Igre s vlakovima najčešće su vrlo predvidive. Uključuju planiranje željezničkih ruta, kupovinu vlakova i dostavu resursa bez kašnjenja jer sat uvijek radi protiv nas. Railgrade nije ništa drugačiji u tom pogledu. Bez obzira na to što je radnja igre smještena u budućnost, naš zadatak oživljavanja posrnulih kolonija odvija se uz pomoć pruge i vlakova umjesto nekih ludih transportnih sredstava. Ništa revolucionarno ni neviđeno unutar menadžerskog žanra, ali i dalje zabavno iako u kasnijim dijelovima kampanje nedostaje više šarolikosti.

Cjelokupna kampanja bazira se na putovanju od kolonije do kolonije i sređivanju njihovih problema. Tu se već na mapi može vidjeti kako je riječ o podužem putovanju jer igra ima dosta kolonija koje čekaju na bolja vremena. Railgrade je igra čija trajnost ide bez problema i do 30+ sati, pogotovo jer neke misije znaju potrajati. Naime, nije sramota promašiti završavanje misije u prvom zadanom vremenskom roku. Zbog toga je ponekad potrebno i malo eksperimentirati u postavljanju tračnica pa se tek u drugom pokušaju napravi optimizirana transportna mreža.

Većina misija u igri veže se uz dostavu resursa na zadane adrese. To su obično tvornice, grad ili cepelin koji izvozi proizvode iz kolonije. Tako ovisno o koloniji na kojoj se nalazimo, ponekad je dovoljno proizvesti samo traženu robu, a one kompleksnije misije uključuju sve spomenute lokacije. Dok se u početku igre otključavaju nove tehnologije, zadaci se čine dovoljno raznolikima. No, kasnije se primijeti nedostatak mašte u kreiranju interesantnijih misija koje ne izgledaju kao varijacija prijašnjih. Doduše, postoje i misije u kojima nema gradnje nego se vlakovi samo usmjeravaju, ali to nisu česti zadaci.

Naš administrativni put u oživljavanju kolonija kreće sporo jer tvrtka u kojoj smo zaposleni neće odmah dati sve tehnologije na raspolaganje. Tako po završetku misije dobivena ocjena ne pokazuje samo koliko smo vješti u logistici nego utječe i na količinu vaučera koje osvajamo. Pomoću njih otključavamo nove tehnologije, nadogradnje kao i skladbe za bogatiji soundtrack. Stoga ne trebate odmah pokušavati osvojiti najbolju ocjenu – možete se kasnije vratiti i uz bolju tehnologiju lakše dobiti peticu po završetku misije.

Uporniji logističari mogu odmah ciljati na ocjenu S jer Railgrade pokazuje svoje vrline u obliku slobode tijekom planiranja ruta. Preciznije rečeno, ne postoji samo jedna optimalna ruta koju su developeri sakrili nego se traženi posao može završiti na različite načine. Isto tako, ponekad će igra postaviti više istih tvornica kako bi na prvu pomislili da ih je potrebno sve upogoniti. Pa nakon nekakvih dvadesetak minuta shvatite da je to možda moglo biti i bolje odrađeno. Zbog toga se može reći kako ne postoji krivi način igranja u Railgradeu – samo manje optimalan.

Za zabavniji i izazovniji gameplay igra ima nekoliko elemenata o kojima se treba voditi računa. Tako primjerice gradovi trebaju resurse za rast. Kako grad raste, imamo više radnika na raspolaganju, no rast zahtjeva i više resursa. Zatim se još nadoda vrijeme koje curi, a mi želimo bržu proizvodnju i tu u priču ulaze katalizatori. Hoćete li svu vodu slati u grad kako se rast ne bi usporavao ili ćemo dio preusmjeriti prema tvornici? Na vama je da odlučite. To vrijedi i za ostale resurse pa ako se ide na maksimalno iskorištavanje svega, napravit će se impresivna željeznička infrastruktura.

Ne treba zaboraviti niti na financije bez kojih ne bismo mogli krenuti s radom. Neke misije traže osiguravanje kapitala prije nego možemo širiti našu transportnu mrežu. Tu možemo dostavom robe osigurati sredstva ili uzeti kredit u banci kako bismo ubrzali zaradu i onda kasnije ulagati novac u banku za veće prihode. Doduše, to i nije baš najbolja opcija jer su kamate na štednju dosta niske pa je bolje uložiti novce u kvalitetnije vlakove. Međutim, za završetak misije nije potrebno biti na nuli ili u plusu kod banke pa se to također treba uzeti u obzir kad si planiramo strategiju rasta.

Ono u čemu igra ne oduševljava odnosi se na nedostatak sučelja za nadgledanje vlakova. Nije to problem dok vam prometuju dva ili tri vlaka istovremeno. No kad se broj vlakova počne povećavati na trasama koje se isprepliću, onda vam fali mjesto gdje ćete vidjeti popis svojih vlakova i njihovog tereta. Lako se može zaboraviti koji vlak vuče koje vagone i na kojoj trasi prometuje. To se donekle može ublažiti bojanjem metalnih strojeva, ali to više izgleda kao flaster na ranu nego konkretno rješenje. Najgore je kad se slučajno klikne na krivi vlak i promijeni njegova putanja.

Druga mana koju Railgrade ima odnosi se na to kako igru nekad više gledate nego što ju igrate. Dobro organizirani logističari tako se nakon obavljenog posla mogu više diviti svojoj kreaciji nego klikati. To je zato što ovdje nema sudara vlakova ako se nađu na istoj trasi. Tad jedan vlak postane “duh” i zaustavi se dok drugi ne prođe pa tek tad prethodni nastavlja svoj put. Na prvu zvuči kao loš dizajn, ali je ciljano takav da vi morate maksimalno optimizirati prometovanje bez zastoja. Druga stvar te odluke je popratni efekt olakšavanja igre jer jedna briga manje, s obzirom na to da ne postoji sučelje za vlakove sudari bi bili poprilično frustrirajući.

Ipak, promatranje vlakova nije uvijek dosadno jer igra ima kvalitetnu prezentacijsku stranu. Nije ovdje riječ o nečemu neviđenom, ali vizualni i glazbeni dio su sasvim zadovoljavajući za ugodno iskustvo planiranja ruta. Uz to još postoji i posebna kamera s kojom “sjednemo” na vlak pa možemo uživati u okruženju dok čekamo dostavu tereta. Simpatični detalj koji ublažava čekanje na dostavu svih potrebnih resursa i uspješan završetak misije.

Da zaključimo stvari prije dolaska na peron: Railgrade nije igra koja predstavlja evoluciju ili revoluciju u svome žanru. Riječ je o naslovu koji će sa svojom trajnošću i mehanikama zadovoljiti ekipu u potrazi za dobrim izazovom u kreiranju logističke željezničke mreže. Ostali će također uživati u dobroj satnici prije nego počnu osjetiti manjak kreativnosti u misijama. Naravno da su neki elementi trebali biti bolje odrađeni, no koncept na kojem se igra bazira je i više nego solidan. Eksperimentiranje u traženju najboljih ruta je ono što čini ovu igru zabavnom pa čak i ako potpuno promašimo naš plan u postavljanju pruge – neće se osjetiti kako je vrijeme bačeno u prazno.