1939. godine, poradi uspjeha Supermana u Action Comicsu, urednici tadašnjeg National Publicationsa (kasnije DC Comics) zatražili su još superheroja za svoje naslove. Bob Kane je tada stvorio heroja po imenu „Bat-Man“, a heroj je u prvim crtežima izgledao dosta slično Supermanu, imao je crvene tajice i čizme, malenu domino masku (poput one koju naknadno napravljeni Robin ima), bio je bez rukavica te s dva krila poput šišmiševih. Bogu hvala, suradnik Bill Finger dao je Kaneu par hvalevrijednih savjeta, pa je Batman, zahvaljujući njemu, dobio sivo umjesto crvenog odijela, masku preko cijele glave, plašt umjesto krila te rukavice kako ne bi ostavljao otiske prstiju. Ukratko, dobio je dosta muževniji izgled.

Njegova prva priča, “The Case of the Chemical Syndicate,” izdana je u Detective Comicsu broj 27, u svibnju 1939. godine. Njegov lik se pokazao hitom, pa je već dogodine dobio svoj vlastiti strip, a u Detective Comicsu je nastavio povremeno gostovati. Stripovi su nastavili izlaziti, Batman je tijekom godina dobivao vlastite filmove, serije, animirane serije, knjige, stotine akcijskih figura, tematske parkove, kao i video igre.

Ipak, usudio bih se reći da popularnost samog lika nije nikada bila veća nego u posljednjih par godina, ponajviše radi filmova koje je režirao Cristopher Nolan, osobito The Dark Knighta, koji je trenutno deseti po redu što se tiče zarade u kinima, bio je nominiran za osam Oscara, a dva je i osvojio.

No, osim filmova, naši čitatelji nedvojbeno znaju i za Batman: Arkham Asylum, igru koja je izašla prije dvije godine i bila proglašena ne samo najboljom igrom superheroj tematike ikada, nego i igrom godine od strane brojnih relevantnih izvora. Došlo je vrijeme za direktni nastavak, koji je opet pokupio same hvale od kritičara koji su imali priliku igru odigrati nešto ranije. Proučili smo je li Batman: Arkham City doista najbolja igra u svemiru ili su kritičare izdavači potkupili pršutom, sirom i skupim prostitutkama. Nama to nitko nije ponudio (ovaj put), pa ćemo biti sasvim objektivni, tako nam svetog… Svetog… Ilije. Eto.

Igrina priča je kvalitetna i sasvim pogođena za Batmanov svijet, što ne čudi kad znamo da je scenarij sastavio Paul Dini, zaslužan za brojne Batman te Superman animirane serije, kao i za prošli dio, Arkham Asylum. Dakle, prošlo je otprilike godinu dana nakon događaja iz prošle igre, Quincy Sharp je sada gradonačelnik Gothama i odlučio je premjestiti sve zatvorenike u ograđeni dio grada, koji zapravo možemo nazvati odvojenim gradićem unutar samog Gothama – Arkham City. Zatvor vodi Hugo Strange, u njemu je zaista mnogo popularnih i jakih negativaca od kojih neki i međusobno ratuju za prevlast, a naš čovjek-šišmiš upada unutra u trenutku kada je preostalo deset sati do pokretanja misterioznog „protokola 10“.

Osim što treba otkriti što taj protokol predstavlja, Batman će bez svoje volje biti upleten i u brojne druge poslove Arkham Citya, a glavni od njih biti će pomaganje Jokeru u pronalaženju lijeka za zarazu od koje umire. Ne znači da su sada postali prijatelji, dapače, no ne želimo vam spoilati. Sam Arkham City odlično je dizajniran, zabavno je i samo putovanje od jednog krova do drugog te brojne usputne aktivnosti koje grad nudi, no tu su i brojne građevine u kojima ćete imati posla: sudnica, muzej, bivše sjedište policije, podzemna žejeznica i tako dalje. Naići ćete na doista fascinantan broj poznatih likova iz stripova i svi su solidno uklopljeni u priču na jedan ili drugi način, neki će poslužiti kao bossevi protiv koji ćete se boriti, neki od njih će tražiti vašu pomoć, dok će je neki će nuditi…

Ipak, upravo poradi činjenice da ih je toliko ubačeno u igru, većini nije dano onoliko prostora koliko zaslužuju, a s karakteristikama novih likova možemo se upoznati samo putem Batcomputera u meniju, što će zasigurno zasmetati fanovima. Ako ste odigrali prošli dio vjerojatno ćete se osjećati kao da ste na „domaćem terenu“, budući da se u priči povremeno spominju događaji iz njega, a manje vremena će trebati i za navikavanje na kontrole. Ipak, ne dajte da vas od igranja spriječi samo to što niste odigrali Arkham Asylum. Osim glavne priče, igra nudi dosta slobode po gradu, a sadržaja doista ne nedostaje.

