Proveo sam više od stotinu sati u V Risingu i iskreno rečeno mogao sam ovu recenziju napisati već pet puta u zadnjih mjesec dana. Odgađao sam to, pomalo sebično, u bojazni da se igri više neću vratiti nakon što napišem ono što imam reći o njoj. Uvjeravao sam se kako nisam spreman, da nemam sve potrebne dojmove za poštenu recenziju. A ustvari sam samo tražio razlog da igranje V Risinga nastavim tretirati kao obavezu, tj. kao nešto što moram raditi za posao.

Zaveli su me ovi izometrijski vampiri, moram priznati, više nego ijedna druga igra ove godine. Možda se malo sramim toga jer obično ne volim puno vremena trošiti na igre koje nemaju interesantnu priču. A V Rising po pitanju naracije trudi se tek minimalno dostaviti neki zaplet. Ukratko, budite se kao vampir koji od nule želi doći do statusa najveće sile u zemlji, a u tu svrhu mora izvršiti dominaciju nad raznim herojima, kreaturama i vođama tog svijeta.

Možda u cijeloj igri ima neki komad teksta koji objašnjava zašto se moj vampir bori protiv Drakule koji je isto tako vampir, ali ja o tome iskreno rečeno nisam mario. Jednostavno sam prihvatio V Rising kao pričom siromašnu igru u kojoj nema dijaloga, cutscena niti klasičnih događaja u smislu neke radnje. Postoji samo svijet s likovima koji pucaju svoje fraze i koje trebate zatući kako biste otključali nove moći i postali snažniji. Najzanimljiviji dio priče je poveznica sa serijalom Castlevania, iako ni to u pogledu priče ne donosi neki bogat sadržaj.

Najzanimljiviji dio priče je poveznica sa serijalom Castlevania, iako ni to u pogledu priče ne donosi neki bogat sadržaj.

Srećom po ovu igru, gameplay je taman toliko zarazan da manjak smislene priče nije smetnja niti odbojna stvar. Struktura V Risinga je takva da uvijek imate jasan cilj koji vas tjera prema dalje. Doslovno idete po rang ljestvici s 50-ak boss protivnika i križate ih s liste. To sad zvuči jednostavno, ali nije baš tako jer su ti protivnici dosta raznovrsni i traže da se maksimalno pripremite za njih kroz razradu taktike, odabir najbolje opreme i sl.

V Rising po tome malo podsjeća na From Software igre, ali je super stvar što ovdje boss bitke nisu uvijek režirane. Dobar dio boss protivnika putuje mapom, tj. po svijetu, i borbe mogu biti značajno drugačije ovisno o tome gdje ih zateknete, ili bolje rečeno – gdje ih zaskočite. Zna se ponekad dogoditi da se dva zaraćena protivnika susretnu i međusobno potuku dok vi sa strane čekate pravu priliku da ih obojicu dokrajčite. Ili se zna dogoditi da vam usred napete bitke s jednim bossom odnekud dođe drugi pa vam poremeti plan i prisili vas na povlačenje. Nije svejedno u koje se doba borite jer vaš vampir ne može dugo izdržati na suncu tijekom dana, a nedostatak hlada može vam biti koban.

Nije svejedno u koje se doba borite jer vaš vampir ne može dugo izdržati na suncu tijekom dana.

V Rising je u svojim obračunima zabavan bez obzira igrate li ga samostalno ili u društvu s drugim igračima. Kooperativno igranje otvara dodatnu dozu taktiziranja (npr. odvlačenje pozornosti neprijatelju) i može donekle olakšati stvari jer vas ima tko oživiti ako padnete. Sama akcija može biti vrlo izazovna, ali vi si sami određujete težinu. Borba ne traži brze reflekse nego je u većini slučajeva najbitnije kako se postavljate na terenu i koliko ste agilni u kretanju.

Slično je to MOBA igrama (ipak je developer prethodno radio igru tog žanra), s time da je lepeza dostupnih napada i moći kudikamo manja nego u Doti ili LoL-u. Postoji u V Risingu desetak vrsta oružja i šest vrsta magije. Međutim, magije dosta često imaju varijacije jednih te istih vještina, samo s različitim statusima i karakteristikama. Na primjer, ispaljeni projektil može vam u jednoj vrsti magije crpiti energiju od protivnika, dok će sličan projektil u drugoj magiji nanositi 15% više štete protivnicima za svaki napad. Cijeli taj sustav vještina i magije nije mi bio naročito interesantan te sam se uglavnom držao jednih te istih napada kroz cijelu igru, mijenjajući ih samo kad bi određeni boss konstantno radio pljeskavicu od mene.

Napredovanje u V Risingu ne funkcionira kao u većini drugih igara.

Zanimljiva je stvar da napredovanje u V Risingu ne funkcionira kao u većini drugih igara. Ovdje je ono vezano isključivo za opremu, dok vaš lik ne postaje snažniji bez te opreme već samo otključava nove oblike magije i posebne vještine poput pretvaranja u vuka, štakora, čovjeka i sl. Tako vam se npr. netko od nule može pridružiti i potrebna mu je samo oprema koju vi koristite kako bi bio ravnopravan vama koji ste uložili sate u igranje. Korisno je to kad naknadno želite igrati s nekim bez da krećete od samog početka.

