Neki od vas će reći kako ovu igru igraju već nekoliko mjeseci, a da mi s njenim recenziranjem abnormalno kasnimo. No, istina je zapravo da ovaj MMO naslov još uvijek nije službeno izašao; u trenutku pisanja ovog teksta nalazi se u open beta fazi, a kada se developer odluči da je vrijeme da tu beta oznaku makne iz upotrebe, svejedno će se raditi o F2P igri koja se konstantno mijenja, popravlja i nadograđuje. Zato u principu ni ne recenziramo ovakve naslove previše često, ali ovih dana War Thunder me zaista dobro zabavlja pa sam odlučio podijeliti svoja iskustva i utiske o igri u njenom trenutnom izdanju. Najavljenih igrivih kopnenih i pomorskih jedinica još uvijek nema te se igra za sad ograničava isključivo na zračnu borbu o kojoj ću ovim putem jedino zapravo i pisati.

Jednoga dana kada igra bude kompletirana i kada budemo u prilici uživati u punini War Thundera, onako kako je originalno i zamišljen, tada će se ovaj tekst morati nadopuniti jer će tad War Thunder vjerojatno predstavljati sasvim drugačiju igru, naslov kakav mi danas ne možemo ni zamisliti. Hoću li o igri tada pisati ja ili netko drugi, nije lako reći jer ni sam Gaijin Entertainment, proizvođač igre, nije siguran kada bi se širenje koncepta igre trebalo dogoditi. Do tad uživajmo u onome što imamo jer čak i ovakav kakav je trenutno, War Thunder je vrlo dobra igra.

U izdanju u kojemu se War Thunder trenutno nalazi najlakše ga je opisati kroz usporedbu s njegovim najvećim konkurentom u žanru – World of Warplanesom. Iako obje igre spadaju u žanr MMO simulatora zračne borbe, ne bih ulazio u to koja je igra bolja jer koliko sam primijetio dosta toga ovisi o ukusu pojedinca. S prijateljima sam isprobao oba naslova, a na kavama i izlascima često smo raspravljali o kvaliteti te dvije igre, a na kraju smo se jedino složili u tome da nije pitanje koja je bolja, nego koja kome bolje odgovara. Nekome se više sviđa lakoća manevriranja u WoWP-u, usluga Wargaming.neta i brzina igre, a drugi dio škvadre preferira realističnost, pažnju na detalje i raznorazne sitnice koje čine War Thunder. Doći do konačne istine koja je igra bolja vjerojatno je jedan od težih zadataka koji bi se mogli staviti pred jednog recenzenta pa se na žalost svih onih koji obožavaju jednu ili drugu igru neću više baviti ovom temom jer ne bi bilo fer da ljudima govorite: “Hej onaj recenzent s HCL-a je dignuo ovu igru u nebo, ti nemaš pojma”. Sve se uistinu svodi na subjektivan ukus pa ako želite vidjeti što vama osobno najviše paše, morat ćete probati obje igre. Na kraju krajeva, obje su besplatne.

Kada se govori o samom žanru MMO simulatora zračne borbe, ako ste ljubitelji MMO igara svih vrsta i oblika ili pak volite povijest ratne tehnike, jednostavno nema razloga da se u igranju War Thundera ili World of Warplanesa ne okušate. Mogućnost kretanja u svim dimenzijama, frenetičnost bitki, raznolikost taktike i pristupa, ono su što će preporoditi vaše iskustvo s MMO naslovima čiji su ostali predstavnici često dosta plošni u onome što nude te zbog samoga dizajna nisu u mogućnosti ponuditi više od već viđenoga. S povijesnog segmenta mislim da je jasna magnetičnost ovih igara koje će svu pažnju posvetiti detaljima i realnom prikazu onoga kako je bilo, što je bilo i kako je to izgledalo.

