i opcionalne aktivnosti. U svakom poglavlju možete naići na portale koji će vas odvesti u sporedni svijet suprotnog žanra. Svaki od njih donosi drugačija pravila igranja, pružajući kaotično zabavan gameplay i jedinstveni vizualni stil. Uz to, takvi sporedni svjetovi povremeno nadopunjuju pozadinsku priču glavnih likova pa ih ne treba izbjegavati ako želite čuti priču u cijelosti.

Nažalost, nedostaje im jedino natjecateljskih elemenata. Za razliku od It Takes Two gdje su mini igre poput tenkića, povlačenja užeta ili curlinga nudile zabavnu razbibrigu, ovdje su dodatne aktivnosti bez prostora za prijateljsko nadmetanje, što je malo promašena prilika.

Dvostruki bijeg

Važno je naglasiti da za Split Fiction ponovno morate nekoga povući za rukav, bilo da je član obitelji, prijatelj ili netko treći. Sami ne možete igrati, a matchmakinga nema. I još je važnije reći da je Split Fiction motorički zahtjevnija igra nego drugi Hazelightovi naslovi. It Takes Two imao je savršen balans izazovnosti, gdje je dizajn bio dovoljno pristupačan da su i potpuni početnici mogli brzo savladati osnove igranja. Split Fiction vas ovog puta neće toliko voditi za ruku.

Split Fiction je motorički zahtjevnija igra nego drugi Hazelightovi naslovi, što treba imati na umu pri odabiru drugog igrača.

Borbe su ovdje zahtjevnije, neprijatelja je više, platformerske sekvence su intenzivnije, a zagonetke traže veću preciznost i suradnju. To će posebno osjetiti oni koji nisu navikli na brze reakcije i koordinaciju.

Ipak, igra je taman toliko poštena da se može prijeći bez većih poteškoća ako imate osnovno iskustvo kontroliranja 3D igara ili, možda još bitnije, ako ste dovoljno uporni. Split Fiction vas neće previše kažnjavati jer nudi česte kontrolne točke i sprječava gubitak napretka čak i kada stvari ne idu po planu. Nema frustracije čak ni tijekom boss bitki – ako oboje padnete, nećete se vraćati na sam početak borbe već samo nekoliko sekundi unatrag.

Split Fiction vas neće previše kažnjavati jer nudi česte kontrolne točke i sprječava gubitak napretka

Kad su u pitanju glavni bossovi, tijekom 16 satnog igranja susrest ćete ih tek nekolicinu. Možda ih nema u tolikom broju kao u It Takes Two, ali svaki od njih donosi jedinstven izazov. Bez da otkrivam previše detalja, neki su daleko upečatljiviji od drugih, a određene borbe toliko su kreativno osmišljene i intenzivne da ih mogu svrstati među najnezaboravnijim iskustvima s kojim sam se do sada susreo u igrama.

Zaslonski mozaik

Osim raznovrsnog gameplaya, vrijedi pohvaliti i vizualnu prezentaciju. Svaka je mapa impresivno osmišljena, s jasnim razlikama između regija, toliko uvjerljivo izvedena da ju se može usporediti s kultnim svjetovima iz drugih medija.

Kad se nalazite unutar futurističke priče koju je Mio kreirala, očekujte visokotehnološke pejzaže nalik Cyberpunk 2077 ili Blade Runneru, gdje neonska svjetla obasjavaju kišne ulice, a golemi hologrami ističu se nad neboderima. U drugoj krajnosti, možeš se naći u gigantskoj industrijskoj tvornici, ispunjenoj mehaničkim rukama i čeličnim hodnicima, što priziva vizualnu estetiku Metroid Dreada. S druge strane, priče koje je Zoe odvode vas u svjetove čarolije i mističnih bića, s kraljevstvima koja podsjećaju na Harryja Pottera, Gospodara prstenova i Kronike iz Narnije.

Za PC verziju koju sam igrao mogu potvrditi da su tehnička stabilnost i optimizacija na visokoj razini Povremeni pad frameratea osjeti se samo u područjima s gustim raslinjem, ali ne utječe značajno na igranje. Na početku igre potrebno je pričekati nekoliko minuta za kompiliranje shadera, no nakon toga igra teče glatko bez većih trzanja. Tijekom igranja nisam naišao na značajne bugove, a igra mi se srušila samo jednom.

Što se tiče načina kooperativnog igranja, možete igrati lokalno u dvoje na istom ekranu ili koristiti Friend Pass, koji omogućuje da se suigrač besplatno pridruži putem interneta. Novost u ovom konceptu je cross-play, što znači da pozivnicu za igranje možete poslati bilo kome na bilo kojoj platformi. Jedino za to oboje morate imati korisnički račun kod Electronic Artsa, ali za takvu pogodnost ne bismo trebali kukati oko toga.

Mogao bih još dugo pisati o svim detaljima koji ovu igru čine jedinstvenom, ali radije ću vam ostaviti priliku da ih sami otkrijete. Za razliku ostalih igara sličnog žanra, u Split Fiction jednostavno ne znate što vas sljedeće očekuje, iz samog razloga što neprestano skače iz jednog žanra u drugi, iz druge teme na treću… Obiluje kreativnim idejama, a svaki segment traje taman toliko da ga savladate, ali nikad toliko da dosadi. Najveća snaga igre leži u timskoj suradnji, gdje svaki igrač ima svoj put i zadatke, no u konačnici ovisi o partneru kako bi napredovao.

Priča Split Fictiona možda nije nešto što vas vuče prema naprijed, ali ima dovoljnu težinu i značenje da opravda avanturu kroz koju se prolazi. Unatoč svim klišejima i predvidljivim trenucima, Split Fiction uspijeva ispričati zanimljivu alegoriju o sukobu kreativnosti i korporativne pohlepe, postavljajući intrigantno pitanje: što se događa kada umjetnost prestane biti osobna i postane još jedan proizvod za masovnu potrošnju? Srećom, za Split Fiction nema takve opasnosti – ova igra je živa definicija interaktivne umjetnosti koja nosi autorski pečat zapakiran u vrlo zabavan proizvod. I neka je za masovnu potrošnju – svi bi ovo trebali zaigrati da vide koliko co-op igre mogu biti zanimljive pokraj već ustaljenih ideja surađivanja u extraction pucačinama i survival naslovima.