Slobodno možemo reći da je priča jedna od najjačih strana ove igre. Glavni pisac je John Milius kojega će možda nekolica vas filmofila prepoznati kao scenarista filma Red Dawn, ali i hrpe drugih filmova i serija na kojima je radio. Ne treba puno vremena provesti uz igru da shvatite da je u priču, kao i u njenu prezentaciju, uloženo mnogo truda, pa fiktivna budućnost koju Homefront predstavlja djeluje vrlo uvjerljivo.

Vrijeme radnje je u bliskoj nam budućnosti, a mjesto radnje je Colorado, SAD. Koreja se ujedinila pod novim vođom koji je zaveo strogu diktaturu, te odlučio zauzeti Sjedinjene Američke Države. Da mu to djelomično i polazi za rukom pokazuju nam činjenice da je Amerika na koljenima, Koreanska vojska vlada ulicama, a Amerikanci su zatvoreni u kampove u kojima ih brojni Koreanci brutalno muče i sile na suradnju.

Vaše virtualno “ja” uskače u čizme bivšeg američkog vojnog pilota, a kada vam nekolicina Koreanskih vojnika, zajedno sa svojim zapovjednikom upadne u stan, te vas ukrcaju u autobus kako bi vas zatočili u logor, jedino što vam preostaje je gledati kroz prozore grozne prizore na ulicama. No netko je imao drugačije planove. U jednom trenutku, tijekom vožnje u vaš autobus zabija se kamion, iz kojeg izlaze dva pobunjenika, koji će vas spasiti iz olupine te pratiti nadalje kroz cijelu igru.

Homefront screenshot galerija

Igra će vas provesti kroz razne scene koje ostaju u pamćenju i koje u detalje prikazuju zastrašujuću viziju budućnosti koja nam se predstavlja (pogotovo zastrašujuću ako ste Amerikanac). No baš kada se u potpunosti prepustite dramatičnoj tematici i uživite u priču, igra je gotova. Završila. Nema više. Iako dosta dobro razrađeno, sve djeluje prekratko. Kako bi to pobliže objasnili, idemo prvo na gameplay.

Kao što smo već dosta jasno natuknuli, od svega što bi joj mogli zamjeriti, ponajviše nam smeta igrina kratkoća Homefront je naime podjeljen u sedam poglavlja, svako poglavlje moguće je završiti u nekih pola sata, pa jednostavnom matematičkom računicom možete dobiti podatak o prosječnom trajanju igre. Za one kojima brojke i nisu jača strana, mi ćemo priznati da smo igru prešli u svega nešto manje od četiri sata. Prekratko? Svakako.

U to kratko vrijeme nećete se loše provesti, no ne toliko zbog akcije i dizajna gameplay iskustva, već više zbog dobre priče i uvjerljive tematike koju ćete htjeti dalje i dalje istraživati. Akcija je solidna, no ništa više od toga, pa ćete prečesto osjećati kao da igrate samo još jedan FPS u nizu. Šest od navedenih sedam poglavlja provesti ćete na nogama, a kao jedan combo-breaker developeri su ubacili i level sa helikopterom koji je upravo to – dobar combo-breaker, ali ništa što će zaslužiti komentare poput “epic”.

Homefront screenshot galerija

Sve osnovne FPS mehanike koje možete očekivati su tu, a igra ne pokušava osvojiti neke nagrade za inovativnost u polju igrivosti, pa sve djeluje opet vrlo poznato. Gledati ćete niz ciljnik i tamaniti neprijatelje, bacati granate i tome slično. Ono što treba pohvaliti je primjerice efekt oružja. Naime, ovo je jedna od rijetkih igara u kojoj granate zaista služe svojoj svrsi točno onako kako bi trebale, a isto to smo primjetili i na ostalim oružjima poput sačmarice koja djeluje čvrsto, robusno i nadasve efikasno.

Uz dobru priču, uvjerljivu tematiku i standardan FPS gameplay koji ne izmišlja ništa novo, singleplayer je zapravo dosta zabavno iskustvo, no sve pada u vodu kad se vratimo na početak ovog poglavlja o gameplayu i prisjetimo se koliko je sve to zapravo kratko.

