Serijal Telltaleovih The Walking Dead igara traje već duže od šest godina. Time je nadmašio čak i Mass Effect trilogiju koja je također bila dizajnirana da se igračeve odluke iz prethodne igre mogu prenositi u sljedeću. Međutim, tek će se mali dio fanova TWD serijala složiti da takvo što u slučaju Telltaleovih igara više ima smisla. Možda su nam tu foru mogli prodati u drugoj sezoni, no kad su u trećoj sezoni krenuli sa sasvim novom „poslije x godina“ radnjom i uveli potpuno novog lika, postalo je jasno da u Telltaleu nemaju kraj priče nego ju izmišljaju iz sezone u sezonu. Ne kažem da je to nužno loša stvar, ali kako priča ide dalje, to su odluke iz prijašnjih sezona sve manje važne. Vidi se to i na uvodu četvrte sezone, u kojemu možete rekapitulirati dosadašnje odabire, a gdje su druga i treća sezona svedene na svega tri „tko živ – tko mrtav“ odluke.

No, četvrta je sezona ujedno i zadnja, a Telltale nam obećava „puni krug“ u cjelokupnoj priči. Naime, The Walking Dead avanturu počeli smo u ulozi Leeja koji se brinuo za malu Clementine, a sad je ta Clementine odrasla i brine se za malog Alvina Juniora. Prvo poglavlje u završnici te priče ne donosi ništa što u svijetu TWD-a niste već vidjeli. Clem i AJ pronalaze još jednu grupicu preživjelih, grupa ima svoj „prljavi veš“ i probleme u koje se igrač mora uplesti, htio on to ili ne, jer eto – Clem i AJ su gladni.

Dakle, ne očekujte od ove završnice da bude osobito originalna ili svježa. Njezina drama je čista klasika TWD-a, puna stereotipa poput toga da su stranci sumnjivi i opasni, ili da zajednica koja ništa ne proizvodi kad-tad ostane bez resursa u svojoj okolini. Sve su to već obrađene teme. No, to je samo kontekst ove priče. Ono što Telltale pokušava ispričati jest priča o odgajanju (tuđeg djeteta), procesu koji je inače težak, a posebno izazovan u svijetu gdje su pravila za preživljavanje iznimno brutalna. Premisa je ta da Clementine otkriva kako njezine riječi lako mogu biti krivo protumačene. Odnosno, i dobra namjera može stvoriti monstruma ako je okolina sama po sebi monstruozna.

Problematika nove sezone nije originalna, ali se može reći da Telltale s pričom pokušava odmaknuti od centralne TWD teme – preživljavanja.

Interesantna je to materija za razmišljanje, jedna koja je u TWD seriji/stripu već obrađena likom Carla Grimesa. Ipak, u Telltaleovoj izvedbi ona mi djeluje prijesno, vjerojatno zbog toga što je AJ lik kojega tek upoznajemo. Clementine njega poznaje već nekoliko godina, ali isto ne vrijedi i za igrača. Ja ne znam kroz što su sve on i Clementine sve prošli do četvrte sezone, a igra se na to referira vrlo malo. Lik je cijelu treću sezonu bio odsutan i sad je centralna persona oko koje se sve vrti. Njegova ponašanja u prvoj epizodi zadnje sezone često mi nisu imala smisla, i dok sam si za većinu njih smišljao neke teorije, tipa nikad nije bio u grupi ljudi i sl., vrhunac nelogičnosti došao je na kraju epizode (koja uvijek završi istim ishodom).

Neću vam upropastiti priču u ovom tekstu, ali ću reći da je završni prizor pun nelogičnosti. Hrpa ljudi stoji na jednom mjestu i nitko ne reagira na nešto dok se to nešto ne dogodi. Tu u vodu padaju svi hvale vrijedni Telltaleovi pokušaji da se uhvate problematike odgajanja jer ispada da je lik AJ-a ipak nezavisan dio priče. Da, on će zapamtiti to što ste mu rekli, ali koja je poanta toga ako je svejedno što zapamti kad će to na kraju interpretirati na svoj način? Poštujem namjeru da se time dokaže određena poanta, ali ako se od mene traži da od šoka zažmirim na propuste u priči – to ne prihvaćam.

Alvin Junior stalno vas sluša kada mu nešto govorite. No, Alvin Junior isto tako nikad ne sluša što mu govorite.

Možda sam na ovo već trebao oguglati jer TWD: The Final Season nije prva Telltaleova igra s tim problemom. Ipak, moram priznati da se ekipa uspjela maknuti s mrtve točke po pitanju inovacija na nekim drugim poljima. Prvenstveno mislim na borbu sa zombijima koja sada „nije skriptirana“. To znači da se s Clementine možete kretati, odvlačiti zombije na poziciju gdje ćete ih eliminirati i sl. Drugim riječima, borba nije animacija i sada možete umrijeti ako se krivo postavite, a ne samo ako fulate tipku u QTE sekvencama.

Dinamična borba definitivno je napredak koji unosi malo napetosti i straha u tamanjenju zombija. Naravno da igra i dalje ima QTE sekvence u nekim dijelovima, ali to nije loše jer se scena onda može prikazati iz više perspektiva. Ostatak gameplayja je isti kao i 2012. godine kada se pojavila prva sezona TWD-a, što ne bi trebalo biti preveliko iznenađenje ako pratite rad Telltale Gamesa.

Dinamična borba definitivno je napredak koji unosi malo napetosti i straha u tamanjenju zombija.

Još jedna stvar koja je promijenjena jest vizualna strana igre. Grafika je u većini elemenata poprimila stripovski stil. Ako je prva sezona izgledala kao TWD crtić, zadnja izgleda kao strip, i to dosta autentično vizualnom stilu kakav se može pronaći u TWD stripovima od kojih je cijela franšiza i nastala. Promjena me se osobno nije dojmila, ali prepoznajem namjeru iza nje pa ju ne želim diskreditirati. Zapravo mi se najviše sviđa što je Telltale napokon poradio na facijalnim animacijama likova. Sada to konačno izgleda prihvatljivo. Ne kažem da izgleda sjajno, ali naspram prijašnjih „Drvena Marija izdanja“, četvrta sezona napokon ima prirodniju prezentaciju po tom pitanju, a time i širi raspon emotivnih reakcija za likove.

Telltale je zadnju sezonu The Walking Deada obećao završiti unutar iduća četiri mjeseca, što se u zadnjih šest godina još nikad nije dogodilo. Dakako, datumi izlaska preostalih epizoda mogu se još promijeniti, ali prvotni plan pokazuje nam da ne planiraju još dugo udarati već umornog „magarca“. Uostalom, bit će ovo jedina sezona s četiri epizode. Nadam se da to nije znak da im je ponestalo ideja i motivacije, odnosno da se žure s dovršavanjem igre kako bi se što prije prebacili na neke druge projekte. To nikako ne bi bila dobra stvar, ali opet – nije kao da je sada sve idealno.

Datumi izlazaka svih epizoda četvrte sezone TWD-a

Još uvijek nam ostaje vidjeti kako će se Clementinina priča zaokružiti. Tko zna, možda nekim čudom dosegne dramske visine kakve Telltale nije uspio ponoviti nakon prve sezone. Za sada ne izgleda tako, a gameplay je takav kakav jest – s time su se i najtvrdokorniji fanovi Telltaleovih igara već pomirili. On se u ostatku sezone neće mijenjati tako da igri već sada možemo dati početnu ocjenu. Onu konačnu po potrebi ćemo ažurirati kad sezona završi, te ćemo u dodatku recenziji priložiti i konačan dojam o završetku ove sage.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC.