Electronic Arts nam je novim nastavkom njihove popularne franšize pod nazivom Need For Speed: The Run predstavio izlazak iz automobila i razvijeniju priču kao svojevrsnu revoluciju žanra, ili barem njihova serijala. Stoga ne čudi da smo ipak s određenim nestrpljenjem iščekivali da zaigramo taj novi inovativni plod njihova maštovita rada. Provjerili smo koliko je konačni rezultat opravdao pompozne najave…

Kao što smo već napomenuli, novi NFS nam je obećao nezaboravnu i napetu priču punu intrige i preokreta. Na samom početku igre činilo nam se da je kreativni scenaristički stožer EA Black Boxa ispunio svoj zadatak, no vrlo brzo nakon toga naše su iluzije o naznakama dobre priče isparile. Vaše ime je Jackson Rourke, a vi ste više-manje profesionalni kriminalac koji se našao u problemima opasnim po život. Nakon što spektakularno pobjegnete svojim otmičarima koji su vas pokušali ubiti, nalazite se s gospođicom Sam Harper koja vas upućuje i preporuča najveću utrku svih vremena – “The Run” kao izlaz iz novčanih problema u kojima ste se našli.

Need for Speed: The Run screenshots

Veliko je to ilegalno natjecanje u kojem sudjeluje 200 najboljih uličnih vozača, a ultimativni cilj je prvi svojim automobilom pregaziti SAD. Točnije, vozači moraju prijeći 3000 km od San Francisca do New Yorka u kraćem roku nego njihova konkurencija kako bi osvojili veliku nagradu od 25 milijuna dolara. Jack u tome vidi svoj izlaz iz dugova prema policiji i kriminalnim organizacijama te bez razmišljanja pristaje na vožnju svog života u čemu će ga obje strane kojima duguje pokušati zaustaviti (op. a. čini se da im nije stalo do vraćanja duga).

Premisa priče je donekle uzbudljiva i nosi ponešto potencijala, ali sama činjenica da cijela stvar traje koliko i čitanje jedne od Ezopovih basni ipak nas je razočarala. U tih okvirnih 2 sata i 30 minuta koliko smo putovali preko jednog kontinenta, priča se kroz svoje nezamislive preokrete samo uspjela razvodniti i na kraju zamarati. Nekoliko klišeja ukradenih iz akcijskih filmova malo su pokrenule neku iskru adrenalina u nama, ali igra se vrlo brzo vrati u svoju linearnu, dosadnu i monotonu brzinu.

Kao što smo i očekivali The Run nam u pogledu igrivosti donosi upravno suprotno od onoga što je Shift 2 ove godine ponudio. Vožnja je jednostavna i u potpunosti arkadna te ima svojih fizičkih nelogičnosti u maniri svakog Hollywoodskog akcića. No da je to izvedeno imalo drukčije jednostavno ne bi valjalo. Gotovo konstantno ćete držati papučicu gasa stisnutu koliko god možete te se naguravati i nadmudrivati s ostalim trkačima po civilnim prometnicama. To sve dodaje osjećaju napetosti i eksplozivne akcije koja bi trebala biti osnova ovog naslova.

Need for Speed: The Run screenshots

Kako biste stigli do New Yorka, konstantno ćete morati ponavljati tri tipa utrka. Prvo morate u određenoj kilometraži prestići zadan broj drugih natjecatelja. Kada vam to pođe za rukom, morate nadoknaditi izgubljeno vrijeme tako što morate proći kroz nekoliko checkpointova na stazi u što kraćem vremenu. A nakon što ste uštedjeli na vremenu nerijetko ćete se uhvatiti u koštac s nekim drugim iskusnim vozačem te ćete se morati natjecati s njime kroz kombinaciju oba gore navedena moda.