Generalno je V Rising lijepo prilagodljiva igra utoliko što možete podesiti sva njezina pravila, a ne samo postavku izazova u borbi. Na primjer, ako vas frustrira pravilo da se ne možete teleportirati dok nosite određene predmete i materijale – možete to pravilo poništiti i tako si igru učiniti ugodnijom.

V Rising izlazi u susret igračima koji ne vole mehaniku skupljanja resursa.

V Rising također izlazi u susret igračima koji ne vole mehaniku skupljanja resursa. I ovdje su resursi ključna stvar u svemu, ali nakon prve trećine dobivate mogućnost kreiranja vlastite vojske koju možete slati na ekspediciju po resurse. Nije obavezno, ali olakšava stvari i otvara dodatnu razinu zanimacije jer svoje sluge trebate opremiti oružjem jednako kao i sebe. Ja sam u tom mikromenadžmentu ovdje guštao više nego je to bilo predviđeno. Jednostavno sam volio gomilati resurse „na daljinski“ – svaka 24 sata (stvarna) pokretao sam igru, vidio što su moje sluge nakupile pa od toga stvorio korisne stvari, dao ih slugama i opet poslao na novu ekspediciju.

Inače u ovakvim igrama ne volim mikromenadžment, ali V Rising zna kako ga učiniti što manje bolnim i spornim iskustvom. Doduše, to se ne odnosi u potpunosti na element gradnje koji mi je bio zamoran. U igri možete izgraditi raskošni dvorac (ili više njih) – na katove, s vrtom, itd. Neće te kreacije izgledati impresivno kao u Minecraftu, no meni je bio izazov kreirati dvorac s optimalnim rasporedom soba, da imam što manje praznog hoda od radionice preko knjižnice pa do kripte ili zatvora. Tlaka je kad trebate relocirati dvorac ili izgraditi novi, a ne pomažu ni ograničenja u izgradnji, npr. što nema postavljanja objekata dijagonalno.

Tlaka je kad trebate relocirati dvorac ili izgraditi novi, a ne pomažu ni ograničenja u izgradnji.

Izgradnja dvorca i vojske definitivno uspore gameplay V Risinga, ali ne vidim to kao lošu stvar. Mislim da je dobro što igra ima red akcije i red menadžmenta. Premda je cilj jedan – postati dovoljno snažan i poraziti Drakulu, igra ima i usputne aktivnosti. Možete trgovati da biste otključali recepte za novu opremu, možete skupljati komadiće kristala za pasivne vještine ili prizivanje čudovišta s rijetkim resursima, a na PvP serverima postoje i raidovi tuđih dvoraca. Uvijek se u V Risingu ima nešto za raditi i graditi.

Primarno je ovo PC igra koju je najlakše igrati mišem i tipkovnicom. To je tako jer se radi o igri izometrijskog pogleda, u kojoj su ciljanje i okretanje kamere odvojene radnje. U intenzivnijim bitkama je rotiranje kamere itekako bitno, što na gamepadu nije intuitivno kao s mišem. Primjerice, u početku je okretanje kamere lijevo i desno na gamepadu bilo postavljeno na kombinaciju tipki trokut i L2/R2. Kasnije je to promijenjeno na bolju kombinaciju L2 i desne analogne palice. Svejedno, ciljanje je kudikamo lakše mišem i šteta je što na PS5 konzoli nema podrške za taj način igranja.

Vizualno V Rising ne donosi ništa posebno, ali ima lijep vizualni stil i dosta akcije na ekranu kad vas stane ganjati 20+ protivnika. S tehničke strane je za pohvalu veliki svijet u kojemu ništa ne iskače, a učitavanja nisu dugotrajna, tj. jednom kad uđete u igru vidite ih samo prilikom teleportiranja. Zvuk je kvalitetan, premda mi se čini da je glazba vezana uz napredovanje u igri. Drugim riječima, ako sporo napredujete, čut ćete i dosta ponavljanja. No, baš kao i sa svim ostalim elementima u V Risingu, sve je to lako tolerirati pokraj zarazne petlje gameplaya.

V Rising je za mene onaj tip igre za koju znam da nije i neće biti najbolje što sam igrao ove godine, ali ću joj svejedno posvetiti puno više vremena nego drugim stvarima. Sustav progresije ovdje je toliko izravan da vam ne treba veće motivacije od otvaranja liste protivnika koji vam stoje na putu. Igra je izazovna koliko želite da bude, a umjesto brzih reakcija traži slojevitu pripremu i taktiziranje u odabiru pravog trenutka za sukob. Sve u svemu, opisao bih V Rising kao slatki grijeh kojemu bih se rado nastavio vraćati kad bi bio live service formata. Moguće je da će igra dobiti još sadržaja, no već i sada nudi dovoljno sadržaja kao povod da ju zaigraju svi ljubitelji vampirske tematike i mračnog fantasyja.