Srpski studio Demagog zaslužan je za jedan od zanimljivijih naslova za koji skoro pa sigurno niste čuli. 2021. godine ste na tada aktualnim konzolama i PC-ju mogli isprobati naslov Golf Glub: Nostalgia, u kojemu se na postapokaliptičnoj Zemlji igrao golf. Premisa je bila sljedeća. Naime, nakon velike ekološke katastrofe koja je u potpunosti razorila planet, šačica bogatih ljudi emigrirala je na Mars i tamo osnovala novu civilizaciju. Ipak, iz nostalgičnih pobuda neki od stanovnika bi s vremena na vrijeme, noseći zaštitna odijela, ponovno posjetili Zemlju kako bi se prisjetili starih vremena i za razonodu odigrali nekoliko partija golfa.
Iako Golf Glub: Nostalgia gameplayem nije bio spektakularan (prvobitno je bio izrađen za mobilne platforme), naslov je koristio jednu od originalnijih metoda pripovijedanja. Dok ste igrali golf, u pozadini ste čitavo vrijeme slušali radijsku postaju Radio Mars Nostalgia. Na njoj se pak “vrtila” kombinacija vijesti, intervjua, talk showova i originalne “nostalgične” glazbene pozadine koja je obuhvaćala niz različitih žanrova prisutnih u današnjoj, suvremenoj kulturi. Tim ste putem mogli saznati glavninu informaciju o svijetu u kojem se nalazite, saznati kako stanovnici Marsa tuguju za “boljim” vremenima, a zahvaljujući kvaliteti i suptilnosti pisanja, igra je poslužila i kao uvjerljiva kritika nedostataka i mogućih opasnosti suvremene civilizacije.
Iako je The Cub u pogledu priče svojevrsni nastavak Golf Cluba te vas ponovno vraća na radioaktivnu Zemlju, Demagog se ovaj put odlučio na nešto klasičniji gameplay, i to s podosta dobrim uspjehom.
Početna cijena | Recenzirana verzija | Recenzentski primjerak |
15€ | PC | Ustupio izdavač |
Sličnosti u vizualnom stilu nagnale su mnoge igrače da nakon odigrane demo verzije usporede The Cub s naslovima poput Limba i Insidea. Sličnost s tim igrama uvelike staje na pitanju vizualne prezentacije. The Cub je tako prvenstveno platformer, i to podosta brz i staromodan, a ne mozgalica s elementima platforminga. Isto tako, za razliku Limba ili Insidea, The Cub ima jasnu glavnu priču, prilično dječju u naravi, koja govori o pokušajima bijega djeteta-mutanta (rođenog na radioaktivnoj Zemlji) od “zlih” Marsovaca koji ga pokušavaju zatočiti radi eksperimentiranja.
Gameplay se u The Cubu tako prvenstveno sastoji od kombinacija sekvenci u kojima pokušavate prolaziti kroz nepristupačan okoliš i sekvenci u kojima se skrivate ili bježite od progonitelja. Da bi stvari pritom bile nešto dinamičnije i da biste se bolje informirali o minulim događajima, usput skupljate i različite isječke novina, dokumente sa zapisima umrlih stanovnika, gledate TV serije i filmove itd.
S obzirom na brzi tempo, The Cub iziskuje precizne i responzivne kontrole, kakvima one, velikim dijelom i jesu, na svu sreću. Navigiranje terenom tako je intuitivno i jednostavno, čak i u stresnim situacijama. Kretanje i interakcija s okolinom sastoje se, izuzev nekoliko kraćih sekvenci, od svega nekolicine radnji, kao što su skakanje, njihanje i guranje / povlačenja predmeta, no promjene u okruženjima dovoljne su da izazovnost ostane na potrebnoj razini. Iako mehanike velikim dijelom ostaju iste tijekom cijele igre, doživljaj igranja se podosta mijenja ovisno o tome skačete li po vrhovima zgrada razrušenog grada Alphavillea ili krošnjama okolne šume.
Nekoliko je mušica prisutno u pogledu kontrola, no one nisu suviše značajne da bi znatno utjecale na iskustvo igranje. Znalo mi se dogoditi da se prilikom skoka lik ne uhvati za rub plohe u situacijama kada sam bio sto posto siguran da će to učiniti, a nije samo zato jer je prije skoka klizao na kosini, što je radnja koja iz nekog razloga mijenja ponašanje prilikom skoka. U velikoj većini slučajeva kontrole ipak neće biti nešto što ćete moći okriviti za neuspjeh; što je ionako glavni preduvjet za kvalitetni platformer.