War Thunder screenshots

Što se tiče osnova igre, odnosno specifikacija aviona, utjecaja G-sile na pilote, funkcionalnosti te pouzdanosti tehnike i ostalog, rekao bih da stvari bolje odrađuje upravo War Thunder čiji su proizvođači pažnju posvetili što realističnijem prikazu uvjeta ratovanja u zrakoplovima tog vremena. Nažalost, velika odstupanja primjetna su kod nekih modela aviona koji su naizgled odviše tromi, što se ne poklapa uvijek s njihovom ratnom slavom i postignućima ili pak statusom brzih i okretnih, dominantnih letjelica. Najviše u cijeloj priči vjerojatno pate Amerikanci čiji su zrakoplovi zamjetno “nerfani” u odnosu na stvarno stanje stvari i u odnosu na druge igre sličnog tipa. S druge strane, sasvim je ugodno igrati sa brzim i lakim Sovjetima ili pak sa silama Trećeg Reicha čiji zrakoplovi opravdavaju zao glas koji su im dali ponajprije Britanci tijekom operacije Morski Lav.

Same bitke se odvijaju na tri razine, odnosno u tri različita moda unutar igre. Oni su redom: Arcade, koji je, kako mu i ime kaže, dosta arkadan i pristupačan novim igračima, Historical, koji predstavlja povijesno realne bitke u kojima su igrači ograničeni na jedan zrakoplov zemlje koju su odabrali te Full Real bitke koje miču sve ciljnike i drugu pomoć s HUD-a, ostavljajući igrača da se snalazi samo po iskustvu koje je stekao kroz prijašnje borbe.

Većina će vas najprije dobrih desetak sati uživati u Arcade bitkama, iako će se mnogi igrači War Thundera složiti kako se pravo iskustvo igre može steći tek u Historicalu. No, ako taj savjet zanemarite jer smo na početku svi “noobovi” koji se ne bi dobro snašli u okruženju koje teži realizmu, naći ćete se u timu satkanom od raznolikih zrakoplova svih igrivih nacija, ovisno o ranku na kojemu se nalazi vaš najbolji zrakoplov. U svaku arkadnu bitku možete ponijeti nekoliko različitih zrakoplova jedne zemlje (pet slotova se plaća igrinom osnovnom valutom, ostali valutom unutar igre koja se plaća pravim novcem) te ako vam sruše jedan zrakoplov i dalje ih imate nekolicinu što umanjuje frustraciju, a samu bitku održava uvijek dinamičnom jer se u svakome trenutku pristojan broj zrakoplova uvijek nalazi u zraku. Takvo što nije praksa u Historicalu i Full Real bitkama pa ćete tamo jednom oštećeni zrakoplov morati prizemljiti na pistu radi popravaka, a iako je ta mogućnost otvorena i u arkadnoj borbi, rijetko će ju tko koristiti upravo radi dinamike koju mod potiče.

War Thunder screenshots

No, bez obzira na poticaj modova, let s različitim vrstama zrakoplova razlikuje se u korijenu pa odabir između lovca, lakog lovca, bombardera, obrušavajućeg bombardera, napadača, zrakoplova s mlaznim pogonom i drugih, donosi sasvim različitu taktiku i pristup svakom tipu zrakoplova. U toj hrpi različitih vrsta zrakoplova od velike pomoći biti će tutorijali čije praćenje igra i nagrađuje virtualnom valutom, a posjet igrinim forumima otkrit će vam kako se igrači ponaosob nose s različitim modelima zrakoplovima pa ćete tamo saznati možda najbolje taktike i upute za korištenje vašega novog aviona.

Zrakoplove ćete nabavljati na stupcima razvojnih stabala pet zaraćenih strana – Sjedinjenih Američkih Država, Japana, Ujedinjenog Kraljevstva, Trećeg Reicha te SSSR-a. Valja pri tom napomenuti da unutar stabla Trećeg Reicha možete nabaviti njemačke, ali i talijanske zrakoplove, a da kod UK-a možete razvijati kako britanske, tako i australske letjelice. Zrakoplovi se pri tom svrstavaju unutar 20 rankova, a dolaze s datumom proizvodnje od 1927. sve do 1948. godine. Izbor zrakoplova je stvarno opširan i često uključuje različite varijacije istoga modela zrakoplova, koje se istini za volju nekada mogu toliko razlikovati da između prve i posljednje verzije letjelice zbilja postoji zamjetna razlika.

