Kako promijeniti formulu žanra i privući novu publiku? Istog žanra koji se nalazi pod monopolističkim masnim prstima brkatog vodoinstalatera? Žanra u kojem Nintendo zarađuje fine, fine novce. Žanra koji trenutno može stati u dvije riječi: Mario Kart.

Ipak, Sumo Digital se odlučio kockati u žanru arkadnih utrka kladeći se na jednu novost. Kao što je moguće pročitati iz samog naziva Team Sonic Racing, u pitanju je timska komponenta utrkivanja. Glavni fokus prebačen je s tipičnog „zauzmi prvu poziciju“ na kooperativno utrkivanje tročlanih timova. Na kraju svake utrke zbrajaju se bodovi članova tima prema ostvarenoj poziciji, a ekipa s najviše bodova je pobjednik. I dalje je važno biti prvi, no to će vam malo koristiti ako niste pomogli svojim suvozačima da se i oni približe vrhu.

Koncept timskog utrkivanja je prilično pametno osmišljen te napokon donosi dašak kooperativne akcije u svijet utrka. Primjera radi, najbrži od trojca iz tima ostavlja za sobom žutu traku koja ubrzava njegove suvozače. Jednom kada ga kolega prestigne, on preuzima postavljanje trake i tako se to nastavlja do kraja utrke. Ovo naizgled zvuči prilično jednostavno, no unosi veliku dozu taktiziranja i dogovaranja.

Koncept timskog utrkivanja je prilično pametno osmišljen te napokon donosi dašak kooperativne akcije u svijet utrka.

Hoće li najbrži član tima ostavljati prilično ravnu liniju za svoje suvozače da isti mogu što bolje napredovati? Ako hoće, mora biti svjestan da time smanjuje sebi manevarski prostor za protivničke napade te ima predvidivu putanju kretanja. Ako pak ne razmišlja o svojim suvozačima te vozi agresivno uz nepravilne linije, njegove kolege neće ostvariti kompletnu prednost u odnosu na konkurenciju te će i on sam na kraju biti lošije plasiran.

Ovo je samo jedna komponenta timske utrke, a postoje i drugi segmenti koji produbljuju natjecanje. Ako je vaš kolega pogođen projektilom te je zbog toga usporio, prolaskom pokraj njega ponovno ćete mu dati brzinu. Ako prilikom vožnje skupite specijalni predmet, možete ga iskoristiti ili proslijediti jednom od kolega. Ovo je hvale vrijedan potez jer projektil kojeg dobijete kao prvoplasirani nema apsolutno nikakvog smisla, no vašem kolegi može dobro doći u probijanju prema naprijed.

Kad smo već kod specijalnih predmeta, moram priznati da sam ostao razočaran ponudom. Svi oni spadaju u već prokušanu recepturu projektila, zamki te ubrzavanja koje smo vidjeli u svakom karting naslovu ikad. Nema novih predmeta koji će vas nasmijati ili donijeti neočekivani obrat.

Specijalni predmeti spadaju u već prokušanu recepturu te u principu ne donose ništa novo.

Osim što slanjem predmeta pomažemo kolegama, ovom akcijom usput i punimo naš timski Ultimate mjerač. Kad je taj mjerač ispunjen do vrha, on daje instantno ubrzavanje svim članovima tima, a u slučaju udaranja protivničkih vozača, donosi i duže trajanje ovog efekta.

Upravo je zbog toga potrebna kvalitetna timska uigranost u svim segmentima – u online utrkama svaka neiskorištena prednost se prilično lako kažnjava. Možda i najveći problem čitavog kooperativnog utrkivanja je potreba za dva prijatelja koja imaju TeamSonic Racing. Da, moguće je naći i slučajne suvozače, no zbog manjka komunikacije te nepoznavanja, vaše slabosti će biti vrlo lako iskorištene od stalne, uigrane ekipe.

Moguće je naći slučajne suvozače, no uigrane ekipe u ovoj igri imaju izrazitu prednost.

A da ne spominjem apsurd zaključavanja tima na tri vozača. Zamislite da imate samo jednog prijatelja s igrom. Ili još gore, tri prijatelja! Kako se dogovoriti tko ide u tim, a tko će ostati izvan sljedeće utrke. Zbog toga mi nije jasno kako nisu mogli omogućiti tipove utrka za dvočlane i četveročlane timove barem, kao što imamo recimo u Rocket Leagueu?