Usprkos dinamičnom gameplayu, Radio Mars Nostalgia ponovno se javlja u The Cubu te i dalje predstavlja, rekao bih, uvjerljivo najzanimljiviji i najkvalitetniji dio ovoga naslova. Glasovna gluma na radiju odlična je za studio koji je regionalan, razgovori i intervjui humoristični su i dramatični ovisno o potrebi, a glazbena pozadina ponovno je izuzetno kvalitetna. Stoga je itekako pozitivna stvar da dinamičniji i izazovniji gameplay The Cuba i dalje ostavlja dovoljno prostora da se istovremeno koncentrirate i na ono što slušate. Budući da se njegovo igranje uvelike temelji na metodi pokušaja i pogreške, činjenica je da ćete u The Cubu vjerojatno često umirati. No, zahvaljujući radijskoj reprodukciji koja ne staje nakon umiranja i čestim checkpointovima taj pristup metodici igranja ne predstavlja nikakav minus.
Spomenuto je da je za razliku od svog prethodnika The Cub posegnuo za eksplicitnijom pričom. No, s obzirom na kvalitetu pisanja sadržaja za Radio Mars Nostalgiu, rekao bih da u njezinoj provedbi nedostaje elemenata koji bi je uzdignuli od prosjeka. Iako jednostavnost glavne priče sama po sebi ne predstavlja problem, u cjelini joj nedostaje šarma koji bi toj jednostavnosti pridodali dimenziju pamtljivosti. U tom pogledu, priča The Cuba je priča nekog zaboravljivog crtanog filma.
Pojednostavljivanje materijala kojemu nedostaje šarma prisutno je i kod narativnih elemenata na koje nailazite tijekom putovanja (novine, knjige, serije, filmovi itd.). Iako oni često referenciraju problematične elemente suvremene kulture i popularna djela koja se tim problemima bave (uglavnom ozbiljna, kanonska, poput Marxa, Godarda, Melvillea…) sam je njihov sadržaj uvelike banaliziran te se u parodiziranju gubi kritička oštrica prisutna u, npr. sadržaju postaje Radio Mars Nostalgia.
Iako su proizvođači sugerirali kako se The Cub može odigrati u 5-6 sati, to se u praksi baš i nije pokazalo takvim. Moj je prolazak tako trajao svega tri sata – bez da sam neki stručnjak za platformere. S obzirom na to da vam nakon inicijalnog prelaska ostaje tek mogućnost skupiti preostale trofeje i achievemente (koji su, usput rečeno, gotovo banalno jednostavni za skupljanje), doista ne vidim neku potrebu za ponovnim igranjem The Cuba. Stoga, iako se radi o podosta kvalitetnom naslovu, svakako preporučujem da prije kupnje obratite pozornost na cijenu te na eventualnu dostupnost na pretplatama.
Bojko
17.01.2024 - 17:43Vidi se uloženi trud i ljubav prema projektu. Zaigrati će se.
MAJSTOR RINGO
17.01.2024 - 17:50Kratkotrajnost minus?
Mislim da to ne bih stavio kao minus. Prvo za prelazak je potrebno 3h, koliko je trebalo recenzentu, developer je rekao 5 do 6h, ok, zavisno od stila i vestine neka bude 3 do 4h. Otprilike.
E sada zasto ne treba da kratkotrajnost bude minus? Pa cena brate, 15€. Je i vise nego povoljna. Neke slicne platformerske igre sa slicnim trajanjem, budzetom su cak i duplo skuplje.
Ovo se uzima i daje se podrska nasem demagog studiju!
RPGamer
@MAJSTOR RINGO, 17.01.2024 - 18:09S obzirom na trajnost i tip igre – skupo kao vrag.
Darcoolio
@RPGamer, 17.01.2024 - 18:1615€ je skupo?
OK.
RPGamer
@Darcoolio, 17.01.2024 - 20:10Za ovakvu igru – da. Za 12 eura odigrao sam Wigmund-a, a na Steamu možeš naći još mnoštvo kvalitetnijih i boljih igara za manju cijenu.
MAJSTOR RINGO
17.01.2024 - 18:12Ovo skupo kao djavo? Pa druze vec dzabe da je dele, ne znam jel postoji neka nova igra jetinija od ovoga.
Bojko
@MAJSTOR RINGO, 17.01.2024 - 22:49Bagatela.
Aldin219
17.01.2024 - 19:15Znaci igra je 8/10 da ima vise sadrzaja? Obzirom da je srpski dev uzeo bih svakako, ali ok mi je 15€. Platim toliko za kino kartu.