Nove automobile otključavate skupljanjem iskustvenih bodova svojim dobrim performansom na raznim etapama utrke ili pak pobjedama u Multiplayeru. Promjena automobila izvedena je katastrofalno. Usred utrke primijetit ćete ponekada benzinsku stanicu. Kada skrenete u prilaz stanice, cijela se igra pauzira i otvori vam se izbornik automobila. Osim izbora samog vozila, možete birati bodykitove za taj auto i mijenjati mu boju, pa čak i podešavati neke vozne performanse. Ne znamo kakve to benzinske imaju Amerikanci, ali smo prilično sigurni da bi ispali čudni kad bi pitali trgovca u lokalnom EuroPetrolu ako imaju kakav bodykit danas na akciji. U svakom slučaju nemojte misliti da je ta customizacija vozila nešto slično starijim NFS igrama poput Undergrounda 1 i 2. Promjene na automobilu su osnovne, kozmetičke i vrlo malo značajne.

Need for Speed: The Run screenshots

Dijelovi gameplaya u kojima ćete kontrolirati našeg protagonista Jacka “na nogama” su izvedeni u obliku quick-time eventova. Nakon eskiviranja smrti u preši automobila na samom početku igre pomislili smo da će se takve sekvence mijenjati i da ćemo vidjeti varijacije na taj pristup igri koje bi dobro došle, ali do samog kraja igre čekalo nas je svega još nekoliko sličnih sekvenci. Prilično razočaravajuć element igre, no ne možemo ga stvarno uzeti kao veliki minus igri. Razočarani smo time što je odluka o napuštanju vozila u igri imala mnogo potencijala, a iskorištena je vrlo nemaštovito. Također zamjeramo što je marketinški tim predstavio ovo kao nešto bitno u ovoj igri, a zapravo je vrlo beznačajno.

Relativno dobar faktor zabave koji nudi single player mod igre, misleći pri tome na filmski orijentiranu kampanju, nikako ne može opravdati iznimnu kratkoću iste. Stvari donekle, uz izazove u SP dijelu, spašava MP dio igre, pogonjen moćnim Autolog servisom, koji funkcionira na serverima za koje se to ne bi moglo reći. Ovo je treća racing igra EA-a gdje glavnu ulogu u multiplayeru ima Autolog, interaktivna društvena mreža koja spaja igrače unutar igre, na način direktnih usporedbi postignutih vremena iz gotovo svih modova igre, koji jamči dugotrajna nadmetanja i “skidanje” vremena prijatelja.

Osim glavnog zadatka, a to je maloprije spomenuto generiranje izazova, Autolog daje i mogućnost uvida u statistiku prijatelja, pregledavanje galerije screenshotova ili pak čitanja novosti, koje EA redovito plasira. Tako smo prije koji dan ovim putem doznali kako Need For Speed: The Run stiže i na iOS uređaje, točnije iPhone i iPad. Vidite? Informativno je.

Need for Speed: The Run screenshots

Multiplayer je podijeljen na šest modova, zapravo ogranaka nazvanih Playlist. Mixed Competition vrlo je jednostavan mod (Playlist), miks je to raznih vrsta automobila i lokacija. Exotic Sprint Racing ugošćuje egzotične automobile, a cilj je naravno postavljanje što boljih vremena u utrci. Muscle Car Battles prava je “Amero” jurnjava, mod na koji su igrači preko “velike mlake” zasigurno vrlo ponosni. The Underground se bavi sportskim automobilima i urbanim sredinama, a prvi je od modova koje treba otključati, što je moguće uspješnim obavljanjem pet multiplayer zadataka. Supercar Challenge otključava se nakon 10 završenih MP zadataka, a daje na odabir najbrže jurilice na najbržim lokacijama iz igre. NFS Edition Racing posljednji je i najelitniji mod, koji traži 15 završenih MP zadataka, a sadrži isključivo specijalno tunirane, NFS Edition automobile.

U MP utrkama može sudjelovati najviše osam igrača, a moguće je formirati, tj. u njih pozvati prijatelje i takozvane Playgroup timove. Svaki tim može se sastojati od najviše četiri vozača, a u slučaju bilo kakve timske igre, uz osobne, moguće je ispunjavati i grupne zadatke, koji naravno donose dodatni XP, nove ikone i podloge za profil te otključavaju nove automobile. Dugotrajni proces dizanja levela svog vozača, a time automatski i otključavanjem raznih, maloprije spomenutih nagrada, na 30 najlakše je dostići upravo igrajući online. Čak i tako, sumnjamo da će brojni igrači dostići taj level, budući da je već nakon broja 10 dizanje istog iritirajuće dugotrajno i sporo, unatoč brojnim načinima dodjeljivanja XP-a, za što su zaslužni osobni i grupni zadaci.