Dobivanjem iskustva kupljene avione moći ćete nadograđivati boljim motorom, oružjem, municijom, oplatom i sličnim, a iskustvo posade pri letenju također će se moći preusmjeriti u razvijanje nekih njihovih posebnih sposobnosti poput izdržljivosti na G-silu ili pak vitalnosti koja će unaprijeđena eliminirati mogućnost da se vašeg pilota ubije jednim, sretnim pogotkom. Iskustveni bodovi će se također puniti i u vaš level unutar nacija, a što ste iskusniji otključavat će vam se novi zrakoplovi koje možete istražiti, kupiti i koristiti. Bez obzira na sve prije navedeno, vi kao igrač imate svoje vlastito iskustvo koje prikupljate zbrojem svog prikupljenog iskustva svih nacija koje ste isprobali. Takvo što izgleda odviše komplicirano, ali u praksi ćete na sve ovo obraćati malo pozornosti jer vas igra sama upozori ako nešto novo možete napraviti s iskustvom koje ste prikupili.

War Thunder screenshots

Prikupljati možete i različita postignuća, naljepnice, medalje, znakovlja i slično, a iako sve to u biti i nema neku veliku vrijednost, zna razveseliti čovjeka. Pogotovo ćete biti veseli ako vaše postignuće tijekom bitke bude nagrađeno naljepnicom za vaš zrakoplov jer ćete ga onda moći ukrasiti po želji da zastrašite (upozorite?) neprijatelje ili zabavite suborce. Nažalost, dosta mogućnosti za ukrašavanje ograničeno je potrebom za plaćanjem dodatnih slotova za naljepnice ili boje za zrakoplov, no to je način na koji Gaijin Entertainment zarađuje na ovoj igri i to se mora poštovati.

Na same bitke utječe nekoliko parametara koji su preuzeti iz stvarnoga života te su u War Thunder preneseni na sasvim autentičan način. G-sila, zagrijavanje cijevi mitraljeza, potrošnja goriva, utjecaj brzine na sposobnost upravljanja zrakoplovom, slijetanje i uzlijetanje, ciljanje i putanja metka pa čak i kvaliteta same opreme zrakoplova ono su na što morate računati u svakoj bici.

Svaka bitka odiše autentičnošću pa je igra lovice između dva lovca gušt za sudjelovati, ali i za gledati jer pri brzinama većim od 500 kilometara na sat manevriranje izgleda opasno, a takvo u igri ono uistinu i jest. Često će vas samo sekunda dijeliti od udara u stijenu, stablo ili čvrsto tlo, no ako uspijete podići avion u onoj zadnjoj sekundi imat ćete savršen osjećaj postignuća. No, podizanje ili naglo spuštanje pri velikim brzinama nosi određeni rizik jer nikada ne znate kako će uvijek prisutna G-sila djelovati na vašega pilota ili posadu. Nagli pritisak G-sile nerijetko će u nesvijest baciti nekoga iz vašega tima pa se ne valja igrati kada to nije nužno i pokušati biti što blaži prema ljudima koji djeluju unutar vaše velike, leteće, metalne grdosije.

Mečevi se odvijaju na nekoliko različitih visina pa se boriti možete protiv zrakoplova raznolikog dometa, iako takvo što upravo nije cilj većine misija koju na početku svakog meča dobijete. Najčešće vam je zadatak uništiti određen broj neprijateljevih kopnenih jedinica od kojih se neke mogu uništiti mecima, ali će vam za druge trebati bombe ili rakete. Ako se bitka odvija na moru postoji mogućnost bacanja torpeda na neprijateljski brod, ovisno o tome je li vaš avion sposoban nositi tu vrstu ratne opreme.

Drugi tip misije tjera vas na osvajanje i zadržavanje kontrolnih točaka na mapi koje su uvijek odreda neprijateljski ili neutralni aerodromi. Takvi su mi tipovi misija osobno uvijek predstavljali najdraži izazov jer slijetanje na pistu traži od vas zavidnu razinu vještine, pravovremeno izvlačenje kotača, tempirano smanjivanje brzine te kontakt s površinom u točno određenom trenutku, a sve to dok po vama sa svih strana sijeva neprijateljska vatra.

