Pokretanjem kampanje u Workers & Resources dobijete zadatak da usred poljane izgradite temelje nove sovjetske republike. Izgradite ceste, dugačke i pravokutne stambene zgrade, male trgovinice, a potom tri ili četiri veličanstvena kipa komunističke ikonografije – da se vaši stanovnici osjećaju ugodnije. I onda s prvom kišom uvidite da su vam ceste pune lokvi, u zgradama nema struje ni vode. Na prvi pogled katastrofa, ali barem ima votke u trgovini. Dakle, sve je pod kontrolom, sljedeći prijeko potreban objekt vam je sjedište Tajne Policije.

Šalu na stranu, ovoga mjeseca Workers & Resources: Soviet Republic izlazi u punom izdanju nakon što je u early access programu proveo skoro pet godina. Riječ je o graditeljskoj igri malog razvojnog studija iz Slovačke, a izdavač je Hooded Horse, isti onaj izdavač Manor Lordsa o kojem smo nedavno pisali. Nije teško zaključiti da je studio iz Slovačke jer su za ekran učitavanja poslužile stare slike grada Košice, s prikazima poznate estetike komunističkih stambenih blokova. A i prilikom odabira mape u Custom Game modu jedna od mapa je doslovno teritorij Slovačke (!).

Pomislio sam da sam igru prokužio već na prvi pogled. Čini se kao da je nalik Tropico serijalu gdje se nađeš u cipelama tropskog diktatora te uz dozu humora lagano praviš gradiće bez previše brige oko detalja. Samo ovdje nisi diktator, nego vjerni pripadnik Partije… Međutim, gadno sam se varao. Ispod haube, ili bolje rečeno, iza željezne zavjese, riječ je o jednoj jako detaljno razrađenoj strateškoj igri.

Reći da je ova igra dosta detaljna je omalovažavanje njezine dubine.

Reći da je ova igra dosta detaljna nije dovoljno pa ću malo proširiti tvrdnju. Naime, to što ste izgradili ceste i stambene zgrade ne znači da će vaši stanovnici imati način da se kreću ikako drugačije osim vlastitim nogama, a i tada se morate dodatno potruditi da im napravite pješačke staze. Automobili se ne pojave sami od sebe pa tako morate izgraditi i salon automobila, te isti puniti sa automobilima koje onda stanovnici kupuju. Neće ih kupovati ako nemate izgrađena parkirališta, jer ona ne dolaze u kompletu sa zgradama.

Čest problem u ovakvim igrama je to što su stanovnici ponekad frustrirajuće lijeni pa im je daleko otići bilo kamo osim ako im je posao odmah preko puta doma. Ovdje to osim parkirališta i dobrog stupnja motorizacije osobnih automobila možete riješiti i javnim prijevozom. Međutim, opet je potrebno izgraditi autobusna stajališta, kupiti autobus i narediti mu točno kuda da ide. Sve ovo je također primjer nečega što se preleti u kampanji, pa je igrač osuđen da sam prokuži. Bilo mi je dosta čudno što ulice prvog grada vrve pješacima, a jedini automobil je onaj “tajne” policije…

Cjevovodi su skroz drugi par opanaka. Primjerice, da opskrbite naselje vodom morate se pobrinuti da je izvor vode na uzvisini, jer voda gravitacijom treba nekako doći do pumpe koja će slati vodu i terenom koji nije pod nagibom. Kanalizacijske cijevi cijelo vrijeme moraju biti u padu, inače se situacija uneredi, a bolnice se napune. Slična detaljnost vrijedi i za opskrbu strujom, da ne duljim.

Mislim da vam je jasno da je razina autentičnosti i realizma na zavidnom nivou. Postoji iznimno velik broj različitih objekata koje možete izgraditi i industrija koje možete pokrenuti, npr. pilane, rudnika ugljena, rudnika željezne rude, tvornice cigli, odjeće, svega i svačega. Vaša industrijska zona izgledati će poput sasvim novog grada. Na fakultetima možete odrediti koje teme će studenti posebno istraživati, u sjedištu Partije odrediti koje korake vaša država može poduzeti za kvalitetniji život, a vaši stanovnici voze Trabante i VW Bube.

Iznimno je velik broj različitih objekata koje možete izgraditi i industrija koje možete pokrenuti.

Osim moda gdje su vam potpuno odriješene ruke, postoje dvije kampanje, a drugu otključate rješavanjem prve. To su u biti samo zadatci (unaprjeđenje obrazovanja, izgradnje industrije i sl.) čijim rješavanjem učite kako igra funkcionira. Međutim, nemojte misliti da će vas igra vući za rukav.

Koliko god je to ponekad dobro, jer potiče razmišljanje i kreativnost, ipak moram zamjeriti što upute često ostanu nedorečene pa imate osjećaj da je preskočen koji korak do obavljanja tog idućeg zadatka. Ne pomaže ni to što su mjestimice napisane na krnjem engleskom. Volio bih i da su ti zadatci malo maštovitiji i da postoji neki razlog zašto je baš sada važno za naš grad, odnosno državu da razvije određenu industriju, a kamoli da recimo moraš napraviti nogometni stadion jer ćemo biti jedan od domaćina nadolazećeg prvenstva.

Upute često ostanu nedorečene pa imate osjećaj da je preskočen korak do obavljanja idućeg zadatka.

Grafički gledano, igra baš i ne sjaji – i to nije do komunističkog uređenja. Na visokim postavkama izgleda dosta zastarjelo, ispranih boja i ružnjikavog okoliša. Jedino modeli zgrada donekle izgledaju pristojno. Na ultra postavkama ne izgleda puno ljepše, samo vam broj sličica u sekundi opadne. Stabilnost igre je sama po sebi zadovoljavajuća, a zahtjevi po pitanju hardvera su daleko od strašnih.

Workers & Resources: Soviet Republic dosta je dugačko ime, možda po uzoru na duga imena komunističkih država, no vjerujem da ćete imati vremena da ga i zapamtite. Igra je to koju nipošto ne treba podcijeniti jer je u svom žanru ipak ozbiljan igrač. Razina detalja je na zavidnom nivou, a trebate imati na umu da sve ovo što sam naveo vrijedi za casual način igranja. Igra može biti i puno izazovnija od toga.

U Custom modu možete namjestiti brojne parametre po svom ukusu, pa tako si i dodatno otežati igru u cilju većeg realizma. Gradnja koja je dosta pojednostavljena i ubrzana po defaultu, tako postaje zaseban projekt gdje se morate potruditi da na gradilište pošaljete sve potrebne materijale i svu potrebnu radnu snagu. Možete uključiti nasumične svjetske događaje poput sloma ekonomije i nastanka recesije, pojave prirodnih katastrofa itd., što dodatno komplicira stvari.

Da još jednom napomenem: u Custom modu možete pokrenuti igru na mapi koja prikazuje “cijelu” Slovačku, a na vama je da joj gradovi (koji su u početku samo par kućica i crkvica) procvatu. Grafika vas neće očarati, no što dublje zaronite u igru, vjerujem da će vam pozitivan dojam samo rasti.