Drugi svjetski rat. Neiscrpna tematika za mnoge igre neovisno o žanru. No kada pogledamo unazad dvije godine može se primjetiti da je ta WW2 tematika u igrama pomalo zamrla, odnosno, moderno dobra preuzelo je glavnu ulogu za mnoge FPS igre. Stoga su ljubitelji 1940-ih godina morali ostati na starim igrama ili se jednostavno prilagoditi tržištu. No, sada imaju još jednu opciju, mogu isprobati potpuno novu WW2 igru koja je fokusirana na online multiplayer, a govorimo naravno o Red Orchestra 2: Heroes Of Stalingrad, PC ekskluzivi koju će ozbiljniji ljubitelji FPS-a znati cijeniti.

Zašto? Objašnjavamo u detalje u nastavku teksta, no i sažetija recenzija video oblika je tu za sve one koji ne vole pretjerano čitati.

Za razliku od svog prethodnika, Red Orchestra 2 sadržava kampanju za jednog igrača koja nas prvotno postavlja u čizme Wehrmachtovih vojnika kako bi naučili sve što igra sadržava, a onda potvrdili gradivo u ulozi Sovjeta. Kampanja nema osobitu dubinu, što ukratko znači da je singleplayer porcija igre samo poveći tutorial koji će vas uvesti u svijet mnogobrojnih multiplayer servera. Ukoliko ste očekivali da bi kampanja mogla biti nešto u stilu Allied Assaulta ili Hell’s Highwaya možemo vam odmah reći da na to zaboravite.

Iako postoji radnja koja objašnjava što se događa između igrinih poglavlja, sam gameplay ostavlja dojam kao da je složen s ciljem da se upoznaju igrine mape i mehanika igranja, jer singleplayer zapravo igrate na istim mapama koje ćete susresti u multiplayeru, što automatski ubija mogućnosti nekakve složenije kampanje.

Kroz različite misije tijekom borbe za Stalingrad društvo vam čine računalom upravljani suborci pod vašim zapovjedništvom. Stil zapovijedanja sličan je onome iz Brothers in Arms serijala, gdje primjerice možemo poslati timove da pokrivaju određena područja. Problem kod ovoga je vrlo loša umjetna inteligencija suboraca, zbog čega ubrzo shvatite da je najbolja taktika iskoristiti ih kao topovsko meso, čisto da probaju zauzeti područje dok vi zapravo čistite neprijatelje. Uz to treba spomenuti da ponekad znaju samo smetati jer vam vole doći blizu i zapucati pored vas ili preko vas.

Unatoč svemu tome kampanju je poželjno završiti, barem Njemački dio, jer su tutoriali kvalitetno napravljeni i naučiti ćete svemu što trebate znati za igrin glavni fokus – multiplayer. Same borbe tijekom misija znaju biti pomalo dosadne zbog toga što AI nije previše izazovan te protivnici često imaju nekakvu fiksaciju da vas je bolje zatući oružjem nego da vas napune olovom. Kampanju se stoga može završiti u roku od nekoliko sati, što je zapravo sasvim prihvatljivo ako se želite prvo upoznati s mapama prije nego se uputite na igranje protiv stvarnih ljudi.

Online je mjesto gdje se događa sva čar ove igre. Očekujte da ćete se mnogo živcirati, ali i uživati zbog toga kako je igra napravljena. Kao što smo spomenuli u najavi, odnosno beta testu, ovo je realistični taktički FPS koji zahtjeva timsko igranje, dok se gameplay svodi na polaganu igru i strpljivo napredovanje prema objektivima. Zbog toga ljubitelji „run and gun“ stila igranja neće previše postići u igri, budući da je dovoljan jedan metak da vas uspava i pošalje na spawn. Za one koji se odluče na strpljivu i timsku igru, Red Orchestra 2 će to nagraditi odličnim osjećajem postignuća kada ubijete neprijatelja kao i dodatnim bodovima ako se držite svoga tima.

Ako ste ikada pogledali neki WW2 film koji se događao na istočnome bojištu onda znate koliko je to bilo opasno mjesto. Istina, bilo koje bojište je opasno mjesto za boravak, a ova igra to vrlo dobro dočarava. Možda ne toliko dobro u smislu grafike, odnosno općenite prezentacije (o čemu ćemo kasnije), ali svakako da samim gameplayom koji stvara osjećaj realizma i potiče na taktičko razmišljanje, nudeći nam razne opcije za preživljavanje u raznim uvjetima. Kako bi preživjeli što duže i bili što efikasniji borac morati ćete se, naravno, što prije naviknuti na sve kontrole, jer kontrolna shema Red Orchestre 2 nudi podosta opcija za kretanje koje treba savladati. Osim što možete otići u zaklon i prelaziti preko različitih prepreka (mehanike na koje smo već navikli iz drugih igara), ovdje još imamo i mogućnosti poput trčanja dok smo sagnuti kao i opciju da iz ležećeg položaja zašprintamo i opet se vratimo na trbuh.

Gotovo svaki objekt vam može poslužiti kao potencijalna zaštita od metaka, ali to naravno ovisi o materijalu od kojeg je taj objekt napravljen. Tako da ako se sagnete iza drvene ograde očekujte da ćete primiti metak i vrlo vjerojatno umrijeti u slučaju da vas je neprijatelj primjetio.

