Kao što smo i navikli od dobrog nam agenta 007, on je tu da bi rješavao hrpe zagonetki, ubijao mafijaše i naravno vodio slatku ljubav sa zgođušnim manekenkama. Da bi to sve lijepo izgledalo u Quantum of Solaceu pobrinuo se COD4 engine koji je više manje zadovoljio sa svojim mogućnostima i kvalitetom prikaza. Samim time igra nije ni prezahtjevna, a opet nudi dobru dozu realističnosti prikaza koja se i očekivala. Dodan je icover sistem (sklanjanje u zaklon i pucanje iz njega) kako bi dragi nam Bond lakše skidao negativce.
Kako gamerski community ima slabo mišljenje o igrama sa Jamesom, jer su večinom sve bile promašaji, na programerima je bio težak zadatak da to sve isprave i otklone ljagu sa Jamesovog imena. Puno truda je trebalo da bi se kontrole sredile, da kamera nebi bila divlja (jel i sami znamo da u ovakvim igrama kamera i njena kontrola je pola igrivosti), a poprilični trud uložen je i u dizajn nivoa koji je odrađen na visokoj razini što je bitno zbog same bondovske atmosfere. Ono što zaista govori “ovo je bond igra” su sami gadgeti i oružja koje koristimo tokom igre, a moramo reći kako se ni na ovom pogledu igre nije štedilo i sve je urađeno zadovoljavajuće.
Sama priča kopira film ali i dio Casino Royala, tako da su programeri imali materijala za dosta lokacija i dobar zaplet. Čak je u igru ubačena scena koja je bila višak na filmskom setu ( borba na vlaku u Crnoj Gori ). Eksplozije u igri su me iznenadile, ali nažalost ne u pozitivnom smislu. Doimaju se nekako plastične i jednostavno nedovoljno razrađene.
Budući da Bond uvijek radi sam, tako je to i ovdje. Stoga u nekoj gužvi ( a bit će ih vjerujte na pretek ), neće biti nikoga da vas isčupa, nego ovisite sami o sebi ( ovdje dolazi do značaja cover sistem kojeg ćete koristiti na pretek ). Kako bi se olakšalo hakiranje i provaljivanje voljenom nam agentu, ubaceni su gadgeti koji su, kao što sam i spomenuo, zaštitni znak samog serijala. Takoder na svakom levelu postoji niz stvarčica koje možete raznjeti, što doprinosi samom ugođaju. Postupak prebacivanja kamere iz prvog u treće lice nije kompliciran te će nakon kraćeg vremena potrebnog za privikavanje postati neizostavan element vaše igre.
Sam realizam igre na poprilično je visokom nivou. Iako se na svakom koraku vidi velik utjecaj COD-a u smislu grafičkog izgleda i djelomice gameplaya, igra se nastoji maknuti od toga svega i biti inovativna. Cover sistem je bolji nego primjerice u Kane & Lynch-u , ali je daleko od savršenstva. Dovodi vas do situacije da mislite da se možete sagnuti ispod nećega, a kada to zapravo i želite, vidite da ste bili u zabludi. Nakon što par puta poginete zbog toga, početi će vas živcirati.
Negativna strana je također što su dijelovi igre monotoni, a oni zanimljivi su predaleko udaljeni jedan od drugoga. Čak u nekim situacijama ćete moći predvidjeti što će se sljedeće dogoditi, pa mislim da to također ubija znatiželju i igrivost. Svaki neprijatelj kojega vidite je isti, ne samo da izgleda isto nego se čak i ponaša isto. Tako da AI radi dobro svoj posao samo na prvi pogled, no kasnije vidite da baš nije sve tako lijepo kako ste na prvi pogled pomislili. Dapače, to skriptirano ponašanje ponekad iritira i ubija samu igrivost.
Posljednja stvar koja djeluje razočaravajuće je dužina igre, koja je prekratka za ovakav tip naslova ( možete ju preći za kojih 5 sati ). Multyplayer je trebao biti barem na razini COD-a, ali je jako daleko od toga. Postoje nekoliko više-manje već viđenih modova koje možete zaigrati. Iako je donekle zanimljiv, neće vas duže vrijeme zadržati. Lag je prisutan cijelo vrijeme, a nekakav sistem bodovanja u igri ne postoji, pa se ne morate nadati da čete napredovati na nekoj ljestvici. Tu je nekakav ne previše razrađeni sistem novca ili otključavanja novih oružja, što također na kraju krajeva dovodi do razočaranja.
Quantum of Solace je ipak daleko od loše igre, ali očekivanja koja smo imali prema ovom naslovu su bila puno veća. Svi ovi činbenici dovode do toga da ovu igru stavimo u koš sa hrpom prosječnih FPS-a koji su se pojavili na tržištu u zadnje vrijeme. Fanovi James Bonda serijala mogli bi se zadržati neko vrijeme na ovoj igri, iako bi im savjetovao da ipak ubace staru, prašnjavu disketu ( propuhati dvaput ) u Nintendo 64 i zaigraju Goldeneye.
Komentari (0)
Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!