Tu su sporedne misije, koje su kvalitetnije odrađene nego u prethodniku, svaka od njih ima svoju priču koju rješavate u dijelovima, sve dok je ne prijeđete do kraja, a vrlo su raznolike i zabavne. Osim njih, VRATIJA SE RIIIDLER, DII JE BIJA? Da, ovaj, opet ćete skupljati njegove trofeje, a za većinu ćete morati i malo promozgati kako bi pokrenuli mehanizam koji otključava kavez u kojem su zaključani. Također, tu su i njegove zagonetke vezane za okoliš – Riddler vam postavi pitanje, a vi morate locirati objekt u blizini koji je zapravo odgovor na njega. Nadalje, šjor Riddler ima i sobice u kojima se nalaze ljudi koje je oteo, no da bi ih locirali, prethodno morate opet riješiti određene izazove. Glavna igrina priča traje nešto manje od desetak sati, no igranje zahvaljujući tako finoj količini dodatnog sadržaja može potrajati još toliko.

Svi znamo da Batman voli svoje gadgete barem upola onoliko koliko ja volim ženske grudi. U Arkham Cityu ih ima više nego ikad (gadgeta, ne sisa. Nažalost), a svaki od njih dobro dođe u raznolikim situacijama na koje ćete naići. Zanimljivo je što naš junak od početka ima većinu svojih gadgeta, ali unatoč tome što ih je mnogo, rijetko se dogodi da zaboravite što koji radi i kojeg treba iskoristiti u zadanom trenutku.

Što se sukoba s neprijateljima tiče, igra je već u prethodnom dijelu imala odličan sistem bliske borbe s više neprijatelja, a isti je sada još malo napredovao, pa osim standardne „jedan gumb za udarac, drugi za uzvraćanje napada“ šeme, sada imamo zanimljive nove kombinacije koje možemo iskoristiti nakon određenog broja zadanih udaraca kako bi Batman izveo jedan od super napada. Novost u bliskoj borbi su i „quickfire gadgets“, ilitiga brzo ispucavanje gadgeta u samoj borbi, što često zna dobro doći. Iako djeluje jednostavno, bliska borba ipak zahtjeva nešto razmišljanja unaprijed i brzog reagiranja u trenutcima kada vas okruži 15 neprijatelja, a neki od njih imaju noževe, neki štitove, neki bacaju stolice. Doduše, kada vam uđe u rutinu, sposobni ste iz takvih situacija izaći bez ijednog primljenog udarca, a usto borba izgleda jako seksi.

Ako je riječ o više neprijatelja s vatrenim oružjem, bliska borba ipak nije pretjerano mudra, budući da Batman ipak nije Superman (vrlo vjerojatno najmudriji zaključak ikad) i ne može primiti puno metaka. Zato imamo drugu dimenziju borbe, stealth način igranja, kretanje po karakterističnim kipovima koji su visoko u zraku, paljenje takozvanog detective mode u kojem vidimo i neprijatelje iza zidova poradi njihove topline, prilazak s leđa i tiho onesposobljivanje jednog po jednog dok se među ostalima širi panika, a novost je „disruptor“, gadget koji može onesposobiti oružje neprijatelja bez da on to zna (doduše, samo dva u isto vrijeme) te kuglice dima poradi kojih vas neprijatelj izgubi iz vidokruga nakon što počne pucati po vama.

Oba načina borbe predstavljaju određen izazov, većim dijelom poradi činjenice da je neprijatelja sve više i sve su bolje opremljeni kako napredujete, kako ne bi postalo prelagano. „Stalno nešto novo“ sistem, kojem smo zapravo upravo sami izmislili ime, prisutan je tijekom cijele igre, i cijelo vrijeme održava razinu napetosti i zabave. Rješavajući misije i boreći se protiv neprijatelja dobivate XP bodove, a kada ih skupite dovoljno, level-upate, što omogućava kupovinu novih sposobnosti, podijeljenih na tri skupine: odijelo, borba i gadgeti. Nove sposobnosti su svakako dobrodošle i biti će vam od koristi u igri, iako ne bi imali ništa protiv da ih je u samom izborniku prilikom level-upa još više, kako bi morali malo taktizirati tijekom odabira i teže se odlučili.

