Nekoć davno postojao je jedan mali, ali brojnima dragi tim imena Westwood Studios. Isti se krajem prošlog stoljeća u svom životopisu mogao pohvaliti pokojom Dungeons & Dragons igrom, pa čak i naslovima iz popularne franšize Dune. Međutim, u nekom sada već prastarom zlatnom dobu strateških igara krajem tih 90ih te početkom 2000-tih Westwood Studios okreće se šašavim ratnim okršajima herojskog plavog zapada i zločestog crvenog istoka. Command & Conquer igre obilježile su jednu eru svojim gameplayem utemeljenim na brzoj izgradnji baza i stvaranju maštovite i šarolike vojske kako bi se nadjačalo protivnika. U to ubacite humor kroz maštovitost misija u kampanjama za jednog igrača te dražesne i nimalo bedaste snimljene scene s pravim glumcima i imate recept za legendu.

Upravo je C&C serijal poslužio je kao inspiracija novome strateškom hitu imena Tempest Rising. I većina sastojaka je tu – u istom loncu, samo je pitanje može li miks istih sastojaka 20 i kusur godina kasnije donijeti strateški šmek Command & Conquera.

Tempest Rising stavlja vas u ulogu bezimenog zapovjednika od kojega sve ovisi, a vaši savjetnici vas upućuju u situaciju ratnog sukoba između plavih i crvenih. Dakle, kao u svakom drugom pripadniku RTS žanra, gameplay se primarno bazira na izgradnji objekata koji će služiti za obradu skupljenih resursa, objekata za obranu od neprijateljskih naleta te istraživanje novih tehnologija, i naravno – treniranje vojske. Međutim, u Tempestu je puno veći fokus upravo na prvo spomenutim resursima, jer to nisu samo nasumični dragulji koji se nalaze na tlu, nego je oko njih centrirana čitava priča.

I ova je igra, poput svojih uzora, smještena u alternativnu povijest Hladnoga rata.

I ova je igra, poput svojih uzora, smještena u alternativnu povijest Hladnoga rata. Nakon izravnog nuklearnog sukoba koji je eskalirao tijekom 60ih, Zemlja je ostala teško izranjavana brojnim zonama visoke radijacije. Ta je radijacija potpomogla procvat novoga resursa zvanog Tempest. Ne kažem bez veze “cvat” jer je riječ o svojevrsnoj biljci koja generira energiju nalik nijednoj drugoj. Stoga i tridesetak godina poslije, Hladni rat ne jenjava. Ovaj put je predmet rata akvizicija tog dragocjenog novog resursa kojeg jednako mnogo žele sada već preimenovane zaraćene strane – Global Defence Forces kao zapadni saveznici, te Tempest Dynasty kao SSSR i prijatelji.

Tu neki narativni okvir Tempest Risinga nažalost završava. Umjesto pravih glumaca, u misije nas uvode in-game likovi, a garantiram vam da nijednome nećete zapamtiti ime. Osim zanimljive premise, radnja većine kampanja ne zalazi u neke pametne i domišljate vode, a nažalost ni u neke šašave. Nije fokus na humoru, ovdje smo krajnje ozbiljni, treba skupiti taj slatki, slatki Tempest! Jedino bih ostavio blagi spoiler da ipak svakako odigrate bar jednu kampanju do kraja jer u zadnjim misijama dođe do neočekivanog zaokreta koji vas uhvati nespremne.

Naravno, postoje u Tempest Risingu određene stvari po kojima se obje igrive frakcije razlikuju od jedna od druge, poput načina gradnje i specijalnih jedinica. Odaberete li GDF, gradnja baze funkcionirat će na način da samo odaberete lokaciju gradilišta i čekate da se objekt završi, dok kod Dinastije naručujete zgotovljene zgrade kojima na kraju cijelog procesa odredite gdje će niknuti kao gljive poslije kiše.