Budući da igra sadrži mape koje su kombinacija otvorenih i zatvorenih prostora svako bezglavo trčanje bez korištenja zaklona biti će brzo prekinuto. Stoga je poželjno prije trčanja dobro osmotriti situaciju i ako se već mora pretrčavati brisani prostor trebaju se iskoristiti sve opcije koje teren pruža. Jer ako vas i rane bolje je da rane zavijete dok ste iza zaklona nego na otvorenome. Ono što je još vrhunski odrađeno kod dizajna mapa jeste njihova „otvorenost“ i brojnost prilaza i prolaza. Mape nemaju nekakvo usko grlo gdje se može ostvariti prednost jer se cilju uvijek može prići na više načina. Bilo da je objektiv na otvorenome ili pak da se mora zauzeti određeni zatvoreni prostor.

Gotovo sve mape možete igrati u tri moda koja su unutar igre. Territory mod kojeg vrti najviše servera poznat je iz prošle igre gdje se napadaju ili brane područja i gdje svaka strana ima valove pojačanja. Zatim tu je Countdown koji je modificirana verzija Territory moda jer ovdje napadači imaju samo dva vala pojačanja dok tim koji brani nema niti jedan. Zadnji mod koji smo mogli igrati jeste Firefight koji je u biti Team Deathmatch.

Red Orchestra 2 osim što dočarava fantastičan osjećaj pucanja ima još jednu kartu koja će vas uvući još više u gameplay, a to je njena atmosfera. Kombinacijom glazbe i automatskog govora vašega lika znati ćete što se točno događa na terenu. Kada počinje akcija glazba iz lagane prelazi u bržu. Isto tako, kada neprijatelj baci bombu prema vama vaš lik će to uzviknuti da i ostali pored vas čuju. Igra sadržava različite uzvike koje vaš lik može izgovoriti ovisno o situaciji, pa iako to utječe na atmosferu, može biti dvosjekli mač. Pogotovo ako odete neprijatelju iza leđa i onda odjednom vaš lik odluči dati nekakav komentar pa vam se otkrije pozicija gdje se nalazite. Za Heroes Of Stalingrad možemo reći da pruža fantastičnu atmosferu dok se napucavate – od glazbe i različitih uzvika do „panic“ sistema kada pored vas lete meci ili pada artiljerija.

Osim pješačkog naoružanja igra nudi i mogućost korištenja detaljno dizajniranih tenkova. Korištenje tenkova ovisi o mapi. Na nekim mapama služiti će kao podrška pješaštvu, dok postoji i mapa gdje su samo mrcine od 60 tona u fokusu. Tenk možete voziti sami dok će AI onda preuzeti ostale pozicije unutar njega ili jednostavno pozovete frendove i svi zajedno partijate u tenku.

Unreal Engine 3 svima je poznati pokretač, koriste ga mnoge igre, a RO 2 je jedna od njih. Budući da je pokretač već u godinama, pomislili biste da ne bi trebao biti previše zahtjevan, no ovdje to nije slučaj. Igra je gladna hardvera ako mislite igrati sve na “ultra”, a istina je da samim izgledom ne opravdava takvu zahtjevnost. Optimizacija dakle nije najblistavija, no kako čujemo, to se patchevima pokušava popraviti. Grafički igra ne izgleda vrhunski realno, ali umjetnička direkcija je ono što će činiti ovaj naslov ugodan oku. S druge strane zvuk moramo pohvaliti jer zaista mnogo utječe na gameplay i kvalitetno je odrađen.

Nažalost igra se osim loše optimizacije može još „pohvaliti“ i s bugovima. Mi ih nismo doživjeli u velikome broju ali vidjeli smo bugove poput ponekog zapinjanja u objektima, problem sa statistikom, zvuk je ponekada znao “nestati” i tome slično. Iako su neki bugovi ispravljeni patchevima, trebati će vjerojatno još nekoliko mjeseci da se baš sve to dovede u red.

Unatoč svim problemima tehničke prirode te unatoč manjku dubine u singleplayeru, Red Orchestra 2 je zabavna, napeta, zanimljiva i u mnogočemu drugačija igra. Jedna od onih uz koje ćete provesti jako puno vremena u online borbama sa stvarnim protivnicima. Ukoliko tražite jednu sporiju i realniju igru, jednu u kojoj se više morate osloniti na taktiku i malo promisliti prije nego protrčite otvorenim prostorom, prije nego zapucate, ovo je naslov za vas.

Iako igra podržava mogućnost igranja do 64 igrača na serveru, iskustvo nam govori da je najbolje igrati na serverima do 20 ili 24 igrača. Tada timska igra najbolje dolazi do izražaja, te smo primjetili da ljudi tada više slušaju kada Team Leader daje zapovijedi. Osim toga Red Orchestra 2 će vas dugo držati pred ekranom ako želite unaprijediti svako oružje na obje strane (dobivati ćete male bonuse na preciznost i slično) jer to znači da ćete morati napraviti puno killova. Isto tako da dođete što brže na maksimalni level trebati ćete što više timske suradnje. Uz to još kada ubrojimo da će igra podržavati community modove te najavljeni DLC koji bi trebao biti besplatan, dugo ćemo se moći družiti s ovim naslovom. Za kraj ću citirati prijatelja koji je odlično, uz dozu ironije, sažeo bit igre: „Ovo je prava PC igra: konzola, lan, dedicated serveri, 64 igrača po serveru, realizam, štekanja, prastari engine i bugovi. Sve ima što prava PC igra mora imati.“

Slažete se s recenzijom? S citatom prijatelja? Super vam je trzuckanje u novoj video recenziji? Ostavite nam svoje komentare ispod.