Već smo spomenuli da nam se grad sviđa, zabavno je samo putovati njim pomoću „glidea“, odnosno poznatog Batmanovog lebdjenja, koje je također ponešto napredovalo i sada na taj način možete prijeći veće udaljenosti, a tu je i poznati grapnel gun, kojim se možete „povući“ na bilo koju zgradu. Kombinirajući te dvije metode jako brzo i glatko možete doći od jedne točke grada do druge. Posebno zabavan je dio kada Batman svira harmoniku, odsvirali smo dvije-tri Halidove, a Joker, Catwoman, Hugo Strange i Bane su se zagrlili, popili dvije rakijice i zaplesali. Lažemo, nema dijela s harmonikom nažalost, iako je sasvim solidna ideja.

Gdje smo stali? Uglavnom, klizeći Arkham Cityem, čuti ćete razgovor između stražara, koji je uvijek vezan uz trenutne događaje u priči, što zna biti dosta zabavno. Još zabavnije je slušati kako se panika uvlači u njihove redove kada ih rješavate jednog po jednog iz sjene. Gameplay ipak ima i pokoju manu, već u Arkham Asylumu je bilo ponešto pritužbi na AI protivnika, za koji bismo rekli da je ostao na istoj razini, dok je većina boss fightova bila iznenađujuće lagana, pa i nedovoljno inovativna. Možda je to jednostavno poradi činjenice da imamo visoka očekivanja od specifičnih Batmanovih antagonista, no moramo priznati da nas je rijetko koji boss fight pozitivno iznenadio.

Inače, sa samom igrom dolazi i kod za preuzimanje Catwoman downloadable contenta, koji, kao što možete pretpostaviti, nudi igranje sa ženom-mačkom. Ne baš igranje kakvo nama prvo pada na pamet, doduše. Sadržaj dodatno produljuje trajanje same igre i više je nego solidan, budući da Catwoman ima vlastite misije, drukčiji način borbe te gadgete, no problem bi mogao biti što za preuzimanje istog morate imati pristup internetu, kao i činjenica da ga vlasnici korištenih primjeraka neće moći preuzeti.

Ako ste se zapitali kakav je replay value, nema straha – tu je New Game Plus mode koji se otključava jednom kada igru završite na normal ili hard težini, a omogućava igranje od početka, na extra hard težini koja je pravi izazov, no od samog početka imate sve sposobnosti koje ste stekli level-upanjem tijekom prvog prolaska.

Grafika je na razini, sam Arkham City izgleda odlično, sviđa nam se i dizajn likova, kao i neki detalji, poput Batmanovog odijela, koje se s vremenom pomalo raspada. Cinematicsi su odlično odrađeni, imaju taj filmski ugođaj, čemu mnogo doprinosi vrhunski voice acting odrađen od strane kvalitetnih glumaca iza mikrofona, od kojih treba istaknuti stare „lisce“: Kevina Conroya te Marka Hamilla, momke koji već godinama daju glas Batmanu i Jokeru u raznolikim prigodama. Lip sync doduše nije na razini, šteta je što tako dobar voice acting povremeno uopće nije usklađen s animacijom usana na ekranu, što osobito bode u oči nakon odigranog L.A Noirea.

Malo manje bitan detalj, no svejedno ga treba spomenuti: stražari koje često čujemo po gradu zvuče malo previše generično, kao da su tri čovjeka dala glas za stotinu stražara. Odigravši novog Batmana, zaključili smo da bismo rado svim razvojnim studijima preporučili da odigraju ovaj naslov i pogledaju kako se radi igra s kvalitetnom pričom, mnoštvom sadržaja, dobrim replay valueom, vrhunskom grupnom bliskom borbom, zanimljivim stealth pristupom, koja je uz sve to, što je i najvažnije – jako zabavna.

Dakako, nađe se tu pokoja mana, poput činjenice da u igri nema Halida. Ništa bez Halida. Dobro, ima i ponešto manje bitnih propusta, poput AI-a koji može biti bolji, očekivali smo i kvalitetnije boss fightove, a lip sync je ispod razine. U uvodu smo spomenuli kako je Arkham Asylum prozvan najboljom igrom sa superherojem ikada, a dobio je nagrade i za igru godine. Dovoljno je reći da je Batman: Arkham City u većini aspekata bolja igra od prethodnika.