Tu se ubrajaju pozicije u utrci i nakon nje, na kraju natjecanja (tri utrke) te zaista mnogobrojnim dodatnim postignućima, poput čistih ili “prljavih” preticanja, vremena provedenog u zraku, izbjegavanju sudara kroz uvijek prisutni promet, najbrže/najsporije maksimalne brzine, “nitro” preticanja i još mnogo, mnogo toga.

Vrijedi spomenuti i interesantan način odabira dodjele nagrada za kraj pojedinog natjecanja. Naime, nakon što igrači odaberu jedno od dva ponuđena natjecanja, zavrti se svojevrsno “kolo sreće”, koje se sastoji od širokog ranga XP nagrada, bonus automobila ili pak rijetke, famozne “Bonus Wheel” nagrade. Dotična je zlatni trofej/achievement za prvoplasiranog na kraju natjecanja, a donosi uvjerljivo najviše naboja i žestine u tri predstojeće utrke.

Need for Speed: The Run screenshots

Multiplayer mod zadovoljava svojom ponudom te količinom akcije i zabave koju nudi. Vrlo maštovita i opširna ponuda ikona i pozadina za profil velikom se većinom otključava kroz MP utrke, XP nagrade također su najbogatije u tom elementu igre, a mogućnost timskog nadmetanja još je jedan od niza pluseva u online modu. Nestabilnost servera i ponekad vrlo duga učitavanja ili čak izbacivanja nisu nešto čime bi se MP mogao pohvaliti. Srećom, te boljke nisu toliko učestale da bi ozbiljno ugrozile inače vrlo kvalitetni i prvenstveno zabavni mod za više igrača.

NFS: The Run je zapisan u povijesti kao prva non-shooter igra koju pogoni DICE-ov Frostbite 2 grafički engine zaslužan za uspješni i predivni Battlefield 3. Najveći se pomak unaprijed vidi na osvjetljenju u igri. Sjaj sunca i odsjaj sunčevih zraka na limenim površinama vozila izvrsno izgleda, dok ostali detalji u igri baš i ne zadivljuju toliko. Istina je da su pejsaži i okolne prirodne ljepote koje ćete viđati kroz igru napravljene predivno.

Need for Speed: The Run screenshots

Etape su vrlo raznolike i prepoznatljive, a uz to dobro izgledaju i funkcioniraju. Fizička šteta na automobilima samo je vizualna, a nije nas zadivila ni u tom aspektu. Doslovno je moguće u igri s 300 km/h razbiti nekoliko stupova i udariti u stražnji dio vozača ispred vas i nakon toga imati samo lagano ogreban poklopac motora. Većim frontalnim sudarima je dano više pažnje pa ostavljaju pristojan utisak na vašem vozilu.

Igrina glazbena podloga je raznovrsna te se dobro uklapa u većinu situacija. U igrinim opcijama nude vam se mogućnosti realističnog ozvučenja fokusiranog na zvuk automobila ili filmskog ozvučenja koje se koncentrira na akcijski pristup igri. Mi smo isprobali oba, a igrali smo većinu igre sa filmskim ozvučenjem iz razloga što se rika motora naših jurilica nije drastično mijenjala, a ostali akcijski efekti pomalo su dobili naglasak kakav zaslužuju.

Need for Speed: The Run igra koju čak i vrijedi kupiti ako planirate igrati online. No ako tražite isključivo singleplayer iskustvo iz ovoga, onda radije potražite neki stariji nastavak. Priča je vrlo, vrlo kratka i zanemariva, a gameplay je dovoljno nabijen akcijom da bi bio zabavan, ali previše monoton i linearan da vas zadrži uz sebe nekoliko prolazaka kroz igru.

Frostbite 2 zvuči kao izvrsna solucija za ovakvu igru, ali nije iskorišten kako je trebao i vjerojatno mogao biti. Sve u svemu, The Runu fali još mnogo sadržaja koji je za očekivati u ovakvim igrama i zbog toga ga preporučamo samo fanovima serijala i nabrijanih akcijskih filmova te eventualno onima koji planiraju voziti online.

FORUM: Need for Speed: The Run rasprava