Kad sam prije nekoliko mjeseci imao priliku isprobati prvih nekoliko sati Mandragore, već mi se tada činilo da se radi o izvrsnoj igri. Odmah je bila očita količina strasti uložena u svaki aspekt igre te mađarski Primal Games Studio na tragu nečega posebnog. Iako se isprva čini kao još jedna soulslike metroidvania, Mandragora: Whispers of the Witch Tree uspijeva se istaknuti kvalitetom svojih elemenata.

Vi preuzimate ulogu člana Inkvizicije, organizacije koja je zaslužna za suzbijanje čudovišta i sigurnost čovječanstva u mračnom svijetu Faelduumu. Misteriozna sila zvana Entropija polagano guta dijelove civilizacije i pruža priliku čudovištima da razaraju svijet. Čovječanstvo je više-manje na rubu svojih snaga, a Inkvizicija luta po močvarama tražeći potencijalnog krivca, a pošto su svi drugi krivci već mrtvi, sada su vještice na nišanu Inkvizicije.

Narativno me Mandragora nije previše iznenadila. Sam svijet i misteriozna Entropija su me odmah zaintrigirali. Pozadinska priča je vrlo zanimljiva, ali glavni sukob mi je bio previše jednostavan. Ovo je ipak dark fantasy igra – mislim da bi malo sivila bilo dobro došlo, ali je vrlo rano jasno tko su pozitivci, a tko negativci. I tako je do kraja igre. Dijalozi su sjajno napisani, a čak su i sporedni likovi sjajno odglumljeni. U većini situacija možete birati što će vam lik reći te to utječe na putanju priče.

Neovisno o tome što odaberete, sljedeći događaji će biti donekle predvidivi, a osim likova u kampu, nema nekih pratitelja s kojima biste se povezali na vašim putešestvijama. Soulslike igre to inače nadomještaju s bogatim opisima predmeta, no u Mandragori su opisi jako kratki i ne daju uvid u pozadinsku priču, što je zaista propuštena prilika.

Kreacija lika omogućuje vam da odaberete jednu od šest klasa, svaka od kojih ima svoje posebne mehanike. Sirovi borci imaju adrenalin, brzi, agilni ubojice imaju combo bodove, a čarobnjaci magičnu energiju. Kasnije možete kombinirati klase te naći stil igranja koji vam odgovara. Odabrao sam, naravno, najbanalniju opciju i uzeo lika koji lupa stvari velikim mačem.

Sama borba je relativno jednostavna te će vam biti poznata ako ste ikad igrali Souls igre ili nešto iole slično ovome. Imate izmicanje, izdržljivost, različite vrste napada, itd. No, neprijatelji u Mandragori često imaju mali broj napadaja te je zato lakše naučiti njihove obrasce ponašanja. Čak su i boss neprijatelji vrlo predvidivi te ćete uglavnom primati štetu zbog vlastitih grešaka. Vrlo sam agresivan u ovakvim igrama te sam čak uz vlastitu traljavost uspio bez problema pobijediti većinu neprijatelja u igri. Ako vas određena borba baš gadno muči, u bilo kojem trenutku možete podesiti količinu štete koji neprijatelji primaju i dijele, tako da vam kontroler ne mora završiti u monitoru ili televizoru.

Kad smo već kod kontrolera, preporučio bih da tako igrate igru. Probao sam kontrole s tipkovnicom i mišem i premda su bile funkcionalne, ovakve igre su jednostavno dizajnirane za kontroler. Srećom, Mandragora nam daje opciju detaljnog podešavanja određenih radnji čak i na kontroleru, što je vrlo pohvalno i rjeđe nego bi trebalo biti.

Kako napredujete kroz igru, tako dobivate bodove za poboljšanje lika, a količina opcija je zaista ogromna. Poboljšanja su većinom pasivna i samo vam daju statistički bonus, a neka vam daju i dodatne modifikacije, poput liječenja svaki put kada ubijete neprijatelja ili nanošenja više štete kada je neprijatelj pri izmaku snaga. Na svojim avanturama susret ćete i određene majstore koji vam se mogu pridružiti u kampu i pružiti svoje usluge, poput kovača, krojačice, kuhara i sl. Ovo mi je bio jedan od najdražih aspekata igre – gledati kamp kako prelazi iz praznog mjesta u udoban, živi prostor.