Multiplayer je s druge strane vrlo dobar, a loša mu je strana što ima tek različita dva moda. Jedan od njih je klasični Team Deathmatch, koji je sasvim fino i više-manje standardno izveden, dok je drugi novopredstavljeni mod Ground Control. Potonji zapravo i nije toliki novitet, iz razloga što su njemu slični MP modovi već neko vrijeme prisutni u drugim FPS igrama. No manjak nekakve posebne inovativnosti ga nije spriječio da bude vrlo zabavan. To je ustvari borba do 32 igrača, podjeljenih u dva tima, na velikim mapama sa vozilima, a svaki kill, assist ili neko postignuće u MP igri, nagrađuje se određenim brojem borbenih bodova (BP).

Homefront screenshot galerija

Te Battle Pointse iskorištavate kako bi kupovali nova oružja i jače oklope, ili ih možete sačuvati kako bi usred igre kupili Humveeja ili nekakav tenk (da, ima i tenkova). Uz takav zaradi-kupi-napreduj sistem, sličan onima kakve smo već navikli viđati u modernim pucačinama, možemo još reći da je balans oružja dosta dobar, a i mehanika igranja ponovno standardna, što u ovom slučaju i nije baš loša stvar (lako se priviknuti i krenuti s igrom).

Još jedna dobra stvar u svemu ovome je što su igrači diljem svijeta već prepoznali zabavu, pa multiplayer mod već okuplja dobar broj gamera koji puno vremena provode na serverima.

Za grafiku ne možemo reći da je specifično loša, ali cijelo vrijeme imate osjećaj kao da igrate neku igru koja je izašla tamo negdje u 2009. ili čak 2008. godini. Nema niti jednog trenutka u igri u kojem će vas neki efekt ili scena zadiviti, barem ne u smislu prekrasne grafike. Dizajn levela je prilično linearan, ali nam se jako svidio. Okupirani bejzbolski stadioni koji bivaju pretvarani u masovne grobnice, predgrađa kakva smo navikli gledati u ”Kućanicama”, samo ovoga puta razorena. Kampovi i farme preživjelih, a na kraju i velika zemljopisna znamenitost na kojoj ćete se boriti, dodaju puno samoj atmosferi igre.

Homefront screenshot galerija

Nasilje se može vidjeti i osjetiti na gotovo svakom koraku, što pojačava imerzivnost, radi čuda za atmosferu i dobro dočarava surovu narav virtualnih Koreanaca. Homefront nećete pamtiti po izvrsnoj zvučnoj podlozi, kao niti po voice actingu. Glasovi su fino sinkronizirani, ali dijalozi su prilično suhoparni, a ponekad i dosadni. Soundtrack je gotovo neprimjetan. Neće vam se dogoditi da npr. sjedite u svom matičnom pubu, te čuvši neku pjesmu sa svojim društvom prokomentirate kako je ta skladba bila dio nekog epic trenutka u Homefrontu.

U cjelini Homefront nije loša igra, ali isto tako nije ni iskustvo bez kojeg ne možete. Da singleplayer kampanja nije tako prokleto kratka i da je ponešto inovativnija, rekli bi da ju se isplati nabaviti samo zbog uvjerljive priče i atmosfere. No surova činjenica je da je – prekratka je, a jednom kada ju završite sumnjamo da ćete to ponovno htjeti učiniti (eventualno ako uživate hvatajući trofeje i achivemente).

Tu su dobra oružja i balans istih, kao i zabavan te dosta zarazan multiplayer, što daje dobar dodatni poticaj za kupnju igre ukoliko ste tip gamera koji voli provoditi sate na online serverima nakon što završi sa kampanjom. No ako ovu igru namjeravate kupiti kako bi igrali samo singleplayer kampanju, radije ju posudite od prijatelja na jedno poslijepodne.

Jeste već zaigrali Homefront? Planirate li? Znate gdje ciljamo sa ovime – želimo vidjeti vaše komentare i ocjene ove igre.