Srećom, TSR na ostalim online segmentima ne zaostaje, pa imamo standardne rangirane i casual utrke, lobije za prijatelje i ostale očekivane opcije. Moguće je čak voziti i obične utrke bez timske komponente, no osobno sam najmanje uživao u navedenim vožnjama. Em su staze prilagođene za timske utrke, em dobar dio opcija gubi smisao bez suvozača.

Kroz sve navedene staze jurite s jednim od 15 dostupnih likova. Svi su likovi iz Sonic franšize, što je malo razočaranje u odnosu na Sonic & All-Stars Racing naslove. Dijeli ih se na tri vrste: brzi vozači imaju bolje izglede protiv nadolazećih projektila, tehničari ne usporavaju po travi i šljunku, a snažni vozači mogu razbiti određene predmete bez usporavanja.

Svakom vozaču moguće je prilagoditi vozilo. Ne pričamo samo o vizualnom izgledu, iako je i to moguće, nego i raznim poboljšanjima performansi kupovinom novih dijelova. Svi dijelovi su unikatni za svakog vozača, što bi bilo zanimljivo da se ne sakrivaju iza Mod Podsa.

Svakom vozaču moguće je prilagoditi vozilo, i to ne samo u vizualnom pogledu.

Iste je moguće kupovati virtualnom valutom koju zarađujemo utrkivanjem, a zauzvrat nam donose jedno random novo poboljšanje, naljepnicu/boju za kart bolid ili specijalne kartice. Prilično je iritantno što zarađenim bodovima  ne možete kupiti dijelove koje želite za svoje bolide, nego se morate nadati božici Fortuni da će vam u sljedećem otvaranju Mod Podsa donijeti potrebno poboljšanje. I to još za lika kojeg želite!

Sređena vozila možete vozili online, u lokalnim utrkama, ali i u Adventure modu. Zadnji je svojevrstan Story mod koji bi bio odličan da nema dvije velike mane, a to su scene između vožnji i AI vaših suvozača. Srećom, prvi dio možete vrlo lako zanemariti jer scene između je moguće prekinuti. I ozbiljno, napravite to – ne dopuštajte da vaš um pati zbog užasne glasovne glume i priče o kojoj ne želim ni počinjati. Da, loša je, i ne, nećete ništa propustiti ako ju preskočite.

Problem nastaje s AI suvozačima, pogotovo na težim razinama. Nekada se ponašaju prilično moronski te zbog svojih loših pozicija su me znali spriječiti u pobijedi, bez obzira koliko sam im pomagao. Ostatak moda čak je i prilično zabavan, budući da za vrijeme svake utrke treba ostvariti određenje ciljeve za veći broj zvjezdica. A osim standardnih utrka, tu su i drift izazovi pri čemu se se nagrađuje preciznost i trajanje drifta, uništavanja Eggpawnsa te vožnje u kojima je potrebno skupiti određeni broj kovanica. Sve u svemu, prilično zabavan mod kojeg povremeno zna uništiti AI.

Sve utrke odvijaju se po dobro osmišljenim i zabavnim stazama. Njih je ukupno 21, a sadrže broje tajne prolaze te alternativne rute. Vizualno to ne izgleda posebno inovativno, no ne izgleda ni loše. Vesele boje daju šarm, no vidljiva je nemaštovitost u samom dizajnu te nekoj raznovrsnosti. Što se tiče tehničke pozadine, igra se ne izvodi u stabilnih 60 sličica na sekundi, što je pogotovo osjetno kod lokalnog kooperativnog igranja. Također, često ćete primijetiti pad performansi pri aktiviranju timskog ubrzanja, što nakon određenog vremena zna ići na živce.

Unatoč nekolicini stvari koje će vam piti mozak na jako sitnu slamku, Team Sonic Racing je i dalje dovoljno inovativan da možete zažmiriti na lošu priču ili izbor random stvari. Jedini pravi problem bit će vam pronalazak prijatelja za kooperativno igranje. Ne jednog, ne tri, točno dva prijatelja! Srećom, za solo igranje tu je uvijek i zabavni Adventure mode s raznim zadatcima i vrstama utrka. Ukratko, ali se igrate na bilo čemu izvan Nintendovog ekosustava, znajte da bolje alternative Mario Kartu od Team Sonic Racinga zapravo nemate.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

 

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.