Većina stvari koje radite u kampu ima neki mehanički doprinos, tako da sadnjom cvijeća možete izrađivati napitke za zdravlje i manu. Izradom poboljšavate njihove usluge, no pri kraju igre ćete ipak trebati opetovano ubijati neprijatelje i skupljati kamenčiće kako biste došli do najjače opreme. Smatram kako je ovo dosadno i trebalo se omogućiti kupnju materijala nakon završetka igre. Imao sam 30 tisuća zlatnika u džepovima nakon odjavne špice i nisam mogao doživjeti katarzu agresivnog trošenja novca jer sam prethodno već kupio sve dostupne materijale.

Faelduum je prepun skrivenih opasnosti, ali i vrijednih blaga. Istražujući se dovodite u opasnost i šansu da izgubite iskustvene bodove ako ih niste iskoristili. Svaki korak je bitan i svaka zamka potencijalno kobna. No, bogatstva su itekako vrijedna. Inače u igrama soulslike stila nailazite na dosta opreme koju nikada nećete koristiti. Ako ste čarobnjak, ne treba vam teški oklop i štit te obrnuto ako ste ratnik koji samo koristi pračovječji dio mozga. U Mandragori većinom nalazite sheme za izradu te ako vas ne zanima određeni predmet, ne trebate potrošiti resurse na njega, a sama predaja sheme vam daje bodove iskustva kod majstora.

Nažalost, platformiranje postaje sve češće pri kraju igre, a nije osobito kvalitetan dio gameplaya. Neke sobe kao da su dizajnirane da čovjeku dignu tlak. Kombinacija platformiranja, neprijatelja koji napadaju izdaleka i brze smrti ako promašite platformu nije nešto što će vam baciti osmijeh na lice. Provjerio sam svoje statistike i 70% umiranja mi je bilo uzrokovano gravitacijom. U igri gdje je borba u većem fokusu to mi nije drago vidjeti.

Već ste i sami primijetili iz slika da Mandragora izgleda fantastično. Kretanje je dvodimenzionalno, ali okoliš je trodimenzionalan u punom značenju te riječi. Igra svjetla i sjene te dinamičnost pozadine daju uvid u veći svijet. Sami dizajn likova nije nešto što nismo vidjeli u generičkim fantasy svjetovima, no realizacija je ovdje itekako vrijedna spomena. Portreti likova su sjajno naslikani, a filmske cutscene su izvrsno režirane. Igra uz to uopće nije zahtjevna, zauzima malo prostora na disku, a u dvadesetak sati igranja nisam doživio niti jedan trzaj ni ništa više od vizualnog buga. Tehničko stanje je zaista pohvalno te bi u idealnom svijetu svaka igra izašla ovako ispolirana. Ukratko, vizuali su izvrsni te je ova igra sjajan primjer ako nekome želite pokazati da je artistički stil bitniji od samog fotorealizma.

Ni zvuk nije ništa lošiji. Svaki zamah mača, blokirani udarac i čarolija zvuče izvrsno. Također, nešto što znamo uzeti zdravo za gotovo jest konačan audio miks. Nisam morao podesiti niti jednu postavku, sve je zvučalo taman kako treba. Ambijentalni zvukovi su jako dobro odrađeni – sela zvuče živo, a grobnice zvuče prikladno jezivo. Svako područje i svaki boss neprijatelj ima i svoju glazbenu temu, a iznenadili su me i neki moderniji instrumenti prilikom glavnih bitki, no to ne narušava srednjovjekovnu atmosferu igre.

Iako me priča donekle razočarala, a platformerski dijelovi malo naživcirali, ostali aspekti igre su sjajni te sam tijekom 20-ak sati istraživanja zaronio u gotovo svaki kutak Faelduuma. Borba funkcionira upravo zbog svoje jednostavnosti – ponekad je manje doista više. Istraživanje je vrlo zadovoljavajuće te sam konstantno imao želju istražiti sve što mi je bilo dostupno. Sustavi progresije su duboki i daju izvrstan osjećaj napretka kako se bližite kraju, a igra će uskoro dobiti i New Game+ opciju te ću s guštom ponovno proći igru s jakim likom i ponašati se kao kreten da dobijem drugačiji kraj. Po razumnoj cijeni od 40€ dobit ćete izvrsno iskustvo, te bih Mandragoru preporučio svakome tko je imalo zainteresiran za ovakve 2D naslove fantasy tipa.