I u jednom i u drugom slučaju morate praviti jednu po jednu zgradu, no mislim da je GDF način zgodniji jer u zbrci akcije ponekad igrajući kao Dinastija i zaboravite da ste naručili neku zgradu, a još tri čekaju u redu. Dinastija ima prednost što ne postoji zgrada za obradu resursa, nego tu funkciju obnaša veliko vozilo koje se “parkira” i služi kao objekt, a možete ga “preparkirati” na drugu lokaciju. Slična je stvar i što se kreacije vojske tiče – neovisno koliko baraka i tvornica imali, za rat se sprema jedan po jedan vojnik, a izbornik svih proizvodnji uvijek je prisutan uz desni rub ekrana.

Tijekom kampanje će biti određenih varijacija u vrsti misija: od klasičnih “napravi bazu i vojsku i rokaj”, do nekih zasjeda, konvoja itd. No, i kod infiltracijskih se misija s tim takozvanim specijalistima primijeti nedostatak zanimljivih likova. Vjerujem da se svi koji smo igrali Red Alert dobro sjećamo Tanye ili Kanea. Ovdje se nakon igranja nećete sjećati baš nikoga.

Vjerujem da se svi koji smo igrali Red Alert dobro sjećamo Tanye ili Kanea. Ovdje se nakon igranja nećete sjećati baš nikoga.

Čitajući gornje paragrafe možda ćete steći dojam da je riječ o igri koja je razočarala u mnogočemu. Međutim, ističem da je srž gameplaya itekako pogođena. Zlobnici bi rekli da nema ničega novoga, no u konačnici činjenica je da i nema, no sve što je potrebno za jedan uspješan RTS je tu. I sve radi. Čak imate i ne toliko važnu mini igru korištenja stečenih resursa zarađenih na osnovi riješenih zadataka u prethodnim misijama, na pogodnosti kojima olakšavate one iduće. Pogodnosti koje se svode na tri grane: komunikaciju, mobilnost i obavještajne podatke. Tako možete poveći mobilnost svojih skupljača resursa za jedan postotak, pojačati efikasnost oružja za drugi postotak itd.

Na raspolaganju imate i više nego dovoljno različitih vrsta jedinica: pješadiju, tenkove i avione/helikoptere, jedino pomorskih jedinica nema. Kontrole su jako responzivne, a zvuk je odličan. Rock melodije prožimaju igru kao što bi po starijim uzorima i trebale, a svi likovi imaju jasne i većinom dosta onako prenaglašeno muževne glasove. Vizualno je Tempest Rising na trenutke zaista impresivna igra. Moguće da ljepšu strategiju nisam igrao. Eto, ako ništa drugo, oni bezimeni likovi izgledaju dobro.

Multiplayer je dostupan u 1v1 ili 2v2 verziji, trenutačno na devet mapa. Vjerujem da ćete mnogo vremena provesti upravo u ovom segmentu igre jer tu stvari postaju zaista napete. Gušt je kada se malo odmaknete od standardnog recepta što bržeg kreiranja vojske sastavljene od osnovnih jedinica pa se okrenete defenzivnoj igri, a protivnik odustane od frustracije. Ili vas pak uništi u prvih pet minuta. To se češće dogodi, da…

Sve u svemu, riječ je ovdje o dosta kvalitetnom strateškom naslovu koji dobro zna koji su mu uzori. Štih starih strategija iz njihovo zlatnog doba odlično je prezentiran u lijepom, novom ruhu. Želite li odličnu zabavu u čistom gameplayu, Tempest Rising vas ne bi trebao razočarati. Moj jedini prigovor je taj što sam očekivao malo više od kampanje, nedostajalo mi je posebnosti u svemu tome. Raznolikost misija još i može proći, ali sukob se vrlo jednostavno svede na “ovi protiv onih”, pa ćete režirane scene početi preskakati. Za nešto ozbiljnije taktičarenje uz online okršaje predlažem da težinu kampane odvrnete na najjače jer na normalnoj težini nije vam potrebna nikakva druga taktika od selektiranja velike vojske i naredbe da napadaju sve pred sobom.