Zaigrali smo Skate Story – avanturu skejtanja po Podzemlju

Ne viđa se baš često u skejterskim igrama da je glavni cilj pojesti Mjesec. I koliko god to može zvučati blesavo, zapravo ima potencijal za interesantnu radnju u igri Skate Story. Avantura je to koja nas planira povesti u Podzemlje iz kojeg ćemo kao demon od stakla skejtati do Mjeseca.

Već po samom mjestu radnje mogu se očekivati pomalo drugačiji likovi nego u drugim skejterskim igrama. Upoznao sam tu zeca koji otvara portale, pratile su me nekakve oči kojima smeta zvuk skejtanja, a tu je i Filozof koji će mi velikodušno dopustiti vožnju prema Mjesecu ako prođem njegov ispit.

U svakom slučaju, ovo malo likova što sam imao prilike susresti na skejtu kroz prvo poglavlje samo mi je povećalo interes za igrom. Prvenstveno jer ostalih osam poglavlja koje će biti u punoj verziji mogu biti još luđa tijekom putovanja kroz Podzemlje.

Samo se nadam kako će trajnost ostalih poglavlja biti malo duža, jer sam demo verziju završio za nekakvih 40-ak minuta. S druge strane, struktura uvodnog dijela igre je zanimljiva jer se kombiniraju uži i otvoreniji prostori za vožnju.

Prvi put kad sam stao na skejt, igra me je odvela u “hodnike” i vozio sam od jedne točke do druge. Zatim sam došao do dijela na kojemu se uči skakati i tu je prostor već bio malo otvoreniji. Nakon toga opet malo užih lokacija i dolazak do Filozofa odveo me u prvi veći prostor koji izgleda zapravo kao skejt park.

Ako se uzme u obzir da skejtamo u Podzemlju, nije krivo za pretpostaviti kako ovdje nije naglasak na realističnom prikazu skateboardinga. Kontrole su stoga jednostavne jer postoji zasebna tipka za skok, a trikovi se izvode kombinacijom pritiska dvaju tipki. Kasnije se to može promijeniti jer trikovi postanu kompliciraniji, no sam uvod u igru je zapravo skroman što se tiče broja kombinacija okretanja skejta u zraku. Kako se bude napredovalo, tako će se otključavati novi trikovi kojih bi trebalo biti više od 70.

Element koji bi mogao diktirati koliko će igra biti zabavna, ali i izazovna, odnosi se na zadatke koji će se morati izvršavati u Podzemlju. Lokacija na koju me je Filozof poslao ima dva zadatka koja je potrebno završiti kako bi se otvorila mogućnost pristupa ispitu. Tako sam morao pronaći čaj kojeg sam kupio u skejt trgovini, a drugi zadatak je bio dodatno potvrđivanje naučenog gradiva.

Zadaci nisu vremenski ograničeni, no ispit koji je bio podijeljen na tri dijela imao je ograničenje od dvije minute po izvršavanju traženih kriterija za prolaz. Tony Hawk je prije više od 20 godina pokazao kako se u dvije minute može puno toga napraviti, stoga je ovo sasvim razumno vrijeme za pokazati sve što treba na skejtu. Zadnji zadatak je imao zanimljivu stvar pa se je tako moglo osvajati više bodova ako je skejt išao brže od 18 na sat. Nadam se kako će i dalje u igri biti takvih varijacija na ispitima pod pretpostavkom kako ovo nije bio jedini.

Ono što treba spomenuti, a već sad je ostavilo pozitivan dojam na mene, odnosi se na audiovizualni segment koji pršti kvalitetom. Uz interesantan dizajna lokacija u Podzemlju, igra ima i kvalitetan grafički efekt koji izgleda kao da se gleda snimka s VHS kazete. Na to se veže rekao bih i potencijalno odličan soundtrack jer ovih nekoliko stvari koje se mogu čuti dodaju još jedan fantastičan sloj na cjelokupnu atmosferu.

Skate Story trenutačno je još uvijek bez datuma izlaska, a jedina informacija je kako bismo Podzemlje trebali posjetiti krajem ove godine.