War Thunder screenshots

Takvih epskih trenutaka u ovoj igri ima na pretek, a uništiti zrakoplov, pogotovo ako se radi o bombarderu, veliki je gušt. Nažalost, ako netko vas uništi niste u mogućnosti odmah pogledati replay vaše smrti, iako vjerujem da bi takvo što dodatno pridonijelo užitku igranja. Isto tako, zbog brzine akcije na ekranu, infobox vam neće dovoljno dugo ostaviti informaciju tko vas je uništio ili čiji ste let vi okončali pa je tako mogućnost interakcije među igračima naprasito prekinuta. Još jedno sredstvo otežavanja mogućnosti stvaranja prijatelja unutar igre ili neke povećane interakcije, činjenica je da kad jednom meč završi odmah bivate izbačeni na statističke podatke, bez mogućnosti da si barem čestitate pisanjem najkraćeg “GG” ili “WP”.

Uz sve prije navedene komplimente moram naglasiti i to da je War Thunder jedna iznimno lijepa igra, čak i na osrednjim postavkama grafike, a sve to zbog predivno modeliranih lokacija na afričkom, azijskom i europskom kontinentu te radi naizgled beskrajnog oceana koji se proteže gdje god pogled seže na otočkim mapama s malom količinom kopna. Zrakoplovi su također lijepi, a mogućnost njihova ukrašavanja može ih učiniti još ljepšima, ovisno o tome koliko ste kreativno “udareni”.

Zvučna strana igre je solidna, ali ništa što do sada niste imali prilike vidjeti u nekim drugim igrama. Jedna orkestralna tema u igri ono je što će vas uvoditi u bitke, a unutar njih ćete imati prilike svjedočiti realističnom zvuku motora zrakoplova, zvuku vjetra dok se obrušavate, porukama drugih igrača putem radija te zvucima metaka, raketa i bombi svuda oko vas. Zvuk se uistinu ne izdvaja kod ukupnosti ove igre, ali svakako služi svojoj svrsi dočaravanja ugođaja leta i atmosfere rata.

Preletjevši sva bojišta svijeta, od carskoga Nippona do majčice Rusije, došli smo do onoga trenutka kada moramo čvrsto stati na tlo i izreći krajnje riječi o War Thunderu. Kad se sve zbroji i oduzme ovaj naslov moram definitivno svrstati u skupinu najzabavnijih MMO igara koje sam ikada iskušao, ali i u skupinu igara koje imaju neke sasvim banalne mane. Igranje na kartu realizma odlična je stvar, ali namjerno oslabljivanje nekih zrakoplova, koje možda ide u korist užitku svih igrača, nije pravi način za slijeđenje tog ideala. Osim toga, smanjena mogućnost interakcije i komunikacije među igračima do te razine da si ne možete lako čestitati na dobro odigranom meču banalna je glupost kakvu do sada još nisam imao prilike vidjeti.

War Thunder kao igra još se mora popraviti u nekim segmentima da zasluži apsolutnu preporuku, no kao besplatan naslov u kojemu je pay-to-win segment sveden na minimum, odgovarati će velikom broju igrača pa će se uvijek naći netko tko će eventualne mane lako ignorirati. Ako ste jedan od takvih ljudi, War Thunder će biti pun vaših istomišljenika u bilo kojem trenutku dana. Ako pak niste, nije na odmet provjeriti onog prije spomenutog konkurenta i vidjeti odgovara li vam možda bolje njegov stil MMO napucavanja.

Bilo kako bilo, ne zaboravite da ova recenzija obrađuje samo jedan aspekt War Thundera dok ćemo dodatak u vidu kopnenih i pomorskih bitaka sjedinjenih u jedno s onim zračnima još morati pričekati. Do tada, javite se u komentarima i podijelite s nama svoje dosadašnje dojmove o War Thunderu.