Većina vas je čula za Gothic, serijal je to role-playing igara njemačkog studija Piranha Bytes. Radi se o dosta zanimljivom serijalu, koji se kvalitetom uspio nekako progurati od lokalne atrakcije njemačkog tržišta (gdje se izvrsno prodavao) na svjetsku scenu. Jedinica je bila visoko ocijenjena i dobro prihvaćena igra koju nažalost nikad nisam zaigrao, no dvojka – Eh, dvojka. Gothic 2 mi je bio i ostao jedno od najdražih, najimerzivnijih i općenito najboljih iskustava u FP/TP (first person/third person) RPG igrama koje sam ikad imao, a nije da sam ih imao malo.

Ova je igra imala moć da uvuče igrača u masivni, detaljni, koherentni svijet i da ga tamo drži zatočenoga mjesecima. Gothic 2 (i njegov addon The Night of the Raven) su po mojem skromnom mišljenju bili djela dizajnerskog genija, sam vrh žanra, jedne od onih igara koje će većina recenzenata ocijeniti sa 80% zbog nekih nedorađenih sitnica, što nam je i posao, da se razumijemo (Metacritic joj daje 79%, prosjek od 20 recenzija), a ljudi će ih igrati, u njima uživati i rado ih se prisjećati godinama i godinama nakon što ih odigraju (također Metacritic – 13 korisnika napisalo je svoje recenzije, prosjek 96%).

Kredite i respekt koje su zaradili dvojkom dizajneri Gothica su uspjeli potratiti sa prevelikom, bugovitom i nedorađenom trojkom, koja je nekako pokušala biti više no što je mogla – zagrizla je prevelik kolač, narodski rečeno, pa je ispala najlošija igra serijala. Dizajneri su zamislili ogromni, generični svijet po uzoru na Bethesdine uratke, za čime realno nije bilo potrebe ni smisla. Snaga Gothica uvijek je bila u detaljnom i pomno osmišljenom svijetu, ne u sirovoj veličini ili u kvadratnim kilometrima. Ovdje još moramo spomenuti i lanjski Risen, koji službeno nije igra Gothic serijala no neslužbeno to definitivno jest. Izradili su je momci iz Pirahna Bytesa (sada službeno zvani Pluto 13) nakon malenog nesporazuma i razlaza sa svojim izdavačem JoWood Productions, 2007 godine. JoWoodu su ostala autorska prava na ime i svijet Gothica (koje su oni odlučili ovom igrom i unovčiti) dok je Piranha bytes (tj. Pluto 13) morao krenuti od nule i osmisliti novi svijet od početka. Njima je to kvalitetnim i dobro ocijenjenim Risenom definitivno i uspjelo, te je nastavak igre, Risen 2, već u izradi. No sada se pitamo – kako se novi studio, Spellbound, snašao u Gothic svijetu? Pogledajte u video recenziji i saznajte još više u nastavku teksta…

JoWood je razvoj Gothica 4 odlučio povjeriti relativno nepoznatome, opet Njemačkom developeru Spellboundu, najbolje poznatom po solidnom Desperados serijalu, što se na prvi pogled ne čini pretjerano pametnim poslovnim potezom. Nadalje, najave su govorile o pojednostavljenju (čitaj: zaglupljenju) serijala koji će se sada, navodno, svidjeti baš svima. Molim cijenjene čitatelje da primijete nedostatak entuzijazma i sarkazam u gornjoj rečenici. Crne slutnje su se u ovom slučaju nažalost obistinile…

U Gothicu 4 developeri su odlučili pojednostaviti, odnosno osakatiti role-playing dijelove igre za koje se smatralo da će previše opteretiti mozak prosječnog konzumenta današnjih video igara. U prijevodu, odlučili su se žrtvovat samu bit igre da bi se svidjeli ljudima koji u stvari baš i ne vole ovakav tip igara, te da bi zaradili što više para. Onih starih štovatelja ovog serijala i ljudi koji uistinu razumiju što je to role-playing je srazmjerno malo, pa se ovaj put developerima činio kao najsigurniji. Svi mi živimo od novca, no prodaja će na kraju pokazati jesu li bili u pravu. Po mojem tonu i komentarima vjerojatno možete pogoditi u koju grupu igrača spadam.

Arcania: Gothic 4 screenshot galerija

Dakle u Gothicu 4 nema više statova – snaga, izdržljivost i inteligencija je za vašeg lika nebitna. Micromanagment skillova i statova je smanjen na minimum – prije si se morao znojiti kada ćeš i koliko bodova utući u snagu, a kada recimo u neku lovačku vještinu. Skillovi su zadržani mada su i oni bitno pojednostavljeni te su predstavljeni pravocrtno i ne granaju se. Po tri skilla za ratnika, tri za maga i dva za strijelca/stealth tipa… Dodjeljivanjem bodova po ovim stablima (tri boda za svaki level, brzo se napreduje) otključavat ćete različite specijalne vještine i poteze (power attack, povezivanje napada kod ratnika, razne vrste isključivo napadnih spellova, ambush ability kod stealth tipova, zoom kod strijelaca itd.) kao i podizati primarne karakteristike (health, mana, stamina) za svaki uloženi bod po malo.

Sve one lijepe vještine poput skidanja kože, kljova i ostalog kod raznih životinja ili recimo pickpoketinga, koje ste učili kod raznih trenera, sad više ne postoje (kasnije je kroz igru moguće naići na neki oblik arkadnog i pojednostavljenog lockpickinga). Slična je sudbina zadesila i alchemy te smithing. Iako moguće, te stvari su sada bitno pojednostavljene – rade se kroz ekran koji u svako doba možete pozvati. Treba vam znanje kako napravit određenu stvar (recept) i sastojci, te bilo gdje i bilo kada možete proizvoditi bilo što. Alchemy benchevi, kotlovi, logorske vatre i nakovnji sada služe samo kao ukras.

Da nastavimo u neveselom tonu – razgovori i interakcija s ostalim likovima je ograničena do faze kad u 99% slučajeva imate samo jedan unaprijed predviđen izbor odnosno odgovor za izgovoriti, i to najčešće izgovarate i istim licima jer ih je u igri, čini se, vrlo ograničen broj. Igra se čini i jest bitno linearnijom. Istraživanje novih prostora je često ograničeno unaprijed predviđenim putevima s kojih ne možete skretati i lokacijama s kojih ne možete dalje dok ne riješite određeni niz zadataka. Nekad je istraživanje novih prostranstava, šuma i lokacija bio glavni adut Gothica. Kome je i zašto trebao ovakav tip ograničenja, nije jasno.

Arcania: Gothic 4 screenshot galerija

Nadalje, igra je bitno lakša, što je loša stvar. Odmah s početka ćete istrebljivati čitava goblinska plemena ili horde divljih svinja bez da se i oznojite. U prošlim igrama Gothic serijala ovakve avanture bi morale bit pomno promišljene i odvagane – koliko imate potiona, biljaka, hrane, koji ste level i koje oružje imate? Na sve ste to morali misliti… Nisu vas umjetno izvedeni zidovi držali podalje od naprednog sadržaja igre, već čisti strah i nedoraslost vašeg virtualnog avatara. Smrt je uvijek bila pitanje sekunde u Gothicu i to je još jedan od razloga zašto mi je ovaj tip igara bio draži od u svakom pogledu raskošnijeg, ali ujedno i prelaganog Morrowinda.

To lijepo ilustrira zašto su prethodnici Gothic serijala bili tako dobri, a nove igre, nekako, više nisu. Također, nema više krađe po kućama ni šuljanja po dvorcima. Stealth i dalje postoji no koristi se samo na neprijateljima. Sve što vidite u gradu možete slobodno opelješiti i pokrasti, čak i u trgovinama. Inače, to što vidite i nije tako puno, gradovi i sela doimaju se praznima i nenastanjenima, predmeta za interakciju je jako malo, a svode se na tu i tamo pokoju škrinju. Dakle sakaćenje u najgorem smislu. Kirurški odstraniti ovako zabavnu komponentu igre može samo developer cijepljen od zabave ili onaj ozbiljno pritisnut rokovima.

I za kraj najgore, ova igra je poprilično kratka, kakvih 20 do maksimalno 40 sati smislene igre, što je za isključivo single player (i to dosta linearnu) igru, nevelike replay vrijednosti, dosta loša stvar.

Nakon što sam vam se pošteno izjadao, sad bi bio red da spomenem i neke pozitivne strane ove igre, kojih, vjerovali ili ne nakon ovakvog gaženja, ipak ima. Navedeni prigovori, iako sasvim važeći, najviše će smetati poznavatelje serijala i one malo …ozbiljnije igrače. Ukoliko se prvi puta susrećete s Gothicom, sasvim su realne šanse da vam se igra svidi i da nakon nekog vremena provedenog uz monitor sami sebi kažete: „Hej, pa što ovaj tip trabunja, igra je sasvim OK“. I jest. Gothic 4 je sasvim zabavna i korektna akcijska avantura s RPG elementima koja je potpala pod prokletstvo slavnih prethodnika, baš poput, primjerice, novog Fallouta. U usporedbi sa sjajnom dvojkom ova igra se čini bijednom, neinventivnom i “sakatom”, no to je više odraz genijalnosti prethodnika, nego nekvalitete same igre.

Arcania: Gothic 4 screenshot galerija

U ovoj igri ionako 90% vremena provodite u lutanju i istraživanju, a pri tome vam većina gore navedenih mana i ne mora previše smetati. Vaš virtualni avatar, natovaren okruglim bucklerom na leđima, lukom i mačem (u početku malenim i hrđavim, poslije naravno sve boljim) i dalje istražuje obronke nekog bajkovitog otoka uz zalazak sunca i laganu orkestralnu glazbu u pozadini. Ovo je po dosta elemenata i dalje dobri stari Gothic i dio stvari koje su nas veselile u prethodnicima su i dalje prisutne. Ogoljene i pojednostavljene doduše, no magija ovih igara je toliko moćna da nas čak i u ovom lite izdanju može držati prikovanima za monitor/televizor do kasno u noć bez problema.

Novi developeri serijala očito su ekstenzivno igrali prethodnike i nisu imali kreativnosti ni potencijala da promjene bitne karakteristike Gothica, što na kraju krajeva – svakako navodimo kao plus. I dalje su s nama vjetrovite padine neistraženog svijeta, questovi tipa “idi u grobnicu i donesi dagger”, ribarska naselja uz more, farme gdje seljaci u poljima sade repu, a prsate seljanke kuhaju meat stew, veliki gradovi, svećenici i magovi, kovači, trgovci, taverne gdje se puši nargila i ostale karakteristike maštovitog i još uvijek donekle imerzivnog Gothic svijeta.

Arcania: Gothic 4 screenshot galerija

Treba spomenuti i da su tehnikalije odrađene impresivno – ovo je svakako najljepši Gothic do sada. Arhitektura gradova je odlična, a pejzaži oduzimaju dah. Likovi i njihova lica te borba su dobro animirani i sve se to skupa uklapa u detaljni, živući i dišući svijet, po dobroj staroj tradiciji serijala. Muzika je također solidna i nenametljiva, dok je voice acting u najboljem slučaju tek prolazan.

Borba je dosta brza i frenetična, a kad se malo priviknete i vrlo zabavna. Priču vam nismo posebno spominjali jer je za ovakav tip igara koliko tipična toliko i nebitna. Recimo samo to da su paladini ovaj put loši momci koji ognjem i mačem dovode red u divlje pokrajne, među kojima je i vaša.

Arcania: Gothic 4 bi mogao biti interesantan igračima koji se prije nisu susretali sa ovakvim tipom igara, dok će poznavatelji serijala definitivno biti razočarani. Puno naoko nebitnih sitnica je odstranjeno iz igre, a s time je i igra u neku ruku – izgubila dušu. Ružno zvuči, no to se jednostavno ne može drugačije reći. Gothic 4 je postao samo osrednji akcijsko-avanturistički RPG, možda ne toliko loš, no svakako ni po čemu poseban naslov.

Prednosti i mane ste čuli, sami odlučite zvuči li vam ova igra kao nešto vrijedno vašeg novca i odvažite možete li živjeti sa navedenim manama. Mi ovisnici o lutanju po nepoznatim svjetovima sa hrđavim mačem na leđima, uz lagane orkestralne teme, ionako već igramo – ako radi ničeg drugog, onda radi nostalgije.

A što vi mislite o novom Gothicu? Ostavite nam svoju ocjenu Gothica 4 te pokoji komentar o igri putem boxa ispod.